Nađ: Crna Gora najspremnija za Evropsku uniju, novo proširenje u narednih pet godina

Kada ste posljednji put boravili u Crnoj Gori razgovarali smo o ambicijama Crne Gore da postane članica NATO-a. To se u međuvremenu i desilo. Kako danas vidite Crnu Goru?

Vrlo sam srećan što su se potvrdile one riječi koje smo rekli poslednji put. U međuvremenu Crna Gora je postala članica NATO-a što znači da dijeli osnovne vrijednosti kao i ostale članice NATO-a. To su demokratija i ljudska prava i ja vjerujem da ćemo kada sljedeći put budemo pričali, pričati o tome kako će Crna Gora biti punopravna članica Evropske unije. Vlada Crne Gore je u međuvremenu napravila puno koraka prema EU i danas možemo reći da je Crna Gora najspremniji kandidat za članstvo u EU i da je najviše napredovala u tom segmentu. Nova EK je rekla da za vrijeme njenog mandata žele da najmanje jedna zemlja uđe u EU. Tako da čvrsto vjerujem u to, da pričam o vremenskom horizontu od četiri do pet godina.

Gdje vidite prostor za saradnju Crne Gore i Slovačke kada je u pitanju NATO savez ali i izvan njega?

NAĐ: Jako je malo tako prijateljskih zemalja kao što su Slovačka i Crna Gora. To sam danas čuo na više adresa – Slovačku smatraju za prijateljsku zemlju i advokata koji pomaže Crnoj Gori na evropskom putu. I u oblasti odbrane imamo puno prostora za saradnju, bilo da se radi o saradnji među jedinicima ili odbrambenih industrija. Sa ministrom odbrane sam diskutovao i tražili smo da nađemo zajedničke projekte na kojima možemo da radimo u budućnosti. Zajedno nastupamo u operaciji u Letoniji, a ova saradnja ima za rezultat to što vojske iz drugih zemalja NATO-a hvale crnogorske jedinice u toj operaciji, a lijepe riječi za njih imaju i slovački vojnici.

Što je sa misijama u Avganistanu i Iraku? Najavili ste povlačenje vojnika iz Iraka, ali što je sa Avganistanom?

Mi smo samo privremeno napravili mjeru po kojoj komanda naših jedinica traži da se naša vojska povuče iz Avganistana, samo zbog korona krize. U slučaju Iraka situacija je drugačija, tamo imamo vojnike u dvije operacije, jedna je operacija NATO-a, a druga je američka operacija. Sada razmišljamo o formatu u kojem će vojnici nastaviti, ali nema govora o tome da će oni biti povučeni iz Iraka. Svaka država odlučuje o svojim vojnicima, ne samo na osnovu uloga koje vojnici tamo izvršavaju. Naši vojnici izvršavaju zadatke a u interesu je NATO-a i Avganistana da naši vojnici ostanu tamo, dok ne ispune svoje zadatke.

Slovačka je najavila modernizaciju vojske i najavila nabavku čak 17 radara vrijednih 155 miliona eura. Da li je to realna potreba Vaše zemlje ili ispunjavate zahtijeve Alijanse?

To je realna potreba koju imamo, jer sada imamo radare koji više nisu spremni za upotrebu i moramo da imamo nove, kako bismo zaštitili vazdušni prostor naše zemlje. Isto tako, naš vazdušni prostor je i vazdušni prostor Alijanse, i njen vazdušni prostor će biti toliko siguran koliko budu sigurni vazdušni prostori svih saveznika. Zato ovo sve radimo da i naši saveznici vide da vodmo računa o vazdušnom prostoru kako bi uradili isto. Do kraja septembera očekujemo ponude država a do kraja godine donijećemo odluke od koje zemlje ćemo nabaviti radare.

Slovačko investiranje u vojsku zadnjih nekoliko godina poraslo je za 20 odsto. U šta ste ulagali?

NAĐ: Imamo puno projekata za modernizaciju vojske. Nabavili smo avione F-16, kao i devet helikoptera ,,blek hauk“, kao i dva aviona ,,spartan“. Uz to, kupujemo radare i puno investiramo u infrastrukturu i kompleksno modernizujemo aerodrom Slijač, a to je aerodrom za naše F-16 i realizujemo puno drugih mjera. U najbližem periodu ulagaćemo puno u pješadiju, ali moramo da investiramo i u popravku tenkova i oklopnih vozila.

Od koga dominantno kupujete vojnu opremu i oružje?

Uopšteno mogu da kažem, da smo avione i helikoptere kupili od SAD, avioni ,,spartan“ su kupljeni od Italije, a od koje zemlje ćemo odabrati oklopna vozila još razmišljamo. U slučaju radara očekujemo ponude iz desetak država, a vidjećemo na osnovu ponude koga ćemo izabrati. Hoću da naglasim da nas niko ne uslovljava da od nekoga moramo nešto da kupimo, sasvim je prirodno da tražimo isporuke iz država koje imaju proizvode plasirane među državama NATO-a.

Dakle, dominantno ste orijentisani ka zapadnim saveznicima. Kako u tom smislu komentarišete odluku naših susjeda iz Srbije da kupuju vojnu opremu iz Kine i Rusije?

Mi smo primijetili ove trendove, ali svaka zemlja ima suvereno pravo da kupuje oružje gdje hoće. Pošto Srbija nije članica NATO-a, ali ako se deklariše kao da ima aspiracije ka članstvu u EU, onda bi trebala da traži svoj interes među zemljama Unije.

Da li to tumačite kao zaokret od EU?

Ja kao predstavnik Vlade ne mogu to da komentarišem to je njihova odluka, ali iza toga vidim interes Ruske Federacije i Kine da indirektno utiču na proces naoružavanja u Srbiji.

Kako vidite sve veću potrebu Balkana da se naoružava. Da li je to realna potreba balkanskih zemalja, ili trka u naoružanju, strah od sukoba?

I u slučaju Slovačke kao i u zemljama Balkana vidimo jednu pauzu u nabavci oružja u prethodnim vremenima. Takvi su trendovi da se u prošlim vremenima nije investiralo puno u odbranu i ove nabavke su posljedica te pauze.

Rekli ste da vaša zemlja ima iskustva sa miješanjem trećih strana u njihova unutrašnja pitanja. Kako se jedna demokratska zemlja može zaštititi od prijetnji odakle god one dolazile?

Obje naše države žele prijateljske odnose sa svim državama u svijetu. Ti prijateljski odnosi moraju da imaju okvir preko kojeg se ne može preći. Mi smo članica EU i NATO. Razumijem da Rusija ima drugačije interese u spoljnoj politici koji su suprotni od naših, ali isto tako, kao što se mi ne miješamo u njihove interne procese isto tako želimo da se niko ne miješa u naše. Mi smo suverena država koja štiti svoj interes.

Kako komentarišete dešavanja u Bjelorusiji? Smatrate li da bi smjena aktuelnog predsjednika Lukašenka dovela zemlju do demokratskog prosperiteta?

Kao što ne želimo da se neko miješa u naše unutrašnje stvari, tako se ni Vlada Slovačke neće miješati u unutrašnje stvari Bjelorusije. Naša vlada detaljno prati situaciju i želimo da građani ne trpe, da ne umiru ljudi koji žele slobodu mišljenja. Situacija u današnjoj Bjelorusiji je slična situaciji koja se odigrala nekad na teritoriji Slovačke 1968. ili 1989. godine. Mi jako želimo da se ovaj trend u Bjelorusiji završi kao što se završio u Čehoslovačkoj 1989. a ne da bude nasilan kao 1968.