Video
Vesna Šofranac
Uvijek je u crnogorskoj povijesti bilo veleizdajničkih smetenjaka i ništavila, navođenih na zlo lakomošću, strahom ili glupošću. Danas su oni namnožili i zapośeli Vladu i Parlament Crne Gore. Takvima je Mihailo Lalić u romanu “Hajka” podigao veliki personalni antispomenik koji se zove Šogo Grof. No, povijest će ih brzo potrošiti i zaboraviti. Zaboraviti neće medijskog tajkuna i tajkuna opšte prakse. Ostaće oni za sva vremena najoriginalniji primjerci nacionalnih veleizdajnika”, kaže u intervjuu Vikend novinama, prof. dr Milenko A. Perović, predsjednik Crnogorskog PEN centra.
Prošlo je pet mjeseci od smjene vlasti u Crnoj Gori. Već smo došli u situaciju da se nama bavi čitav region, gledajući na Crnu Goru kao na bure baruta ili kao na “bolesnika” Balkana koji može “zaraziti” cijeli region. Đe smo danas?
PEROVIĆ: Region Balkana je s pravom zabrinut. Postalo je očiglednim da su Crnom Gorom zavladali najgori ljudi. Za dva mjeseca rušilačkog vladanja, potrudili su se da joj obezbijede stranicu u povijesti političke filozofije. Platon i Aristotel su ohlokratiju (vlast svjetine) smatrali najgorim oblikom vlasti, jer manitanje nesvjesne vladajuće svjetine uvijek donosi propast države. Crna Gora je „usavršila“ ovaj zli oblik vladavine.
Dobila je vlast koja svjesno i namjerno, u službi stranih sila, razvaljuje državu koje se dokopala. Tako ohlokratija evoluira u smrtonosno opasnu kakistokratiju (vlast najgorih). Ideološku dušu ove kakistokratije čini klerikalni fašizam. Njemu je imanentna potencija velikog zla. Svojstveno mu je da proizvodi društvene sukobe, čak i građanski rat. Uobičajeno mu je nasilje nad ustavnim i zakonskim poretkom države.
Ne može postojati bez „revanšističkog“ nasilja ne samo prema političkim protivnicima, nego i prema svima koji neće „s njima“. Imanentna mu je mržnja prema svima koji nijesu kao oni (u crnogorskom slučaju – mržnja prema Crnogorcima, Bošnjacima, Muslimanima, Albancima, Hrvatima etc.). Imanentna mu je mržnja prema svemu valjanom što su drugi stvorili. Imanentna mu je otimačina svih duhovnih, kulturnih i materijalnih dobara koje pośeduju drugi.
Srbija se otvoreno umiješala i u lokalne izbore u Nikšiću, o čemu svjedoče “posjete” funkcionera Vučićeve stranke koji krstare po Nikšiću itd. Otkud takvo interesovanja Srbije i Republike Srpske za izbore u Nikšiću?
PEROVIĆ: Istorija srpskog velikodržavlja daje osnovu potrebnim odgovorima. Karađorđe je “etnički očistio” Srbiju od Turaka i Muslimana. Miloš Obrenović je prežao da dijelove istočne Bosne priključi Srbiji. Vuk Karadžić i Garašanin dali su “teorijsko” utemeljenje žudnjama vladalaca mlade srpske države da posrbljuju okolne narode i rastežu Srbiju po Balkanu. Što su bili nesposobniji i nezainteresovaniji da valjano urede postojeću Srbiju, više su maštali da prave “veliku Srbiju.” Što su bili zavisniji od Austrije, Rusije, Francuske, Britanije etc., bili su željniji da okolne države i narode potčinjavaju sebi. Ovo velikodržavlje živi i danas pod imenom “srpskog sveta.”
Po nesreći za Srbiju i cijeli Balkan, postalo je ono državnom doktrinom Srbije i ključnim mjestom religijske ideologije Crkve Srbije (kako Vaseljenska patrijaršija oficijelno imenuje Srpsku pravoslavnu crkvu). Nosocima srpskog velikodržavlja samo za trenutak se, poslije avgustovskih parlamentarnih izbora, učinio da je Crna Gora napokon utopljena u “srpski svet.” Pokazalo se da im “pobjedničku sreću” kvari snaga nesavladanog crnogorskog suverenizma, ali i crkveno-tajkunska Vlada. Zato se u Nikšiću opet mora osvajati ono što im se činilo trajno osvojenim.
