Od početka realizacije svoje vizije o ekonomski samoodrživoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori Milo Đukanović je bio meta raznih pritisaka i afera. Sve su one, na žalost njihovih kreatora, propale, pa će tako propasti i ova u režiji bjelosvjetskog prevaranta Duška Kneževića, kaže za Vikend novine penzioner Vojin Đukanović, bivši potpredsjednik Savezne vlade i bivši ministar u Vladi Crne Gore.

Čovjek koji je bio među prvih sedam članova Glavnog odbora DPS koji su se priklonili Đukaovićevoj struji prilikom rascjepa ove partije 1997. godine uvjeren je da su svi dosadašnji pritisci i montirane afere protiv Crne Gore i njenog lidera bili djelo protivnika nezavisnosti Crne Gore i njenog puta avroatlantskih integracija.

VN: Kad počinju ti pritisci?

Đukanović: Još početkom 90-tih godina prošlog vijeka. Našli smo se u istorijskom trenutku kad se raspao jedan politički i ekonomski sistem u kojem je Crna Gora bila izdržavana republika u sastavu SFRJ. Propala su neka velika preduzeća, koja su inače živjela na “aparatima” i uz pomoć tadašnjeg saveznog fonda za nerazvijene. U najkraćem, živjeli smo na račun drugih. A kad je sve propalo došlo je vrijeme da moraš živjeti od svog rada. Promijenio se sistem, krenulo se u privatizaciju. Bilo je uspješnih, manje uspješnih ili promašenih, ali to je bio neminovan proces tranzicije iz jednog sistema u drugi.

Tada se pojavio Milo Đukanović koji se još 1993. godine “usudio” da kaže kako Crna Gora može biti ekonomski održiv sistem. On je, dakle, već tada imao viziju razvoja, njegov glavni cilj je bio da Crna Gora samostalno ekonomski opstane, da obnovi svoju državnost. Malo ljudi ga je tada razumjelo, jer je većina nekako bila vezana za Beograd. I tu su već počeli razni pritisci.

VN: Od koga su dolazili ti pritisci?

Đukanović: Počeli su od Miloševića, njegove supruge Mirjane Marković, ali i njegovih sljedbenika ovdje kod nas.Tako smo došli do 1997. godine i one čuvene sjednice GO DPS kada je od 101 člana samo nas sedam bilo na strani Đukanovića. To je bio prelomni trenutak, i to opet pod velikim opstrukcijama dirigovanim iz Beograda.

Uslijedile su onda rušilačke demonstracije 1998. godine, pa otvoreni vojni pritisak sa Sedmim bataljonom 1999. godine. Zatim je otvorena “duvanska afera” koja je trajala sve do neki dan odlukom italijanskog suda kojim su oslobođeni svi osumnjičeni crnogorski državljani. Pa afera S.Č., pa afera Telekom…

VN: Ali to nije omelo razvoj Crne Gore…

Đukanović: Tako je, Crna Gora je od tada bilježila samo napredak. Realizovani su i još se realizuju mnogi kapitalni projekti u infrastrukturi, turizmu, energetici, obnovljena je državnost nakon jednog vijeka, postali smo članica NATO, a uskoro čemu ući i u EU.

Zanimljivo je, međutim, da je sve to rađeno uz velike pritiske i poturanje klipova od opozicije, dijela medija… Nijeste mogli ništa početi da radite i gradite, a da nije bilo nekog otpora. Čak su uspjeli da spriječe gradnju HE Buk Bijela i još neke kapitalne projekte u oblasti energetike koje bi Crnu Goru još brže vukli naprijed. Ipak, pored svega toga, više nijesmo izdržavana država, imamo najveće prosječne plate i penzije u regionu, imamo najveći rast BDP u regionu, grade se vrlo skupi infrastrukturni objekti, ulažu se ogromna sredstava u razvoj poljoprivrede. .. Zašto? Jer su bili dobro osmišljeni pravci našeg razvoja, za šta je najzaslužniji Milo Đukanović.

VN: Da li je zato on glavna meta pritisaka i afera?

Đukanović: Nažalost, da. Od te 1997. godine, pa sve do danas glavna meta napada opozicije, dijela medija, a rekao bih preko njih i nekih stranih službi i elemenata, bio je Milo Đukanović, čovjek koji je pokrenuo i realizovao mnoge od tih strateških ciljeva.

Svjedoci smo bili te poznate duvanske afere koja je 20 godina trajala. Hrvatski Nacional pisao, a Dan prepisivao. Poslije se pridružili i drugi. Đe su sad da se izvine tim ljudima koje su blatili.

VN: A na koje strane uticaje mislite?

Đukanović: Mislim da Rusija, kao i velikosrpski krugovi nikako ne mogu da prežale što je Crna Gora postala samostalna država, a posebno što je sad članica NATO, čime je onemogućen njihov regionalni uticaj i izlaz na more.

