Ubrzo nakon toga smo saznali da se Crna Gora, prodajom državnih zapisa zadužila 750 miliona eura po kamatnoj stopi od 2,95 odsto. Jeste ovo važna vijest, ali moramo znati:

– Da je nova vlast u svom trećem radnom danu zadužila ovu zemlju gotovo 1/4 ukupnog spoljnog duga nastalog u posljednje tri decenije;

– Da je sve urađeno netransparentno, jer smo o tome obaviješteni tek kada je sve realizovano (kada je završena transakcija), a da prethodno ništa nijesmo znali o odluci za tako visoko zaduženje, načinu i potrebama tolikog zaduženja;

– Da je namjena ovog zaduženja, isključivo za potrošnju, iako se Crna Gora u posljednje vrijeme zaduživala isključivo za kapitalne investicije.

– Da je sve ovo urađeno bez poznavanja stvarnih i realnih bilansa države, o čemu su nam do juče kukali;

Sada nam mora biti jasno da će nas ova avantura i eksperiment sa ovom vlašću mnogo koštati. A sve ovo pišem jer nevladin sektor ćuti, a do juče bi za ovako nešto digao na noge svu unutrašnju i međunarodnu javnost.

I u najkraćem da se osvrnem na jučerašnje medijsko i političko šikaniranje novinarke Tamare Nikčević. Sasvim ispravno, svi su se bavili pitanjem profesionalizma, kojeg nikako ne mogu i ne želim pravdati, ali niko se nije bavio suštinom. Niko se nije zabrinuo ili upitao, da li je to izjavila Trampova ambasadorka u Crnoj Gori. Ja sam uvjeren da jeste i to je mnogo, mnogo opasnije od toga da li je jedna novinarka postupila profesionalno ili ne. Na žalost, uvijek smo više vodili računa o formi, a ne o suštini i sadržaju. Zbog toga smo tu gdje i jesmo.