Ona je, za razliku od mnogih koji se danas lažno predstavljaju, istinska stara liberalka. Autentična je Titograđanka i, u isto vrijeme, Jugoslovenka. Svojih 70 godina života nosi kao da je juče rođena, a u 52. godinu radnog vijeka želi da kroči kao prva gradonačelnica Podgorice. Za razliku od ovdašnjih političara, ona nema problem jasno i glasno da kaže da joj se dopada što se njen drug Ranko (Krivokapić) koji od DPS-a traži da se „pošenu“ više, i sam „pošenuo“ Draginji (Vuksanović) i da joj se čini da se razjedinjena opozicija prepire oko „nebitnih stvari“. Ostaje upamćena i po tome što je bivšeg gradonačelnika Miomira Mugošu naljutila pitanjem koliko opštinskih stanova Podgorica ima kada joj je poručio „Ljiljana, to nikad saznati nečeš“. A, ta Ljiljana se preziva Raičević i ona je kandidatkinja Građanskog saveza za promjene za odbornicu u Glavnom gradu, i ona je jedna od dvije dame iz iste kuće koje će se naći na toj listi. Njena snaha je Tina Raičević koja predstavlja Demos, a Ljilja slobodne građane.

Svi znaju da je Ljilja sinonim za Sigurnu ženu kuću, ali malo ko zna da je ona jedna od prvih članica znamenitog Liberalnog saveza čijom se baštinom i iz punih usta mnogi, pa i oni koji ne bi smjeli, danas diče. Njena uloga na podgoričkim izborima 1990. godine bila je ključna za Liberale. Ljilja je bila nositeljka liste, i do 2000. godine bila je odbornica u Skpštini opštine Glavnog grada.

„Čim se osnovao Liberalni savaz, na prvim izborima smo dobili 13 mandata. Ja sam bila prva na listi. Drugih pet godina sam bila šefica kluba odbornika“, ponosno priča Ljilja za Standard.

„Motiv za moje prvo političko djelovanja su bili antifašizam, antinacionalizam i sve ono protiv onoga što se dešavalo tada kad je počinjao rat. Tada smo imali veliki broj ljudi protiv sebe koji nijesu razumjeli šta to Slavko Perović zagovara, iako smo svi prije LSCG-a bili Savezu reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru. Malo po malo, naše ideje su se razilazile, a najčistija ideja slobodne Crne Gore bila je Liberalnog saveza. Kad smo izlazili iz Reformskih snaga, ja sam se odmah učlanila u LSCG i odmah bila u najužem rukovodstvu“, naglašava ona.

Ljilja je rođena 1947. godine, i danas ima 52 godine radnog staža.

„Radila sam 10 godina kao predsjednica sindikata Velikog medicinskog zavoda. Tu sam imala puno uspjeha, i tu sam ispekla zanat. Vidjela sam da umijem sa ljudima, da mogu da doprem do svakog čovjeka. S druge strane, kroz Sigurnu žensku kuću je, od osnivanja, prošlo 10.000 žena“, kaže Raičević.

Zato je sad, kaže, pravo vrijeme da ostvari davnašnji san.

„Prije  nekoliko godina sam sanjala da sam kadidatkinja za gradonačelnicu“, kaže Ljilja.

Na pitanje Standarda da li to znaju njene kolege sa liste, ona kaže:

„Evo znaju sad (smijeh) i ako su prethodno čitali moje postove na Fejsbuku. Imam dosta godina i željela bih da zaokružim ono što sam davno počela. A, počela sam kao odbornica, protestovala sam, nosila transparente, stajala ispred policije, Vlade, Skupštine… Sve smo probali zbog nasilja nad ženama. Ostalo je da zaokružim svoj životni i poslovni vijek“, ističe ona.

Na pitanje zašto je od svih partija odlučila da bude na listi SDP-a i Demosa, ona objašnjava da su to, pretežno, sve njeni drugovi iz vremena socijalizma.

„To su dvije partije koje su mi najbliže još iz doba Reformskih snaga. Tamo je i moja snaha Tina Raičević ispred Demosa. S druge strane, ja znam da narod SDP-u zamjera i daje veliki minus zbog toga što su dugo bili u vlasti. Međutim, ljudi koji su ostali pri SDP-u na čijem je čelu Ranko Krivokapić kom ne znam ni za jednu kriminalnu radnju, tu je i Draginja Vuksanović koja se istakla na predsjedničkim izborima… Ako Ranko traži od rukovodstva DPS-a da se pošenu poslije toliko godina, sad se njemu priužila prilika da se on malo pošene i ustupi mjesto Draginji“, kaže ona.

Ljilja, što nije svojstveno, bez pardona opisuje i kompletno stanje u opoziciji.

„Razjedinjena opozicija prepire se oko nebitnih stvari. Neki hoće u Skupštinu, neki neće… Opštinske stvari su potpuno drugačije. Tu nema mjesta polemici o Srbima i Crnogorcima. Treba da odgovorimo npr. na pitanje kako će vatrogasna kola prići stambenom bloku između zgrada u slučaju požara.  Grad je napadnut iznutra, nema nikakvog reda… Danas sam u politici zbog praktičnog posla. Radeći sa hiljadama žena ušla sam u srž problema ovoga grada i znam kako funkcionišu institucije ovoga grada. Znam da ima pomaka i da određeni ministri hoće nešto da promijene, ali isto tako znam da ima otpora unutar tih institucija. Iako imaju široke nadležnosti, oni to ne iskorišćavaju kako treba“, smatra ona.

Za razliku od mnogih koji se politikom bave da bi se „ugradili“ i okoristili, Ljilja želi da pomogne drugima i već sad zna što će biti njeno prvo pitanje ako postane odbornica u Glavnom gradu i za koga će da traži stan.

„Davno sam pitala (Miomira) Mugošu koliko ima opštinskih stanova. Tada se naljutio se i rekao mi ‘Ljiljana, to nikad saznati nećeš’. E, to će biti moje prvo pitanje i tražiću stan za Sigurnu žensku kuću. Naravno da ništa za sebe neću da tražim. Meni novac ne predstavlja ništa, ja sam ga uvijek imala“, napominje naša sagovornica.

Bez obzira na to što, kako kaže, za nju nacionalnost ne znači ništa, morali smo da joj tražimo da se izjasni.

„Ja sam rođena Titograđanaka i još sam Jugoslovenka. Anacionalna sam, nemam osjećaj za nacionalnu pripadnost. Moja majka je Bjeloruskinja, otac mi je mlad umro, ne znam kako bi se on izjašnjavao. Ja se osjećam kao Jugoslovenka, ja sam sam građanka svijeta“, zaključila je ona.

Izbori u Podgorici održavaju se 27. maja.

M.M.