Perović: Amfilohije moli boga da postigne milom ono što ne smije i ne može silom

Perović: Amfilohije moli boga da postigne milom ono što ne smije i ne može silom

Standard

24/02/2020

07:41

Uz sve limitirajuće faktore, kritike, razočaranja i rezignacije, suverenistička energija Crne Gore nije slabija nego 2006. godine. Osnovna razlika je što su se onda osvajale sloboda i država, a danas ih treba braniti, kaže u razgovoru za Dnevne novine prof. dr Milenko Perović.

Komentarišući litije, Perović ističe da “svoju masu koja prividno djeluje zastrašujuće – Risto Radović ne smije upotrijebiti protiv države, jer Crna Gora nikada u svojoj istoriji nije bila zaštićenija spolja ni iznutra!

“Pošto ne može silom, Radović svoju „izlaznu strategiju” pokušava fingirati neumornim drilom šetnji svojih pristalica, sve boga moleći da se desi neko čudo pa da „milom” postigne ono što ne smije niti može silom”, kaže Perović.

On je ocijenio da bi bilo vrijeme da neko predoči racionalne i prihvatljive argumente o tome u čemu se sastoji „loš položaj Srba u Crnoj Gori” i izloži predloge o tome kako bi se taj položaj mogao popraviti. Jedno i drugo, smatra Perović, podrazumijeva čvrsto držanje pri principima građanske države Crne Gore.

“Srpski nacionalizam je u potonjih trideset godina nanio ogromnu štetu svim narodima bivše Jugoslavije, nekima više, nekima manje. U tom smislu, on je nanosio i još uvijek nanosi katastrofalnu štetu Srbiji i srpskom narodu u cjelini. Sve dok se govori o “eksploziji patriotizma”, pri čemu se očito brkaju i zamjenjuju pojmovi patriotizma i nacionalizma, jasno se pokazuje da tzv. političke i intelektualne elite Srbije nijesu spremne za spasonosni strategijski zaokret kojim bi se ova zemlja spasila od stropoštavanja u crnu rupu istorije”, rekao je Perović.

On je ocijeni da je glavna razlika između suverenističke energije prije referenduma i ove današnje u tome što se prije 2006. godine osvajala država a danas se brani.

“Uz sve limitirajuće faktore, kritike, razočaranja i rezignacije, suverenistička energija Crne Gore nije slabija nego 2006. godine. Osnovna razlika je što su se onda osvajale sloboda i država, a danas ih treba braniti. Razumljivo je da se danas na prvoj liniji odbrane nalazi država, jer to i jeste glavni smisao njezinog postojanja. Tek ako bi se procijenilo da država nije u stanju da ispuni glavni zadatak, onda se pozivaju građani dajoj pomognu u odbrani. Naravno, uvijek i svuda to je dvošekla situacija, jer sobom nosi strašnu opasnost izbijanja građanskog rata. A to je najveće zlo koje može zadesiti svako društvo. Bogu hvala, pokazalo se do sada, a vjerujem da će tako biti i ubuduće, da se crnogorska država može uspješno nositi s nastalom krizom. Na takav optimistički zaključak upućuje činjenica da je najveći dio crnogorskog društva svojski prigrlio kao najviše vrijednosti nezavisnost, antifašizam, modernost, orijentaciju prema zapadnom svijetu itd”, poručio je Perović.

Profesor novosadskog Univerziteta jeocijenio da je donošenjeZakona samo povod da se svim snagama sruši Crna Gora. No smatra da se klica propasti trenutnog pohoda nalazi pregvodniku protesta – organizaciji na čijemčelu se nalazi Risto Radović, koji se, kako jenaveo,pokazao kao majstor iracionalnih umijećanaslonjenih na seljačku bistrinu.

“Međutim, pokazalo se da on nije majstor u onome do čega mu je najviše stalo. Nije majstor političkog mišljenja i djelanja. Zato je dopao u politički lavirint iz koga ne može izaći „ni silom ni milom”. Naime, i u politici na specifični način važi čuveni fizikalni zakon po kome „sila masi daje ubrzanje!” Radović ima masu bez sile! Svoju masu koja prividno djeluje zastrašujuće ne smije upotrijebiti protiv države, jer Crna Gora nikada u svojoj istoriji nije bila zaštićenija spolja ni iznutra! Pošto ne može silom, Radović svoju „izlaznu strategiju” pokušava fingirati neumornim drilom šetnji svojih pristalica, sve boga moleći da se desi neko čudo pa da „milom” postigne ono što ne smije niti može silom. A to „milom” značilo bi da su se nosioci državne vlasti prepali od Radovićeve mase i kapitulirali pred njom”, rekao je Perović..

On je ocijenio da jedan dio državne i intelektualne strukture Crne Gore kukavički čeka rasplet događaja kako bi se priključio pobjedniku.

“Nevjerovatno je koliko ta „so soli države” ne samo da nije spremna da brani svoju državu, nego koliko ne razumije šta je država! Nevjerovatno je da ne razumije da je i najslabija država per definitionem jača od svakoga svoga dijela, jer uvijek ima dovoljno i „mase” i „sile” da postigne spasonosno ubrzanje u saobraćajnim makazama istorije! Sadašnja vladajuća politička struktura zaslužuje ozbiljne kritike, jer je svojim brojnim potezima Crnu Goru dovela da se razapinje između Srednjeg vijeka i savremenog doba. Međutim, reklo bi se da ona danas shvatila teške posljedice tridesetogodišnjeg sađenja tikava s đavolom. No, čini mi se čak da je od toga važnije da su danas ključni politički ljudi Crne Gore shvatili da je Radović, kao udarna pesnica rušenja Crne Gore, upao u lavirint „ni sile, ni mile” i da se bez velikog čuda ali s itekako ispumpanim ambicijama – neće iz njega izvući i naći mir u kaluđerskoj osami”, rekao je on.

Perović je dodao da je neljudsko i ružno trobojno prekrečivanje Crne Gore, paljenje državne zastave i skrnavljenje spomenika.

“No, stvari treba posmatrati iz još jedne perspektive. Oni koji nagovaraju zavedenu mladež da čine takve opačine, pokazuju zapravo svoju nemoć. Da im može biti oni bi artiljerijskim granatama izravnavali Crnu Goru! Da im može biti oni bi zapalili Crnu Goru! Da im može biti oni bi današnjim crnogorskim patriotima, antifašistima i borcima za slobodu činili ono što su njihovi ideološki očevi i đedovi, u međunarodnoj saradnji s italijanskim fašizmom i njemačkim nacizmom, činili partizanima i antifašistima”, zaključio je Perović.

Izvor: Dnevne novine
Izvor (naslovna fotografija):Izmjene Zakona biće usvojene. Slijedi to iz crkveno-tajkunskog dogovora, uz asistenciju tzv. međunarodne zajednice, da SPC i dva tajkuna podijele plijen koji se zove Crna Gora.

Ostavite komentar

Komentari (0)

X