Nesuglasice, svađe, obračuni, verbalni ili neki teži, dio su svakodnevnog javnog diskursa na svim poljima. Kao i pomirenje. Tako smo svjedoci nepomirljivih razlika, neprihvatanja drugačijeg stanovišta ili viđenja i vođenja života na polju politike, ekonomije, estrade… Koliko ljudi, toliko ćudi. I ponašanja. Ni crnogorska politička zbilja nije daleko od prikazanog, piše Pobjeda.

Nekada smo na plenarnim zasjedanjima Skupštine Crne Gore gledali polemike i verbalne doskočice Slavka Perovića, Novaka Kilibarde, Dragana Šoća. Novo vrijeme rađa nove ljude i nove prilike pa tako danas svjedočimo raspravama u malo drugačijem kontekstu. Crnogorska Skupština, kao mjesto javne polemike, stjecište je i verbalnih, ali i drugih obračuna.

Crnogorska javnost još pamti incident koji se prije dvije godine dogodio u holu Skupštine, kada je grupa poslanika Demokratskog fronta nasrnula na kolege iz Demokratske partije socijalista, izrevoltirana jer je prethodno vladajuća većina na Administrativnom odboru usvojila prijedlog o ukidanju imuniteta četvorici poslanika Fronta.

Najglasniji među njima bio je Milan Knežević, koji je predsjednika Administrativnog odbora Luiđa Škrelju nazvao „ološem“ i zaprijetio mu da će da „kriva i na drugu nogu“. Međutim, dvije godine kasnije, Knežević i Škrelja zakopali su ratne sjekire i sada se, kako i sami priznaju, „uredno pozdrave svaki put kada se sretnu“.

“Što se tiče Milana Kneževića, ja sam to rekao i na sudu. Ja u potpunosti razumijem u kakvoj situaciji je on bio kada me je napao, jer je direktno bio izložen odlukama Administrativnog odbora. Ja njega donekle mogu i da razumijem. Čovjek može i da pogriješi, da reaguje u afektu, sve je to u ljudskoj prirodi. Ja sa Kneževićem sada komuniciram pristojno i ljudski isto kao i ranije”, kaže Škrelja.

Isti odnos, međutim, nema i prema ostalim poslanicima Fronta, koji su tog dana Kneževića podržavali u brutalnim verbalnim, pa skoro i fizičkim napadima na njega. Škrelja priznaje da njima „nikada neće pružiti ruku“, jer nije bilo potrebe da drugi Kneževića “podržavaju u tome i trebalo je da mu kažu stani malo, to tako ne treba”.

I Knežević koji, kako je i sam u više navrata objašnjavao, Luiđa Škrelju „od milošte zove Ljubo“, priznaje da sa njim sada ima pristojnu komunikaciju.

“Sa Ljubom se pozdravim kada se sretnemo. Ja i Ljubo smo obnovili komunikaciju, koja je sada na nivou građanske korektnosti”, navodi Knežević. Poslanik DF-a u razgovoru za Pobjedu ističe i da je lider Liberalne partije Andrija Popović jedini kolega sa kojim se i formalno „pomirio“ nakon incidenta tokom jedne skupštinske rasprave. Tom prilikom, Popović je Kneževića nazvao „kretenom“, a ovaj mu odgovorio sa „bitango“.

“Jedini sa kim sam se ja pomirio je Andrija Popović, koji mi je prišao u holu Skupštine kad je bila ona priča o barikadiranju u Skupštini. Mi smo tu porazgovarali i jedan drugom rekli da nema potrebe da se stvaraju tenzije oko svih tih stvari. Nakon toga smo nastavili sa normalnom komunikacijom”, priča Knežević.

Istom prilikom kada je grupa poslanika DF-a u holu narodnog doma verbalno nasrnula na kolege iz vladajućeg DPS-a, poslanica Fronta Marina Jočić pribjegla i primjeni fizičke sile, ošamarivši koleginicu iz vladajuće partije Martu Šćepanović. Jočić sada kaže kako su razmirice među kolegama različitih političkih opcija u parlamentu prirodne, poredeći ih sa onima koji se dešavaju u drugim kolektivima.

“Ne postoji kolektiv gdje ne dođe do nekih nesuglasica među kolegama. To isto, na kraju krajeva, važi i za porodicu”, ističe Jočić, navodeći da nakon svega sa Šćepanović, kada je posao u pitanju, ima korektnu komunikaciju.