Od Crne Gore se može mnogo naučiti o antifašizmu

Profesor istorije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu dr Hrvoje Klasić kaže da je problem Balkana nacionalizam zbog kojeg nema vizije budućnosti kod političkih elita, i da je potrebno jačanje borbe protiv istorijskog revizionizma koji je u regionu izuzetno jak.

Klasić naglašava da Hrvatska kao članica Evropske unije, i kao ekonomski stabilnija i drugačije posložena zemlja u puno stvari može pomoći i biti od koristi Crnoj Gori.

“Na primjeru Hrvatske možete vi u Crnoj Gori vidjeti kako se neke stvari mogu poboljšati. Ipak, ako išta Crna Gora može naučiti Hrvatsku i druge zemlje u okruženju onda je to odnos prema antifašizmu, odnos prema Drugom svjetskom ratu, gdje se jasno zna kod velike većine, ko je bio na pravoj a ko na pogrešnoj strani, ko su bili antifašisti a ko kolaboracionisti i saradnici fašista i, na kraju, ko je bio pobjednik, a ko poraženi. Nažalost, u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj se to izgubilo”, kaže Klasić u intervjuu za Vikend novine.

On napominje da na prostoru Zapadnog Balkana svako ima neki svoj ekstremizam.

“On se ogleda u tome koliko je neko u većini stvari ekstremno loš. Nemamo nešto posebno u čemu smo ekstremno” dobri, osim, možda, u sportu.

Klasić ističe da većinu vremena provodi u kritikovanju hrvatskog istorijskog revizionizma, jer smatra da treba krenuti iz sopstvenog dvorišta i čistiti prvo u svom dvorištu.

“Nedavno sam govorio, međutim, i o srpskom istorijskom revizionizmu i onda su me svi mediji napali. Očigledno je da sam “dobar i poželjan Hrvat” kada govorim o žrtvama Oluje ili Jasenovca. Međutim, kada govorim o Vukovaru, četničkom pokretu ili Slobodanu Miloševiću, onda postajem “kvaziistoričar”. Kada je Crna Gora u pitanju i suočavanje sa prošlošću tu nema problema, naročito kada se govori o Drugom svjetskom ratu. Da li je baš svima u Crnoj Gori jasno šta se događalo 90-ih godina, šta su Crnogorci radili u okviru tadašnje zajedničke države sa Srbijom, nijesam baš siguran. Često sam u Crnoj Gori i čujem razne kritike i na račun vlasti i ponašanja pojedinaca, ali ako se imate čime ponositi to je činjenica da ste se riješili nekog ekstremizma po pitanju prošlosti, ali još puno toga treba napraviti”, smatra on.

Klasić podsjeća da u Crnoj Gori živi mnogo nacija u nacionalnom skladu, “ali evo dok obavljamo ovaj razgovor u Podgorici je izrečena presuda za pokušaj državnog udara političkim predstavnicima Srba u Crnoj Gori. To je veoma ozbiljna stvar, koja baca drugačije svijetlo na oživljavanje nacionalizma u Crnoj Gori”.

Između ostalog profesor Klasić je rekao da sukobi, netolerancija i nerazumijevanje nijesu specifičnost samo Balkana.

“Balkan nikako ne uspijeva da se politički i ekonomski stabilizuje, prije svega ekonomski. Često pominjem primjer Francuske i Njemačke, država koje su vjekovima ratovale. Kada smo mi u pitanju činjenica je da su, na primjer Hrvati i Srbi zajedno živjeli na ovom prostoru gotovo 1500 godina. Ako izuzmemo Prvi svjetski rat gdje su Hrvati, mimo svoje volje, bili protiv Srba, jer su bili dio Austrougarske monarhije, od tih 1500 godina, u principu imate četiri godine Drugog svjetskog rata i četiri godine rata 90-ih, kada su Hrvati i Srbi bili svjesno jedni protiv drugih, pri čemu treba reći da ni u Drugom svjetskom ratu nisu svi Hrvati i svi Srbi bili jedni protiv drugih, pa čak ni 90-ih. Ali hajde da uzmemo da je to bilo neprijateljstvo tih osam godina. Znači, osam od 1500 godina. I mi svi sada ističemo samo tih osam godina, a zanemarujemo ostale godine. Francuzi i Njemci su non-stop ratovali. Uzmimo samo posljednjih 100 godina. U Prvom i Drugom svjetskom ratu i Francusko pruskom ratu su milioni ljudi poginuli, zemlje su bile opustošene… Samo pet godina poslije Drugog svjetskog rata 1950. Francuzi i Njemci su krenuli da stvaraju Evropsku uniju. Samo deset godina nakon Drugog svjetskog rata više niko nije mogao da zamisli rat između ove dvije države”, podsjetio je on.

Prema njegovim riječima nakon 23 godine od “Oluje” ili Dejtonskog sporazuma, svako na Balkanu može da zamisli da bi moglo doći do rata.

