Iako je Pahomije znatno napredovao, što je izazvalo zgrožavanje značajnog dijela javnosti u Srbiji, Pčinjski okrug i Vranje nijesu, pa je eparhija na jugu Srbije i dalje ostala eparhija i nije prerasla u mitropoliju.

Međutim, kako tvrdi sagovornik Nova.rs iz SPC, koji je želio da ostane anoniman, ove promjene nijesu baš naišle na odobravanje u samoj Srpskoj crkvi prvenstveno zbog nejasnog kriterijuma po kojem eparhije prerastaju u mitropolije.

IDEJNI TVORAC

Idejni tvorac ove ideje koja još nije objavljena zvanično je episkop bački Irinej, suštinski vladalac SPC iz sjenke, a plan je da sve stare eparhije iz 13. vijeka dobiju status mitropolije.

“Prvobitna ideja je bila da status mitropolije dobiju sve takozvane stare eparhije, odnosno one koje su formirane još u 13. vijeku, odnosno što ih je osnovao još Sveti Sava, kao i da taj status imaju i veliki regionalni centri. Onda se pojavio i prijedlog da bi bilo dobro da titulu mitropolita dobiju i oni koji su dugo na čelu pojedinih eparhija, mada je bilo različitih tumačenja da li bi to trebalo da budu oni sa preko 15, 20 ili 25 godina episkopskog staža. Po tom kriterijumu bi među mitropolite upao i episkop Pahomije”, tvrde izvori Nove.rs.

Međutim, kako dodaju izvori tog portala, cijela ta reorganizacija nije baš naišla na oduševljenje u crkvenim krugovima, pa još nije sigurno da li će zaživjeti u ovom obliku ili će doći do nekih korekcija. Informacija o unapređenju Pahomija je stigla u Vranje pa je kontroverzni episkop primao čestitke na društvenim mrežama od svoje pastve.

Povezani članci

svijet

„Zavjet ćutanja“ u SPC: Kačavenda, Pahomije, Ilarion – „zaboravljeni“ slučajevi, jednu istragu vodi Crna Gora

politika

Prijem Crne Gore u EU bio bi pozitivan ,,virus“ za sve na Zapadnom Balkanu

politika

Radonjić: Bacili smo Crnu Goru na koljena i nemamo pravo ni da kukamo

RANI RADOVI

Episkop Pahomije se od početka 2000-ih nalazi u žiži javnosti zbog učestalih optužbi za pedofiliju i seksualno zlostavljanje. Niti jedan takav slučaj nije dobio sudski epilog.

Kako je Vreme ranije pisalo, slučaj Pahomije je pokrenut još oktobra 2002. godine kada je jedan dječak optužio Pahomija za seksualno zlostavljanje. On je svoj prvi iskaz dao pred inspektorima vranjskog MUP-a.

Ubrzo se skandalozan slučaj nastavio jer se ispostavilo da ovaj dječak nije jedini. Pridružila su mu se još četvorica dječaka koji su imali slična iskustva sa Pahomijem. Dječaci su nakon eksplicitnih iskaza u policiji, nakon konsultacija sa svojim zastupnikom advokatom Aleksandrom Stojkovićem i roditeljima odlučili da progovore i za lokalni nedjeljnik „Vranjske“, u kojem su objelodanjeni samo djelići Pahomijevih zlodjela.

Kroz ove ispovijesti izrečene su ozbiljne optužbe na račun Pahomija: da ima pedofilske sklonosti, ali i za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje.

Tada u saopštenju SPC-a cijela stvar je okarakterisana kao „bezbožna hajka, progon i blaćenje Crkve koje je trajalo decenijama“ i koje „sada ponovo oživljuje u određenim anticrkvenim krugovima kojima očevidno smeta obnavljanje crkvenog života i vraćanje naroda Crkvi“. Pedofilija nije ni pomenuta.

Istraga protiv Tomislava Gačića, tj. Pahomija, pokrenuta je 14. februara 2003. godine, a suđenje, odnosno optužni prijedlog, podnijet je 24. aprila iste godine. Postupak je formalno okončan 2006. godine, kada je Vrhovni sud Srbije po zahtjevu za zaštitu zakonitosti utvrdio da su tokom suđenja povrijeđena prava dječaka, te je zbog toga kod slučaja dvojice dječaka došlo do zastarijevanja.

U druga dva slučaja, Tomislav Gačić je oslobođen krivice. Ministarstvo pravde je isplatilo dječacima po milion dinara kao naknadu za pretrpljenu štetu, međutim, sutkinja Katarina Ranđelović, koja je donijela oslobađajuću presudu, nije ni na koji način sankcionisana.

BEZ PRAVDE

U obrazloženju oslobađajuće presude se kaže da u sudskom postupku nije dokazano da je optuženi Gačić izvršio krivična djela bludne radnje koja su mu stavljena na teret. U obrazloženju presude piše da „određeni stepen osnovanosti sumnje postoji, ali ne i takav da bi sud donio osuđujuću presudu“.

Kao što je javnost bila podijeljena kada je proces započet, tako je i kad je izrečena oslobađajuća presuda: oni koji su u iskaze mladića vjerovali, ali i ujedno sumnjali da će počinioca stići zaslužena kazna zbog velikog uticaja Crkve na državu, tvrde da je sud podlegao pritiscima; oni koji su u svemu vidjeli zavjeru „protiv svega srpskog“ i koji su bezrezervno vjerovali optuženom vladici i očekivali da će, ako do suđenja uopšte dođe, presuda biti oslobađajuća, presudu su doživjeli kao trijumf pravde.

Vladika Pahomije je sredinom devedesetih bio pred crkvenim sudom istim povodom, ali je oslobođen optužbi.

Desetak godina kasnije, marta 2013. godine, vladika Pahomije se susreo sa novim optužbama. Naime, tada je Osnovno javno tužilaštvo u Vranju protiv njega pokrenulo istražni postupak zbog novih optužbi za seksualno zlostavljanje, a za koje ga je optužio magacioner u Eparhiji Nemanja S. (31). Napastvovanje se desilo 2003. godine, a mladić je tada ispričao da je o svemu ovome ćutao devet godina iz straha.

I pored brojnih optužbi, i ovaj slučaj prošao je identično kao i prethodni, bez ikakvih sankcija. Tako je, godinu dana kasnije, tužilaštvo utvrdilo da u ovom slučaju nema razloga za pokretanje krivičnog postupka, a Pahomije je ostao na poziciji episkopa vranjskog.

Pahomija je 2022. odlikovao predsjednik Srbije povodom 950 godina od osnivanja Manastira Sveti Prohor Pčinjski, koji se nalazi na području Eparhije vranjske.