Video
Intervju prenosimo u cjelosti
Izbori 30. avgusta donijeli su političke promjene u Crnoj Gori. Mnogi su ih uporedili sa petooktobarskim dešavanjima u Srbiji, kada je svrgnut režim Slobodana Miloševića. Hoće li crnogorsko “osvajanje slobode” izaći na dobro?
O crnogorskom “osvajanju slobode” najvjerodostojnije svjedoče njene žrtve – Bošnjaci i Muslimani iz Pljevalja, koje su “oslobodici” i “nedavaoci svetinja” tih dana vrijeđali i zastrašivali, zahtijevajući od njih da se isele iz Crne Gore. “Polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica”, prijetile su tim nesrećnim ljudima podivljale horde. Pljevaljski glavni imam Medžlisa je “slobodu” koju spominjete nazvao – fašizmom. Možda i zato stranke manjinskih naroda, višedecenijski koalicioni partneri predsjednika Đukanovića, danas neće u vladu sa “oslobodiocima”.
Crnogorski 30. avgust i srpski 5. oktobar nisu za poređenje.
Zašto?
Prvo, građani Crne Gore izborni rezultat nisu morali da brane na ulici; nisu palili ni bager ni Skupštinu; nisu “krali stolice”. Pobjednicima je vlast predana mirno i demokratski. Drugo, Srbiji su slobodu donijeli Zoran Đinđić, Nenad Čanak, Žarko Korać, Vladan Batić, Čedomir Jovanović… A Crnoj Gori? “Vučićeva lista”, na čelu sa četničkim vojvodom prvostepeno osuđenim za pokušaj terorizma 2016, kao i lica sa zajedničke liste SPC-a, Miodraga Dake Davidovića, nekadašnjeg ministra u vladi SAO Hercegovine, i koncerna “Vijesti”. Formalno, vođa grupe je javnosti nepoznati profesor Zdravko Krivokapić, donekle sličan Vojislavu Koštunici. Naime, obojica su dobro osmišljen projekat iste kuhinje, s tim što je crnogorski “oslobodilac” očito malo duže spavao.
Kad smo već kod analogija, sjetićete se, sigurna sam, da je, na primjer, predsjednika Miloševića, zbog njegove zločinačke politike, Srbija izručila Hagu; prethodno je državu kojom je vladao bombardovao NATO pakt, upravo onaj zapadni vojni savez u koji je, je li, predsjednik Đukanović Crnu Goru uveo 2017.
Da li je EU imala uticaj na političke promjene i u kojoj mjeri?
Jeste. U poslednjem izvještaju EK o Crnoj Gori nema slova o učešću SPC na parlamentarnim izborima, baš kao ni o brutalnom miješanju Srbije u taj proces. Pojedini diplomatski izvori tvrde da pomenute izvještaje odavno ne pišu objektivni i stručni posmatrači, čije papire, nažalost, korumpirani Brisel prihvata bez pogovora.
Više postizbornih analiza upućuju da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojen prošle godine “koštao” vlasti DPS i Đukanovića?
Zakon o slobodi vjeroispovijesti mnogo je ranije morao biti donešen. SPC je u Crnoj Gori okupatorska, uzurpatorska crkva, koja, kao što znate, decenijama pljačka Crnu Goru, ne priznaje njenu državnost, njene zakone, koja Crnogorce naziva “Đilasovim kopiladima”, Bošnjake “lažnim ljudima sa lažnom vjerom”. Sigurna sam da znate i da je ekspertsko tijelo Savjeta Evrope, Venecijanska komisija, sa svega jednim glasom protiv – pogađate, glasom Srbije – dala pozitivnu ocjenu tom zakonu. “Za” su, dakle, glasali i predstavnici dominantno pravoslavnih zemalja u Venecijanskoj komisiji – Rusija, Grčka, Bugarska, Sjeverna Makedonija i Rumunija. Za razliku od SPC u Crnoj Gori, Zakon o slobodi vjeroispovijesti su, kao akt usaglašen sa najvišim evropskim standardima, prihvatile Crnogorska pravoslavna crkva, Islamska zajednica i Katolička crkva.
Nije Zakon o slobodi vjeroispovijesti DPS srušio sa vlasti; srušila ga je pogrešna politika crnogorske Vlade, njeni čudni odnosi sa crnogorskom medijskom i NVO mafijom, sa SPC i ostalom velikosrpskom agenturom; gaženje institucija, bahatost, osionost, nepotizam, korupcija. I predsjednik Vučić, naravno.