Za pobjedu u Nikšiću opet se mora kupiti moba iz “svih srpskih zemalja”. I opet se to mora podupirati velikim parama koje nestaju kao u popovskoj torbi. I lokalno se stanovništvo mora zastrašivati ili fanatizovati. I opet, ništa ne garantuje izbornu pobjedu!
Srbi na izbore u Nikšiću izlaze u nekoliko kolona, dok jednu od njih predvodi pokret “Ne damo Nikšić”, na čijem je čelu savjetnica Krivokapića, pritom državljanka Srbije…
PEROVIĆ: U Nikšiću klerifašisti ne mogu da se dogovore oko podjele plijena koji je još u šumi. Zato nastupaju u nekoliko falangi. Ako ih bude popuštao strah od pobjede ujedinjenih suverenističkih snaga, među njima će više rasti netrpeljivost. Nije teško predviđeti da će se oni među sobom grdno počerupati, bez obzira da li će na izborima pobijediti ili izgubiti. Karakter im ne dopušta drugačiji ishod!
Iz GP URA poručuju da je DPS “godinama sijao nacionalnu mržnju između Srba i Crnogoraca pod plaštom međuetničkog sklada”, te da sada to “žanjemo”. Poručuju i da neće tolerisati “desničarske aktivnosti”…
PEROVIĆ: To je najpodmuklija laž u novijoj crnogorskoj povijesti. Smislio ju je medijski tajkun 2012. godine da bi zavladao Crnom Gorom i da bi se još više obogatio. Zajedno s lokalnim četnicima, uz podršu određenih “krugova” iz Beograda, obznanio je “Deklaraciju” o tobožnjem pomirenju Crnogoraca i Srba. Izmislio je i u njoj zapisao da postoji crnogorski nacionalizam. Onda je s umišljenih sinajskih visina obznanio svoju kritičku ekvidistanciju prema stvarnom srpskom i izmišljenom crnogorskom nacionalizmu?!
Beogradskim i domaćim četnicima savršeno je odgovaralo što je medijski tajkun, preko svojih novinarskih narikača i spodoba koje glume građane i intelektualce, na sve strane trubio o opasnosti od „crnogorskog nacionalizma” Bio je to vrlo efikasan način da se maksimalno zakoči identitetska konsolidacija Crne Gore i Crnogoraca, da se među suverenistima stvori potpuna ideološka zbrka, a da se tadašnjoj vlasti pruži alibi što koči sve što je crnogorsko. Nevjerovatno je koliko „građanski orijentisanih” glupana nije uspjelo shvatiti ovu bijednu prevaru s „ekvidistancijom” na kojoj je tajkun izgradio „ideologiju” Ure.
Do danas je nijesu shvatili, nego i dalje imbecilno „upozoravaju” na opasnost da crnogorski suverenizam ne ode „udesno”?! Oni i dalje ne shvataju da je medijski tajkun upravo tom podvalom klerofašiste doveo na vlast! Ne shvataju ni smisao njegove prijetnje da neće tolerisati „desničarske aktivnosti”, tj. samoosvješćenje onih koje je prevario, a koji bi ga mogli poslati u muzej probranih crnogorskih veleizdajnika.
Premijera i njegove ministre Cetinjani su nedavno dočekali povicima da su izdajnici, da Crne Gore ne bi ni bilo da su se oni pitali.. .Posebno su bili kivni na Abazovića, optužujući ga za izdaju Crne Gore. Šta događaj na Cetinju pokazuje?