“Zašto je to kod nas moguće a u Francuskoj i Njemačkoj nije? Zato što su Francuzi i Njemci krenuli da grade ekonomski stabilna društva i postali su ekonomski motori Evrope. Sve je to njihove građane relaksiralo od tema prošlosti. Nijesu ni Francuzi ni Njemci zaboravili šta se događalo u proteklim vjekovima. Nijesu ni zločinci iz tih ratova svi bili kažnjeni – mnogi su pobjegli, ali su se ljudi počeli baviti svojim životom i budućnošću. Iz dana u dan su živjeli sve bolje. Tako je bilo i sa Jugoslavijom. Ona je 1945. bila na trećini nacionalnog dohotka kraljevine Jugoslavije, koja je prije rata bila jedna od najsiromašnijih evropskih država. Međutim, iz godine u godinu, SFRJ je živjela sve bolj e i bolj e. Kakav j e tada bio odnos prema Njemcima i Italijanima, koji su bili okupatori. Postali su poželjni turisti u Jugoslaviji. Srbi koji žele da dođu na more u Hrvatsku do prije pet godina, morali su da paze da li govore ekavski, da li su im beogradske tablice na automobilima… Danas su Bosna, Srbija, Makedonija i Kosovo ekonomski, demokratski i politički nestabilna društva. Crna Gora je uboljoj situaciji. Zato imamo problem da nema vizije budućnosti niti kod političkih elita niti kod građana. U toj situaciji mora biti nešto što će vas okupiti i homogenizovati, posebno neko na koga možete pokazati prstom i kazati: “Zbog njih nam je loše””, kazao je Klasić..

Po njegovom mišljenju problem Balkana i svake priče o prošlosti na ovim prostorima je u tome što se ne vide vlastiti zločinci, a ističu se samo svoje žr tve.

“Uvijek se u drugome vidi zločinac a ne cijene se tuđe žrtve. Jednostavno nema dijaloga i ne umijemo jedni druge da slušamo. Ja studentima stalno ponavljam da izbrišu iz glave traženje istorijske istine. Nje nema. Nema jedne, ima ih više. Kada se dvoje ljudi posvađa imamo dvije priče, a zamislite koliko imamo priča kada su milioni ljudi u pitanju. Ne smije se sve gledati crno-bijelo. Dijalog i multiperspektivnost su nužni i treba dopustiti da različite istine dođu na sto. Ono što je najvažnije je činjenica da se ne možemo složiti ko je više kriv, ali treba da uspostavimo odnos prema onima koji su stradali i onima koj i su činili zločine. Na njih ne treba gledati nacionalno, rasno ili vjerski. Ne treba više pitati za nacionalnost ubica i žrtava. Žrtve su žrtve, a ubice su zločinci. Time bi napravili veliki korak”, smatra Klasić.

Nedavno su kancelarka Njemačke Angela Merkel i francuski predsjednik Emanuel Makron inicirali sastanak lidera zemalja Zapadnog Balkana.

Odgovarajući na pitanje da li je došlo vrijeme da se EU ponovo okrene Zapadnom Balkanu Klasić je kazao da se bojim da sastanak u Berlinu nije imao nikakvog efekta, i da je on više imao ulogu u unutrašnjoj politici Francuske i Njemačke, pred izbore za evropski parlament i značio je “bildovanje” sopstvene snage i značaja.

“Istina je da je Balkan u posljednje vrijeme ispao iz fokusa EU, jer su se u Evropi pojavili neki drugi problemi na puno nivoa. Od Bregzita, Katalonije, Ukrajine, odnosi sa SAD, jačanje desničarskih snaga… Za to vrijeme na ovim prostorima ne miruju Rusija, Kina i Turska. Onda je tu i naš odnos prema EU. U Srbiji se stalno govori o braći iz Rusije, a Evropska unija je najveći ne samo kreditor nego i donator Srbiji. Ipak, stekao se utisak da na Balkanu svi više pomažu i odmažu nego Evropska unija. Pitanje je da li sada treba čekati zemlje Zapadnog Balkana da ispune sve uslove EU ili ih uvući u Uniju, kao što je to bio slučaj sa Bugarskom i Rumunijom, na primjer. Puno više koristi bi bilo i za Balkan i za EU da te države, ipak, uđu u EU prije nego što sve uslove ispune. Otvara se i pitanje dobrih namjera. Kakve su namjere Rusije, Kine ili Turske na Zapadnom Balkanu? Mislim da nijesu dobronamjerne ni približno Evropskoj uniji, koja želi da ovaj dio Evrope uvede u svoje naručje, demokratizuje ga i ekonomski ojača. Siguran sam od one sile koje nijesu u EU nemaju takve namjere”, ocijenio je on.

Intelektualac mora javno da se angažuje

Zbog kritike istorijskog revizionizma u Hrvatskoj Klasić je postao veoma aktuealn.

