Video
Predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić boravio je u trodnevnoj posjeti Parizu gdje je, između ostalog, govorio na konferenciji održanoj povodom dvije decenije od bombardovanja Jugoslavije, pod nazivom „20 godina kasnije, pandorina kutija još uvijek otvorena“.
Preporučeno
Na konferenciji su, osim Milačića, govorili čuveni francuski pukovnik Žak Hogar, novinar i ratni izvještač lista Figaro Reno Žirar, novinar i humanitarac Nikola Mirković kao i profesor geopolitike na univerzitetu u Versaju Aleksis Trudo.
Govor predsjednika Prave, Marka Milačića prenosimo integralno:
„Čini mi se da nema države na svijetu, a ja sam bezmjerno tužan zbog toga, koja je poput moje Crne Gore progutana od strane jednog zla. Bombardovanje, čija je prva bomba prije dvadeset godina pala na teritoriju Crne Gore, u mojoj zemlji i dalje traje. Ono što je započelo bombama, koje su u selu Murino ugasile živote troje djece, nastavljeno je nakon toga, sve do danas, NATO politikom, mimo volje većine naroda.
Crna Gora je jedina zemlja u istoriji NATO saveza koja je postala članica NATO saveza, a da ju je NATO prethodno bombardovao. Ta sramna i morbidna simbolika bila je jedan od razloga zašto je NATO uložio toliko napora da nas proguta. Time je poslata poruka, veoma važna za NATO propagandu: pogledajte koliko smo moćni i neizbježni kada nam se priključuju i oni koje smo nedavno bombardovali i čiju smo djecu ubijali. Time se zlo vratilo na mjesto zločina u želji da se prikaže kao dobro. Crna Gora je učlanjenjem u NATO izdala samu sebe i pljunula sebi u lice.
Nema države na svijetu koja bolje od Crne Gore u ove dvije decenije od bombardovanja slikovitije demonstrira, na svojoj koži, svu pogubnost, nesreću i zlo koje NATO savez nosi sa sobom. Da bi okupirali jednu zemlju, a to NATO radi i sa Crnom Gorom, nije dovoljno samo fizički je okupirati, bombardovati i disciplinovati. Zato je ono što se u Crnoj Gori dešava nakon NATO intervencije, to političko i duhovno bombardovanje, značajnije, perfidnije i opasnije. Za okupaciju jedne zemlje i jednog naroda, da bi okupacija bila potpuna, prije svega potrebno je bombardovati biće i dušu zemlje i naroda. To se svih ovih godina događa sa Crnom Gorom.
Marionete tog duha atlantizma, oni koji na čelu sa Milom Đukanovićem vladaju Crnom Gorom u prethodne tri decenije, imaju jasan zadatak: sterilisati Crnu Goru, odraditi joj plastičnu operaciju i od nje stvoriti koloniju i satelita, poslušnika bez jasnog identiteta, bez čvrstog integriteta, bez vjere, riječju – od Crne Gore kakva je nekada bila, stvoriti bezlični i lažni Montenegro.
Đukanović i ekipa, koji taj posao odrađuju u Crnoj Gori, zbog toga sistemski uništavaju Srpsku pravoslavnu crkvu, srpski jezik i srpsku ćirilicu, temelje identiteta Crne Gore. U tom planskom i spolja dirigovanom procesu iskorjenjavanja Crne Gore, oni su, mimo volje većine građana, priznali nezavisno Kosovo čija je Metohija nekada pripadala Crnoj Gori. Ostaće upamćena izjava aktuelnog premijera Crne Gore Duška Markovića, koji je doslovce kazao da je i pored 85% građana koji su bili protiv priznanja nezavisnosti Kosova, zvanična Crne Gora to ipak vizionarski učinila. Takav proces je anti-demokratski, anti-srpski, anti-crnogorski i prije svega anti-ljudski.
Da bi bombardovanje, ali sada drugim sredstvima, uzelo više maha i da bi proces ukrainizacije, koji se sprovodi u Crnoj Gori, bio potpun, u mojoj zemlji se vodi anti-srpska, ali i anti-ruska politika. Namjera je očigledna: kao što je NATO bombama, prije dvije decenije, rušio mostove po SR Jugoslaviji, tako i crnogorska vlast svih ovih godina ruši mostove koje vjekovima Crnu Goru povezuju sa svojom braćom u Srbiji i Rusiji. Formalizacija tog procesa dogodila se kada je Crna Gora mimo volje većine i mimo referenduma, postala dio NATO saveza koji se nikada nije ni izvinio, a kamoli da je neko krivično odgovarao za pobijene ljude i pobijenu djecu tokom bombardovanja 1999. godine.
Interni podatak Vlade Crne Gore koji sam lično objavio i koji nikada nije demantovan, govori sledeće: 84% građana Crne Gore, i to sa trendom rasta, smatralo je da odluku o učlanjenju u NATO savez treba donijeti na referendumu. Referenduma nije bilo zato što je režim odlično znao da ako bi ga bilo Crna Gora nikada ne bi postala članica NATO saveza. NATO savez je to takođe znao i zbog toga podržao naum crnogorske vlasti da se o tako važnom državnom i civilizacijskom pitanju odlučuje u Parlamentu. Tako izgleda NATO „demokratija“, isto kako je NATO „demokratija“ izgledala 1999. godine.
Zvaničnoj Crnoj Gori su danas bliži ratni zločinci Hašim Tači i Ramuš Haradinaj nego čelni ljudi Srbije i Rusije, država sa kojim vjekovima dijelimo istoriju i sudbinu. Zvanična Crna Gora šalje svoje vojnike u misije na Kosovu. Zvanična Crna Gora šalje svog oficira u Knin na proslavu Oluje. Zvanična Crna Gora uvodi sankcije Rusiji. Sve to su posledice pogubne NATO politike i njenih marioneta.
Ipak sreća je što, ubijeđen sam, većinski narod Crne Gore u sebi čuva iskru istine i slobode, a ja ću, kao jedan od predstavnika nove generacije političara, čitav svoj život posvetiti da Crnu Goru oslobodimo i vratimo tamo gdje je nekada bila, da je vratimo svojim korijenima, da je vratimo na put koji dolikuje našim velikim precima, a koji zaslužuju naši potomci. Hvala vam u ime slobodnog naroda Crne Gore.“, zaključio je Milačić.