VN: I ovdje su neki proslavljali Podgoričku skupštinu i gledali “srpsko more…

Đukanović: To je čist bezobrazluk. Proslavljati izdaju svog naroda i propast svoje države mogu samo ljudi bolesnog uma. To nikome u svijetu nije jasno.

VN: Sad imamo i aferu Atlas…

Đukanović: Sve se isto dešava kao i ranije. Prosto je neshvatljivo da su neki mediji postali uslužni servis tog čovjeka koji je pobjegao od Tužilaštva, Poreske uprave. Ono što mu se stavlja na teret samo pokazuje da se radi o jednom bjelosvjetskom kriminalcu.

Uprkos tim činjenicama neki mediji, štampani i elektronski, svakodnevno prenose sve njegove izmišljotine, montaže i ostale budalaštine. Kako ga oni predstavljaju, on je sad postao tužilac, a ne čovjek koji je optužen za najteža djela i kojem je određen pritvor.

Oni su se zapravo stavili u funkciju zataškavanja odgovornosti Duška Kneževića koji je pokrao državu, deponente…

VN:Znate li, kao iskusni ekonomista i privrednik, kako je to radio?

Đukanović: Izvlačio je novac, davao kredite svojim firmama, koje nijesu vraćale te kredite, a onda se kroz hipoteku ta imovina koju je založio opet vraćala njemu u vlasništvo. Čista prevara. Kupovao je imovinu po Crnoj Gori, Meljine, hotele, fabriku vode u Lipovu, fabriku elektroda Plužine. Sve je to poćerao u stečaj. I još izvarao neke partnere u inostranstvu i one iz inostranstva koji su došli u Crnu Goru.

VN: Opozicionari i neki mediji to nazivaju krizom.

Đukanović: Nije to nikakva kriza, već još jedan u nizu pokušaja izazivanja destabilizacije države instrukcijama stranog faktora. Taj strani faktor stalno nalazi pogodne saradnike među onima koji su vječiti gubitnici i koji bi i svoju državu prodali samo da sruše Đukanovića i dođu na vlast.

Sad Knežević “čistunac” iz Londonu nama u Crnoj Gori docira kako treba i šta treba da se radi, organizuje proteste. A treba ga tretirati onako kako ga tretiraju naše pravosudne institucije kao kriminalca. Neka dođe, ako nije ništa kriv, neka to dokaže ovdje argumentima, a ne da optužuju sve po Crnoj Gori.

VN: Mislite li da će i ova afera doživjeti sudbinu svih prethodnih?

Đukanović: Većina naših građana je svjesna i dobro zna koga treba podržati one snage na čijem čelu je Đukanović. Jer samo to je garancija ovoj državi da će uskoro postati i članica EU, a za relativno kratko vrijeme, uz ovu razvojnu dinamiku, ući u krug razvijenih evropskih zemalja. Samo neprijatelji Crne Gore mogu biti protiv takvog njenog puta.

VN: Uočljiv je određen stepen uznemirenja u javnosti zbog afere Atlas. Kako to komentarišete?

Đukanović: Kažem vam, žalosno je što sve to što on izmišlja i montira iz Londona ima podršku nekih ovdašnjih medija, a takve stvari, znate, “pale” su kod dijela javnosti. Ima nezadovoljnih ljudi, ima politički ostrašćenih, ima i onih naivnih što gutaju sve što žuta štampa piše. Uvijek će biti ljudi koji sve to možda ne vide, koji su izmanipulisani vještačkim aferama i medijskim spinovanjem, ali ipak mislim da su oni u manjini.

VN: Mogu li takvi stvoriti kritičnu masu za smjenu Đukanovića, koju traže opozicionari i neke NVO?

Đukanović: I to su, moram tako da kažem, budalaštine. Pa koga će da dovedu da bude predsjednik? Toga prevaranta Kneževića? A svi znaju šta je Đukanović uradio za ovu Crnu Goru. Ja lično znam da on već decenijama radi bar 16 sati dnevno. Iza njega su istorijski rezultati. I sad treba da ga ruše, vječni gubitnici iz opozicije, Knežević i njemu odani mediji koje finansira ili on ili neko drugi sa strane. Otvoreno mogu reći da oni zajedno rade protiv svoje države.

Ali, nije ovaj naš narod toliko nepametan. Nema šanse da se stvori ta kritična masa. Uostalom, on je uspio da se odupre i mnogo moćnijim “igračima” u brojnim aferama koje su ga pratile od samog početka ostvarenja vizije o ekonomski samostalnoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori.

Mnogi zaboravljaju još jednu činjenicu Crna Gora je sad članica NATO, što je dodatni faktor unutrašnje stabilnosti, ali i jaka prepreka drugim inostranim uticajima koji bi da Crnu Goru stave pod svoju uticajnu sferu. A to pokušavaju da čine na razne načine. Ovakvim aferama poput Kneževićeve, djelovanjem Srpske pravoslavne crkve, sa svojim jatacima u crnogorskoj opoziciji i, naravno, medijima koji su uvijek spremni da se stave u službu tuđih interesa. Svi znamo koji su to mediji, jer su to već više puta otvoreno pokazali.