Lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović novi je predsjednik Crne Gore i nakon godinu i po vratiće se na javnu funkciju. Na osnovu svega što je viđeno u posljednjih dvadesetak dana kampanje, ali i po atmosferi u DPS-u i opoziciji mnogo prije izbora, malo ko je iznenađen ovakvim ishodom. Mnogo je faktora koji su nagovještavali upravo ovakav rasplet stvari na izborima 15. aprila – kratka kampanja, nesloga među strankama opozicije, činjenica da je Mladen Bojanić iznuđeno rješenje, relativno mala izlaznost…

Predsjednički kandidat DPS-a Milo Đukanović, očekivano je pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora osvojivši 54 odsto, odnosno oko 178.000 glasova. To je 16.000 glasova više nego što je osvojio odlazeći predsjednik Filip Vujanović (161.940) na izborima 2013. godine. Svako ko je iole upućen u dešavanja na političkoj sceni Crne Gore nije nimalo iznenađen ovakvim ishodom.

Na ruku Đukanoviću išli su gotovo svi faktori – kratka kampanja (nešto više od 15 dana) u kojoj je on kao daleko najprepoznatiji političar i državnik bio u startu u prednosti, zatim relativno mala izlaznost i glavni protivkandidat koji je očigledno bio iznuđeno rješenje opozicije opterećene dubokim podjelama. Kandiadt DPS-a držao se oprobane retorike u kampanji – odbrana državnosti i tekovina referenduma iz 2006. godine, uz to je isticao da je Crna Gora ušla u NATO i da se bliži ulasku u EU. Uz sve te okolnosti, kao i razrađene partijske mehanizme DPS-a, koji su daleko iznad svih ostalih partija, Đukanović nije mogao da omane.

Bojanić u stratu prežaljen

Sa druge strane njegov protivkandidat Mladen Bojanić dobio je 33,4 odsto podrške, odnosno oko 110.000 glasaova, što je za gotovo 45.000 manje nego što je osvojio Miodrag Lekić na prethodim izborima 2013. godine – 154,289. Bojanić, s obzirom na sve okolnosti, može čak i da bude zadovoljan rezultatom je u startu imao mnogo otežavajućih okolnosti. On je, kao prvo, relativno nepoznat široj javnosti u Crnoj Gori u poređenju sa neprikosnovenim Đukanovićem, i to nije mogao promijeniti u nikad kraćoj kampanji.

Mora se takođe dodati da je on bio iznuđeno rješenje opozicije, koja ni 20 dana pred početak izbora nije mogla da se dogovori oko zajedničkog kanidata. U javnoasit se čak uveliko govorilo da će opozicija izaći u tri ili više kolona, jer zbog straha od Đukanovića malo ko je htio da se prihvati kandidature. Kada tome dodamo da u opoziciji vlada nikad gora atmosfera sukoba i međusobnih optužbi, pogotovo na relaciji DF- Demokrate, Bojanić je možda ispao “žrtveno jagnje” političkih okolnosti.

U prilog tome da opozicija nije ozbiljno stala iza svog kandidata govori i to što su URA i Demokrate, usred predsjedničke kampanje, potpisali sporazum o nastupu na izborima 27. maja u Glavnom gradu. Iako je iz tabora Demokrata i URA-e saopšteno da su to učinili “u cilju podrške zajedničkom kandidatu opozicije Bojaniću”, malo ko je u to povjerovao. Ovakav postupak govori o tome koliko je opozicija (ne)ozbiljno shvatila izbore 15. aprila.

Poruka Krivokapiću da se povuče?

Ako neko, osim Đukanovića, može da bude zadovoljan ishodom jučerašnjih izbora, onda je to kandidatkinja SDP-a Draginja Vuksanović. Ona je juče u obraćanju pristalicama i medijima u svom štabu, potvrdila da je zadovoljna sa osvojenih 8,1 odsto što je oko 27.000 glasova. SDP je na parlamentarnim izborima osvojila oko 20.000.

“To je više nego što je osvojila partija koja me je predložila na posljednjim parlamentarnim izborima”, kazala je Vuksanović na konferenciji za novinare. Vuksanović je u ovoj rečenici sažela sav značaj njenog izbornog rezultata. Međutim, ovo možemo shvatiti i kao indirektnu poruku upućenu lideru SDP-a Ranku Krivokapiću da se povuče sa te funkcije, jer je očigledno da neki drugi ljudi mogu da donesu SDP-u mnogo veću podršku nego što on trenutno ima.

Za kandidata Prave Crne Gore Marka Milačića glasalo je 2,9 odsto građana, što je za njega solidan rezultat, ako ne zbog čega drugoga, onda zbog toga što (ako je suditi po ovim rezultatima), postoje realna očekivanja da pređe cenzus u Podgorici i još nekoliko opština na loklnim izborima koji su zakazani za 27. maj.

Priprema za “sprint” u Podgorici i 10 opština?

Kad se sve sabere i oduzme, većina građana ali, čini se čak i političkih aktera očekivala je da Đukanović postene novi Predsjednik. O tome svjedoči i blaga kampanja, relativno miran izborini dan i odsustvo tenzija između partijskih aktivista na terenu u poređenju sa prethodnim izborima. U prilog činjenici da je Đukanović bio unaprijed viđen kao predsjednik Crne Gore govori i to da na izbore nije izašlo čak 36 odsto birača – oko 190 hiljada.

“Ako uporedimo sa trkom na 100 metara, pobjeda na predsjedničkim izborima dala bi na prednost od 30 metara u odnosu na konkurenciju. Zato imamo imperativ da u prvom izbornom krugu pobijedimo, da ne bi trošili energiju i da bi se usresredili na lokane izbore”, poručio je Đukanović sa predizborne konvencije u Pljevljima.

Ove riječi novog Predsjednika Crne Gore, ali i to što su Demokrate i URA već sklopili predizbornu koaliciju u Glavnom Gradu, možda najbolje govore u prilog da su predsjednički izbori bili samo zagrijavanje za mnogo ozbiljnije okršaje koji slijede u Podgorci i 10 opština 27. maja.

Đukanović je osvojio 54.532 glasa u Glavnom gradu, što je preko 50 odsto izašlih glasača, ali je pitanje da li će se taj scenario ponoviti na loklnim izborima, gdje on neće moći da bude nosilac liste, niti će moći da bude u prvom planu. Ako su predsjednički izbori prošli manje-više očekivano, predsotji mnogo neizvjesniji rasplet na lokalnim izborima u 11 optšina koji će biti daleko neizvjesniji.

Balša Knežević