Izbori za predsjednika Crne Gore će održani 15. aprila, a prijedlozi za kandidata podnose se Državnoj izbornoj komisiji do 26. marta. Iako još niko nije zvanično predao kandidaturu, postoji mogućnost da se prvi put posle duže vremena trka neće voditi između kandidata vlasti i opozicije. Ako je suditi po najavama na listiću možemo očekivati čak devet kandidata. Ipak rekord iz 2002. godine, kada se biralo između 11 kandidata, teško će biti oboren.
Za sada su kandidature najavili privrednik Vasilije Miličković, naučnik Dragan Hajduković i Ranko Đurišić koji predvodi grupu građana iza takozvane “Stranke biroa nerada”.
Lider političkog pokreta Otpor beznađu, Marko Milačić kazao je da još nije odlučio hoće li učestvovati na predsjedničkim izborima, ali o njegovoj kandidaturi se uveliko spekuliše u javnosti.
Iako je opozicija težila zajedničkom kandidatu, nakon svih trvenja i nesporazuma, to je sada nemoguća misija.
Opozicija će najvjerovatnije ići u tri kolone – URA i Demokrate će imati zajedničkog kandidata, dok će SDP i Demokratski front predložiti svoje, a nije isključena ni kandidatura lidera Demosa Miodraga Lekića koji je 2013. tijesno izgubio od aktuelnog predsjednika Vujanovića. Kada tome dodamo kandata iz vladajuće koalicije, postoji mogućnost da posle dužeg vremena na izborima imamo “gužvu” na glasačkom listiću, makar u prvom krugu glasanja.
Najviše kandidata 2012.
Na predsjedničkim izborima 2008. i 2013. godine vodila se bitka isključivo između vlasti i opozicije. Na izborima 2013. godine aktuelni predsjednik Filip Vujanović tijesno je pobijedio zajedničkog kandidata opozicije Miodraga Lekića.
Na izborima održanim 2008. godine Vujanović je pobijedio Nebojšu Medojević kandidata PzP-a, Andriju Mandića kandiadta Nove srpske demokratije i Srđana Milića kandidata SNP-a.
Rekord po broju kandiata za predsjednika postignut je na izborima u decembru 2002. godine kada su građani na listiću imali 11 imena. Međutim u drugi krug koji je održan početkom 2003. prošli su Filip Vujanović, Miodrag Živkvić i Dragan Hajduković.
Na izborima 1997. nakon raskola u DPS-u građani su birali između Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Veliki broj kandidata pojavio se i na izborima 1992. godine – devet.
Za učešće na predstojećim predsjedničkim izborima potrebno je sakupiti 7.932 potpisa, a olakšavajuća okolnost je što kandidati ne moraju da prikupljaju potpise u Opštinskoj izbornoj komisiji (OIK) koju čine predstavnici partija. Tako da nije isključeno da posle dužeg vremena na glasačkom lisiću vidimo kandidate koji nijesu isključivo iz vlasti ili opozicije.
Preporučeno
Balša Knežević
Video