PEROVIĆ: Crnogorska antejska vriježa starija je od hiljadu godina. Kad god se činilo da će se prekinuti, ona je još snažnije grabila put budućnosti. Cetinje je komičnim “glavarima” u službi klerofašizma, koji su u svojoj gluposti pomislili da se mogu razmetati po njemu, poručilo da su j adna i vulgarna prolazna veleizdajnička pojava koja Crnu Goru ne može pobijediti. Istina, uvijek je u crnogorskoj povijesti bilo veleizdajničkih smetenjaka i ništavila, navođenih na zlo lakomošću, strahom ili glupošću. Danas su su oni namnožili i zapošeli Vladu i Parlament Crne Gore. Takvima je Mihailo Lalić u romanu “Hajka” podigao veliki personalni antispomenik koji se zove Šogo Grof. No, povijest će ih brzo potrošiti i zaboraviti. Zaboraviti neće medijskog tajkuna i tajkuna opšte prakse. Ostaće oni za sva vremena najoriginalniji primjerci nacionalnih veleizdajnika!
Zapadni mediji, poput BBC-j a, pišu da su “prijatelji Rusije sada u uredima NATO-a” u Crnoj Gori. Iz NATO-a za sada nema reakcija na izbor ljudi u bebjednosnim strukurama, dok iz Vlade sugerišu da su za kadrovska rješenja u ovom sektoru dobili saglasnost međunarodnih partnera. Ukoliko je to tačno, imate li objašnjenje?
PEROVIĆ: Dva činioca su od Drugog svjetskog rata određivali odnos Zapada prema Jugoslaviji. Bila im je potrebna kao sanitarni kordon protiv Crvene armije. Zbog toga su morali trpjeti, čak i finansirati njen socijalistički sistem. Kad je počeo propadati Sovjetski Savez, prestala je potreba Zapada za Jugoslavijom i za nevoljnim trplj enj em njenog socijalizma. Te činjenice određuju cjelokupnu balkansku politiku Zapada do danas. A ona se sastoji u želji da se u svakom pogledu dominira ovim prostorom, s dopuštanjem onih konflikata “na terenu” koji odgovaraju interesu Zapada. U tom “metodološkom ključu” valja tumačiti indiferenciju Zapada prema razaranju suverenističke Crne Gore od strane Srbije i Crkve Srbije.
Nova klerofašistička vlast se sporazumom šefova tri pobjedničke koalicije obavezala na poslušnost Zapadu. Sve dok ga slušaju, neće mu smetati njen klerofašizam, kao što mu ne smetaju profašističke i ultradesničarske vlade u brojnim evropskim zemljama. Naravno, ako ozbiljnije pokuša da mu podvaljuje, Zapad će je lako vratiti u brazdu ili zbrisati s istorijske scene. I potpuno je nevažno kakvim demagoškim brbljanjima trubači nove vlasti pokušavaju kamuflirati takvo stanje stvari.
Svjedoci smo grubog pokušaja diskreditacije dekana FCJK dr Adnana Čirgića, na šta ste i Vi reagovali kao predsjednik Crnogorskog PEN centra. Šta je pozadina napada na Čirgića?
PEROVIĆ: Da je pameti i karaktera, Rajka Glušica bila bi ponosna što je bila profesor Adnanu Čirgiću. Mogla bi se hvaliti da je njen student izrastao u izvanrednog profesora i naučnika i postao vodeće ime montenegristike, da je veliku konsolidaciju montenegristike učinio važnim događajem u slavističkom svijetu, da je postao jednim od najuglednijih intektualaca današnje Crne Gore, da je utemeljio Fakultet za crnogorski jezik i književnost i za kratko vrijeme ga učinio respektabilnom naučnom, obrazovnom i kulturnom institucijom Crne Gore. Bila bi ponosna da je Adnan Čirgić postao spiritus movens izuzetno talentovane i otresite generacije mladih intelektualaca koja prvi put u crnogorskoj povijesti nema kolektivnih ni individualnih kompleksa inferiornosti pred bilo kim, posebno ne pred “umnim glavama” Srbije!
Šta je pozadina napada na Čirgića?
PEROVIĆ: Domaći i beogradski četnici s teškim duševnim bolovima dočekali su standardizaciju crnogorskoga jezika. Da im ublaži bolove, medijski magnat je širom otvorio svoje “novine” za najvulgarnije napade na crnogorski jezik, autore njegove norme, kao i na Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Iza njegove neobuzdane mržnje prema crnogorskom jeziku stajali su prozaični lukrativni razlozi. Mržnju je pokušao prikriti pomenutom “Deklaracijom” i podvaladžijskom “ekvidistancijom” prema stvarnom srpskom i izmišljenom crnogorskom nacionalizmu.
