Video
Radi se o reprintu iz 1911. godine, a knjigu izdaje Institut za srpsku kulturu iz Nikšića.
” Svi ljudi koji žive u našoj domovini, jesu Srbi, većinom pravoslavne vjere, a ima ih malo rimokatoličke i muhamedanske”, piše, između ostalog, na jednoj od prvih stranica. Zatim se dodaje da ipak „treba znati da smo svi srpskog porijekla i srpske narodnosti“.
Navodi se da u Crnoj Gori žive „sve sami čisti i pravi Srbi koji govore srpskijem jezikom“, a ima ih, kako se tvrdi u ovom uratku, oko 300 hiljada stanovnika.
U kratkom pregledu piše da svaka nahija ima svoje granice koje je dijele od „drugijeh sprskih pokrajina“.
” Sa sjevera graniči sa rijekom Tarom koja je razdvaja od Hercegovine, sa istoka Starom Srbijom, sa juga: Albanijom, Jadranskijem morem i Bokom kotorskom, a sa zapada Hercegovinom, Bokom Kotorskom i Jadranskim morem”, potom se i precizira.
Već neko vrijeme građani Crne Gore svjedoče besprizornoj propagandi u kojoj ih „inženjeri“ srpskog sveta podučavaju ko su i kako bi trebalo da se izjasne na predstojećem popisu. U ovoj kampanji se nijesu zadržali na prisvajanju samo crnogorskog, već su posegnuli i za Hrvatima. Tako su širom Crne Gore postavljeni bilbordi na kojima se dubrovački velikani prikazuju kao Srbi – npr. Ruđer Bošković, Valtazar Bogišić, Medo Pucić, i Korčulanin Antun Fabris.
Na bilbordima je za Boškovića navedeno da je „srpski filozof, pjesnik, diplomata“, a Bogišić je predstavljen kao „srpski istoričar prava, ministar pravde Crne Gore, rođen u Cavtatu“.
Sporni bilbordi su dio kampanje „Ponosni na svoje srpsko“, koju je prosrpski portal IN4S pokrenuo u susret popisu.
U sve to prošlog mjeseca se uključio i srpski patrijarh Porfirije, koji je u sred Podgorice na liturgiji u Hramu Hristovog vaskrsenja, besjedio o srpskim korijenima u Crnoj Gori.
Tom prilikom je pozvao Srbe u Crnoj Gori „da u svakoj prilici sa ponosom i dostojanstvom odlučno ispolje svoj identitet kao vjernici SPC, govornici srpskog jezika i kao dični pripadnici srpskog naroda“.
Preporučeno
” Ovdje bolje nego na drugim mjestima znamo ko smo, koje smo vjere i ona nas odlikuje i afirmiše, znamo i kojim jezikom govorimo i kojem narodu pripadamo… Nalazimo se u više država ali postoji jedna crvena nit koja nas spaja u jedno i čini jednim – a to je pravoslavna crkva i vjera. Dok god smo vezani za tu vjeru mi u isto vrijeme, imajući svoj pravoslavni hrišćanski identitet kao fundament imamo snage i sposobnosti da razvijamo i svaku vrstu našeg identiteta. To ako igdje znamo, znamo ovdje u Podgorici jer ovdje je duboko zasađen naš početak i naš korijen. U ovom gradu rođen je srpski župan Stefan i odvde dejstvujući ujedinio je Rašku i Zetu. Roditelj svetoga Save prvoga arhiepiskopa srpskog.. Zato ovdje bolje nego na drugim mjestima znamo ko smo, koje smo vjere i ona nas odlikuje i afirmiše, znamo i kojim jezikom govorimo i kojem narodu pripadamo… “, naveo je Porfirije, između ostalog, na liturgiji u glavnom gradu.
