Naime, u prethodne dvije godine, od ukupno sedam peticija koje su ispunile sve kriterijume da se o njima raspravlja na nadležnim odborima uvažene su samo četiri.
Prema ocjeni građanske aktivistkinje Bojane Jokić, na taj način se šalje jasna poruka građanima da njihov trud, angažman i inicijativa ne znače mnogo ako ne postoji politička volja da se o tome ozbiljno razgovara.Javnost nedovoljno informisana
Sagovornica “Dana” smatra da je javnost nije dovoljno informisana o mehanizmima koje ima na raspolaganju.
“Na to jasno ukazuje to što u poslednje dvije godine nijedno pitanje nije postavljeno poslanicima elektronskim putem. To pokazuje da građani ili ne znaju za tu mogućnost ili smatraju da to ne bi imalo nikakvog efekta. To je alarm koji bi trebalo ozbiljno shvatiti. Zato je ključno da institucije preuzmu proaktivnu ulogu u objašnjavanju ovih mehanizama. Ne treba očekivati da građani sami dođu do svakog detalja u proceduri; institucije imaju odgovornost da to pojednostave, učine dostupnim i, što je još važnije, da pokažu da svaka inicijativa zaista može imati efekta. Bez toga nećemo imati participativnu demokratiju, već privid demokratije u kojoj se glas građana čuje samo na papiru”, zaključila je Jokić.
Od kada je portal e-peticije počeo sa radom 2023. godine, podnijet je 61 podnesak za peticije. Od toga se na tekuću godinu odnosi 10, od kojih je sedam već odbačeno jer nisu u nadležnosti Skupštine, ili nije sakupljen dovoljan broj potpisa u ostavljenom roku. Prema statistici Skupštine, prošle godine podnijeta su 23 podneska, a 2023. godine 28. Od toga je uslov da se sakupi najmanje 6.000 potpisa u roku od 60 dana ispunilo sedam peticija, ali su parlamentarci razmatrali samo četiri. Kako zakonski nije definisana obaveza parlamentaraca da uvaže svaku peticiju koja je ispunila uslove, otvoren je prostor da se ona ne razmatra, i to bez bilo kakvog objašnjenja.
Ovakva statistika je zabrinjavajuća i poslanici bi morali mnogo odgovornije da pristupaju tome, smatra Jokić.
“Činjenica da gotovo polovina peticija koje su ispunile sve formalne kriterijume, uključujući dovoljan broj potpisa sakupljen u zakonskom roku, uopšte nije ni razmatrana u Skupštini zabrinjava i time se šalje jasna poruka građanima da njihov trud, angažman i inicijativa ne znače mnogo ako ne postoji politička volja da se o tome ozbiljno razgovara. Poslanici bi morali mnogo odgovornije da pristupaju ovim pitanjima, jer ih nisu birali partijski vrhovi, već upravo građani čiji se glas, kroz mehanizme kao što su peticije, ignoriše”, kazala je Jokić za “Dan”.
Osim toga, kako ističe, ovakvo ophođenje poslanika demotiviše građane da se aktivnije uključe u kreiranje javnih politika.
“Kada građani vide da su učinili sve po pravilima, da su sakupili potpise, da su se angažovali, a da njihova inicijativa ne stigne ni do dnevnog reda, urušava se povjerenje u institucije i u samu ideju demokratskog učešća. Ne možemo, s jedne strane, govoriti o važnosti građanskog aktivizma, a s druge ga sistematski obesmišljavati. Ako parlament koristi svoje diskreciono pravo da ignoriše zahtjeve koji dolaze iz baze društva, onda se ne radi samo o birokratskoj proceduri, već o dubokom političkom problemu”, kazala je Jokić.
Javnost nedovoljno informisana
Sagovornica “Dana” smatra da je javnost nije dovoljno informisana o mehanizmima koje ima na raspolaganju.
“Na to jasno ukazuje to što u poslednje dvije godine nijedno pitanje nije postavljeno poslanicima elektronskim putem. To pokazuje da građani ili ne znaju za tu mogućnost ili smatraju da to ne bi imalo nikakvog efekta. To je alarm koji bi trebalo ozbiljno shvatiti. Zato je ključno da institucije preuzmu proaktivnu ulogu u objašnjavanju ovih mehanizama. Ne treba očekivati da građani sami dođu do svakog detalja u proceduri; institucije imaju odgovornost da to pojednostave, učine dostupnim i, što je još važnije, da pokažu da svaka inicijativa zaista može imati efekta. Bez toga nećemo imati participativnu demokratiju, već privid demokratije u kojoj se glas građana čuje samo na papiru”, zaključila je Jokić.
Prema skupštinskim pravilima, peticiju na njihovom sajtu mogu podnijeti punoljetni državljani Crne Gore ili stranac sa stalnim boravkom. Ne smije se koristiti adresa elektronske pošte ili uređaj sa IP adresom povezan sa državnim organom ili organizacijom koja vrši javna ovlašćenja, a potrebno je unijeti određene lične podatke kako bi se potvrdio identitet. Nakon toga, ukoliko peticija nije uvredljivog ili nezakonitog sadržaja i ako se ne poziva na diskriminaciju, objavljuje se i otvorena je za prikupljanje potpisa. Ukoliko peticija u roku od 60 dana potpiše najmanje 6.000 građana, nadležni odbor Skupštine Crne Gore, u roku od 20 radnih dana, treba da je pretoči u formalnu inicijativu i pošalje Vladi na mišljenje.
Da svaka peticija nema isti tretman više puta su ukazivali iz NVO sektora. Iz CDT-a su svojevremeno ukazali da peticiju za povećanje zatvorskih kazni za djela protiv polnih i seksualnih sloboda, koju je 2023. godine podnio Građanski pokret “MI MOŽEMO”, a koja je podržana sa 6.617 potpisa, nikada nije razmatrana na skupštinskom odboru. Isto je prošla i peticija za zabranu Tik-Toka. Dovoljno potpisa, podsjećaju iz CDT-a, sakupljeno je i za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini, ali se od inicijatora prije rasprave zahtijevalo da neko od poslanika preda peticiju. Rasprava o rezoluciji uslijedila je tek pola godine nakon što je peticiju predao poslanik SD.
Preporučeno
S druge strane, Skupština je oborila rekord u brzini reagovanja kada je nedavno pokrenuta peticija za uvođenje vjeronauke u obrazovni program. Naime, peticija je pokrenuta 11. marta, a već 16. aprila održana je sjednica Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport na kojoj je razmatrano ovo pitanje.
Video