“Ja sam shvatio da pisati naučne članke koje će pročitati samo moje kolege nema smisla. Intelektualac mora biti javno angažovan i na taj način pomoći društvu oko problema koji postoje, a oni se njima bave. Da sam ljekar, javno bih govorio o medicini, ali ja sam istoričar i govorim o istoriji, a moje društvo je opterećeno prošlošću i ja se moram time baviti. Nije situacija sjajna. Često mi prijete, čak i napadaju na ulici, zovu me telefonom. Prijavljujem to policiji i sve to pokazuje da brojne moje kolege nemaju hrabrosti da istupaju kao ja. lako se slažu, važniji im je neki njihov miran, porodični život. Ali ja ću istrajati u tome”, rekao je Klasić.

Moram reći, dodaje, i da je Hrvatska malo drugačija u svemu tome od zemalja regiona, iako je istorijski revizionizam veoma jak.

“Ja i ljudi koji razmišljaju kao ja imaju pristup svim medijima u Hrvatskoj i državnim i privatnim. U Srbiji, na primjer, to nije tako. Ipak, mislim da smo kolege i ja koji na ovaj način javno djeluju uzburkali onu većinu u Hrvatskoj koja misli kao i mi. Dobijam sve veću podršku građana i intelektualaca. Očekujem da će i u drugim državama regiona biti tako i da će se javiti sve više intelektualaca koji će kritikovati reviziju istorije i makar pokušati da stvari stave na svoje mjesto”, pojasnio je on.

Hrvati imaju dobro mišljenje o Crnogorcima

Crna Gora i Hrvatska imaju neriješeno pitanje granice na Prevlaci. Na pitanje kakvo rješenje očekuje Klasić je rekao da je na to teško odgovoriti.

“Hrvatska ima puno problema sa granicama sa gotovo svim susjedima. Nemam nikakvo istraživanje ali sam siguran da u Hrvatskoj ne postoji nikakva averzija ili loše mišljenje o Crnogorcima. Crnu Goru niko ne gleda kroz onu prizmu kroz koju gleda Srbiju. Sa Crnom Gorom Hrvatska ima malu granicu i Crnogorci koji žive u Hrvatskoj ne predstavljaju nikakav problem i mislim da su odnosi dvije države na nivou političkih elita i građana više nego dobri. Kako će se riješiti problem Prevlake, još nije poznato. Mi sa Slovenijom, sa kojom smo u EU, ne možemo da postignemo dogovor, ali moramo reći da sadašnje stanje na Prevlaci u potpunosti funkcioniše. Kada biste pitali u Hrvatskoj bilo koga koji je najveći problem sa Crnom Gorom, mislim da bi vrlo malo ljudi pomenulo Prevlaku”, naglasio je Klasić.

Tuđman partizan sa dna kace, a Tito nije bio diktator

Ko je Hrvoje Klasić? Rođen je 6.12.1972. u Sisku gdje završava osnovnu i srednju školu. Godine 1997. diplomirao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na istom fakultetu odbranio je magistarski rad pod naslovom “Društveno političke promjene u Sisku 1970-1972” i disertaciju pod naslovom “1968. u Jugoslaviji. Društveno-političke promjene u Jugoslaviji u kontekstu svjetskih zbivanja”.

Od 1995. zaposlen je kao profesor istorije u gimnaziji u Sisku, a od 2003. na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za povijest. Predaje predmete vezane uz svjetsku povijest 20. vijeka.

Postao je poznat na čitavom Balkanu izjavama da “u Bleiburgu nisu ubijani Hrvati, nego neprijatelji države”.

Za Franja Tuđmana je rekao da je bio partizan “s dna kace”, komunista, čovjek od velikog povjerenja Ivana Gošnjaka i Josipa Broza.

Zanimljiv je i njegov stavo Titu: “Josip BrozTito nije bio diktator, nije donosio zakone i postavljao ljude na ključne pozicije. Bio je autokratski vladar i imao je moć, ali je znao upotrijebiti da ne izgleda kao diktatura”.

Buru je izazvao i izjavama o ratu 90-ih u Hrvatskoj.

“Domovinski rat je bio i agresija i građanski rat i protiv toga nisam čuo niti jedan argument osim da ću ići u zatvor”, zaključuje Klasić.

Kulminaciju nacionalističkih napada doživio je saopštavajući da poklič “Za dom spremni” nije starohrvatski pozdrav, nego ustaški.

“Nevjerovatna je lakoća kojom se u javnosti govori da je to starohrvatski pozdrav. To je jedino i isključivo ustaški pozdrav kojim su potpisivani zakoni pod kojima su ubijeni ljudi na najstrašniji način. Imate razne varijante fraze ‘Za dom’, ali ‘Za dom spremni’ je isključivo službeni ustaški pozdrav”.

Komentisao je i rehabilitaciju Draže Mihailovića, pa je rekao kako smatra da zbog toga neće doći do zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Srbije.

“Ništa se spektakularno nije dogodilo. Žao mi je što smo nasjeli na te fore”, kazao je Klasić.