Na toj “platformi” je uspio u zloj Uri okupiti sve osvjedočene mrzitelje crnogorskog jezika i Fakulteta za crnogorski jezik. Na veliku radost četnika koji se iz pozadine smijulje, uloga isturenog malog bombaša u procesu uništavanja FCJK povjerena je Rajki Glušici. Međutim, cijela ta kombinatorika ima tešku konstrukcijsku grešku. Urin gazda se do sada odlično snalazio s potkupljivim političarima, novinarima od plastelina, lažnim intelektualcima, Evropljanima sklonim korupciji, beogradskim specijalnim službama i s zbunjenom publikom. Udari li na FCJK, prvi put u životu sudariće se sa slobodnim i hrabrim ljudima koje nije moguće uplašiti, ucijeniti ni kupiti! Ne zna mali podgorički račundžija da su slobodni ljudi najjača sila ovoga svijeta!
Crnogorska jurisprudencija nad ambisom propasti
Apelacioni sud ukinuo je prvostepenu presudu za pokušaj terorizma, dok DF sa partnerima promjenom tužilačkih zakona gasi SDT… U šta ulazi Crna Gora?
PEROVIĆ: Institucija SDT ukida se zbog osvete osuđenih za pokušaj terorizma. Biće to vjerovatno jedinstven slučaj u povijesti pravnog mišljenja i pravnih institucija da osuđenici ukidaju instituciju koja ih je privela licu pravde i omogućila presuđivanje. Štaviše, isti ti osuđenici uspijevaju ukinuti vlastitu presudu uz kukavnu asistenciju Apelacionog suda. Crnogorska jurisprudencija tako je gurnuta nad ambis propasti. U širem smislu, to je dio plana da se pod izgovorom “demontaže sistema” koji je uspostavio DPS – demontira država Crna Gora!
KAD JE GRAĐANSKA CRNA GORA PORAŽENA NA IZBORIMA, PRESTALA JE POTREBA ZA GRANTOJEDIMA
Interesantno je da napadi na intelektualce ne nailaze na odgovor nevladinih organizacija. One su u prethodnom periodu bile vrlo grlate u napadima na bivšu vlast, posebno predsjednika Đukanovića. Reakcija tih NVO je izostala i u slučajevima provokacija Muslimana i Bošnjaka, poput nedavne podjele slikovnica i bojanki sa likom Svetog Save muslimanskoj djeci u Pljevljima…
PEROVIĆ: Liše par izuzetaka, Crna Gora nije imala tzv. nevladin sektor. Imala je grantojede i grantopreže koji su regrutovani uznutra i spolja da za velike pare permanentno stvaraju zlu krv, šire moralnu paniku i kvare uspostavljanje Crne Gore kao uređene građanske države. Kad je građanska Crna Gora poražena na izborima, prestala je potreba za grantojedima. Nova “srpskosvetska” vlast već ih je počela s zahvalnošću zapošljavati “po dubini.”
NOVA VLAST ŽRTVOVAĆE I SVOJE PRISTALICE
Crna Gora je jedina država u okruženju u kojoj još nije počela imunizacija stanovništva protiv COVID-19. Takođe, ima vrlo visoku stopu smrtnosti inficiranih, i veliki broj novih slučajeva. U takvoj situaciji Vlada donosi odluku o otvaranju granica. Ima li ova odluka veze sa izborima u Nikšiću i predstojećim popisom?
Preporučeno
PEROVIĆ: Nova vlast je spremna da se bori do potonjeg Crnogorca, Bošnjaka, Muslimana, Albanca i Hrvata da i u Nikšiću i svuda po Crnoj Gori učvrsti svoju klerofašističku ideologiju. Ako u toj borbi, zbog toga što nije bila sposobna da nabavi vakcine, budu umirale i njene pristalice, ništa zato! Biljana Plavšić ih je naučila da u stvaraju “srpskog sveta” mora biti i “naših” žrtava.