Nerijetko se može čuti da su Đukanović i Vučić u savezu, “da svjesno svađaju srpski i crnogorski narod” ne bi li sačuvali vlast. Srbija je optužena da se miješa u unutrašnja pitanja CG, te da je uticala i na izborni proces.
Srbija se i te kako miješa u izborni proces. Zvanično, srpskim strankama i institucijama u CG predsjednik Vučić je poklonio 11,6 miliona eura; istovremeno, nelegalnim putem je u Crnu Goru ubačeno između 4 i 5 miliona eura. Pojedini hrvatski mediji tvrde da je poštena inteligencija sa beogradskih stadiona, na čelu sa sinom predsjednika Vučića, koja je autolitijala do granice sa Crnom Gorom, dio pomenutog novca predala u ruke izvjesnom svešteniku SPC.
Ta je crkva, ponavljam, aktivno učestvovala na izborima, što je samozvani “rektor” cetinjske srednje škole, notorni Gojko Perović, priznao u intervjuu nedjeljniku Vreme. Popovi su litijali, išli od kuće do kuće, plaćali svaki glas, podmićivali građane, otkupljivali im kredite, proklinjali, kleli…
Vjerujem da vam nisu promakle naslovne strane beogradskih kontrolisanih tabloida, koji su se utrkivali sa većinom tzv. slobodnih medija i intelektualaca, kao i sa srpskom opozicijom, u vođenju brutalne anticrnogorske kampanje. Kada tabliodi predsjednika Vučića čereče Dragana Đilasa, onda je to hajka; kada isto rade predsjedniku Đukanoviću, to je “dogovor”. Stvarno?!
Na kraju, šta je rezultat ove političke, finansijske, obavještajne i medijske sile koja se iz Beograda sručila na Crnu Goru? Svega mandat više “srpskom svetu” u crnogorskoj Skupštini i sve dublji jaz između dvije države i dva naroda. Bijedno, zar ne?
Formiranje nove vlade u Podgorici ne ide planiranom dinamikom, mahom zbog nesuglasica lidera URA sa čelnicima DF, koji slove za ljude naklonjene Srbiji i Vučiću. Da li je moguć obrt i povratak na staro? Ili Đukanović nakon narednih predsjedničkih izbora ide u istoriju?
Vladajuća koalicija se podijelila: na jednoj strani je Vučićeva lista (vojvoda Mandić, Medojević, Knežević), na drugoj mandatar Krivokapić, pop Perović, Daka Davidović, koncern “Vijesti”, Dritan Abazović. Uprkos nesuglasicama, vlada će vjerovatno biti sastavljena i manjinski podržana od DF-a.
Kada je riječ o predsjedniku Đukanoviću, možda niste čuli, ali on je odavno – istorija: državnik koji je 21. maja 2006. Crnoj Gori vratio nezavisnost izgubljenu nakon srpske okupacije 1918., uveo je u NATO pakt i doveo pred vrata EU. Dovoljno za istoriju!
Da li ste dobili odgovor nekog diplomatskog predstavništva na dopis koji ste im uputili povodom uvredljivih poruka u tekstu “Milo u šumu, Tamara u četnike”, objavljen u dnevniku “Vijesti”?
Odgovarajući na svinjarije objavljene u tabloidu “Vijesti”, Delegacija EU u Crnoj Gori odgovorila mi je da je “od presudne važnosti da novinari mogu da obavljaju svoj posao slobodni od bilo kakve prijetnje nasiljem, zlostavljanjem ili zastraživanjem, kako bi obezbijedili…” Krasan odgovor! Nažalost, ne na pitanje koje sam im postavila.
Koliko ste tačno puta intervjuisali predsjednika Mila Đukanovića? Kakav utisak je ostavio na vas?
Preporučeno
Nećete vjerovati, ne vodim tu vrstu evidencije. Kada je riječ o utiscima, gledaoci i čitaoci javljaju da im imponuje to što predsjednik Crne Gore uvijek jasno i direktno odgovara na svako postavljeno pitanje, što uvažava sagovornike, ne urla na njih, ne vrijeđa ih, ne plače, ne uzdiše, ne drami. O izostanku direktnih prenosa nervnih slomova da i ne govorimo.
