Video
Ujedinjeni u različitosti je slogan prihvaćen kao zvanični moto Evropske unije još od 2000. godine. Moto oslikava ujedinjenje Evropljana u EU kao simbol mira i blagostanja, naglašavajući bogastvo različitosti kultura, tradicija i jezika. Danas su 27 zemalja Evrope, sa 24 zvanična jezika, razlikama u stepenu razvijenosti i pojedinih unutrašnjih politika uspjele da, izvan razlika i geografskih granica, prepoznaju zajednički interes. Izgleda da je Crna Gora od “lidera integracijskog procesa” postala outsajder, pa ovaj naizgled jednostavan koncept, zahvaljujući pojedinim liderima vladajućih partija, nije u stanju da implementira.
U 21. vijeku, kada svijet pokušava da odgovori na velike bezbjednosne, klimatske, energetske i sajber izazove, stanovnici Crne Gore su zaglavljeni u interkulturnom i međureligijskom dijalogu kome se ne nazire kraj, a zahvalnost duguju uskopartijskim interesima oslikanim u ispunjavanju dječačkih ambicija, propuštenih neđe u prošlosti, uz poruke pojednih kako su došli da bi nas spasili.
Crna Gora je premda ne tako brzo napredovala u procesu evropskih integracija, ipak uspješno sprovodila obaveze koje proističu iz integracijskog procesa i time dala dobar primjer ostalim državama Zapadnog Balkana. Kada govorimo o periodu 2007-2013 i dostupnosti IPA sredstava Crna Gora je ostvarila 8 programa prekogranične i transnacionalne saradnje. Ugovoreno je 227 projekata ukupne vrijednosti 37,82 miliona eura, od čega 20 miliona eura u okviru bilateralnih i 17,83 miliona eura u okviru programa sa zemljama članicama EU. Crna Gora se mogla pohvaliti činjenicom da je realizovala najveći broj bilateralnih prekograničnih projekata sa zemljama korisnicama IPA sredstava i to 136 projekata od ukupno 321 realizovanog projekta u regionu, što dokazuje da je zavređivala epitet lidera integracijskog procesa, koji joj je tada od pojedinih nevladinih, a danas ipak vladinih organizacija često osporavan. Za period 2014-2020 Crna Gora je ostvarila 279,1 milion eura nacionalne alokacije, a značajan iznos sredstava opredijeljen za konkurentnost i rast, čak 171,4 miliona eura.
Crna Gora još od 2002. godine dobija izvještaje Evropske komisije o napretku, a ovogodišnji i to jubilarni dvadeseti, koji je uslijedio nakon “osvježenja”, je bio najgori do sada. “Vlada i Skupština Crne Gore nijesu uspjele u praksi pokazati svoje djelovanje, u pogledu programa reformi povezanih sa EU“, navedeno je u Izvještaju, a ovo je ujedno i prvi u kojem se toliko ističe politička nestabilnost, uz činjenicu da su u izvještajnom periodu pale dvije vlade.
Politička situacija je jednostavno bila izvan reformskih procesa, što pokazuje i činjenica da je kasno formiranje pregovaračkih timova i postavljanje šefova radnih grupa uslijedilo tek nakon ogromnog pritiska malobrojnih predstavnika nevladinih organizacija, koji nijesu prihvatili ministarska mjesta ili funkcije po dubini.
Ne iznenađuje ovakva pregovaračka struktura, jer se nije dovoljno čuvao ljudski kapital, pa je određen broj stručnog kadra u pregovaračkim i IPA strukturama, poslat “kući”. Možda im je nedostajala čuvena “potvrda”. Na prethodno rečeno može se dodati i činjenica da je izostalo snažno lobiranje kroz vanjske poslove, jer većinu ambasadora nijesmo ni imali. Neke stvari su ipak bile preče.
Opomena od strane predstavnika EU je bila oslikana u reorganizaciji Generalnog direktorata za susjedstvo i pregovore o proširenju u Briselu, pa je jedinici zaduženoj za Srbiju pridružena Crna Gora, stavljajući nam do znanja koliko smo napredovali uprkos “prvoj demokratskoj Vladi u istoriji Crne Gore”.
Preporučeno
Za one koji nijesu znali ili htjeli da čitaju između redova sada je poslata i vrlo jasna prijeteća poruka o prekidu pristupnih pregovora zahvaljujući izmijenjenom Zakonu o predsjedniku. Djela oslikavaju prioritete, a sada je već jasno svima šta su čiji. Nije razumno za očekivati da će se eurofobi boriti za napredak integracijskog procesa, kao što je iluzorno misliti da su samoproglašeni euroentuzijasti iskreni u svojim namjerama da “čvrsto stoje uz EU saveznike” kada u timu od svih igrača biraju baš eurofobe.
