Nataša Pešić, savjetnica za saradnju sa državnim organima Predsjednika Crne Gore, reagovala je na navode državnog sekretara Ministarstva pravde Andreja Milovića tokom gostovanja na TV Vijesti, ističući da je on svojim u najmanju ruku bestijalnim izjavama bez ijednog jedinog dokaza, potvrdio istinitost, relevantnost i mudrost stava Venecijanske komisije o ”potencijalno opasnom vršenju političke kontrole nad tužilaštvom”.

Njeno reagovanje prenosimo u cjelosti

„Pustite budale neka govore: znanje ima svoju cijenu.” (Jean de La Fontaine)

Zarad podsjećanja javnosti u Crnoj Gori, koja na žalost dugo ne pamti, medijski iskazi pojedinaca, nalik sinoćnjem u emisiji „Načisto“, morali bi biti predmet oštre osude, ali ne zavrjeđuju komentar civilne i stručne javnosti. Međutim, povod mog reagovanja je nevaspitana, drska i krajnje neprofesionalna izjava, predstavnika Ministarstva pravde, upućena na račun Predsjednika Crne Gore.

Predstavljen od strane specijalnog istražitelja – voditelja Komnenića, u svojstvu državnog sekretara i člana Tužilačkog savjeta, Andrej Milović je svojim u najmanju ruku bestijalnim izjavama bez ijednog jedinog dokaza, potvrdio istinitost, relevantnost i mudrost stava Venecijanske komisije o „potencijalno opasnom vršenju političke kontrole nad tužilaštvom”. Samo što se danas riječ „potencijalno” briše.

Državni sekretar Ministarstva pravde i član Tužilačkog savjeta, doživio je da ga voditelj i učesnici emisije opominju i reaguju zbog iznošenja javnih kvalifikacija, ni manje ni više nego za Predsjednika Crne Gore i time unizio i sebe i instituciju koju predstavlja. Zato, ono što je iznijeto od strane učesnika Milovića u emisiji ne zavrjeđuje komentar, već osudu zbog neprincipijelnosti, neznanja i malicioznosti.

Što očekivati od dojučerašnjeg pripravnika advokatske kancelarije koji je i pored opštepoznatog neprofesionalnog ponašanja, zahvaljujući razumijevanju tadašnjih starijih kolega iz jedne od najreferntnijih strukovnih organizacija pravnika u Crnoj Gori, dobio još jednu priliku. Prije svega da sagleda svoje činjenje i da svoje buduće postupanje veže za visoko profesionalne i društvene vrijednosti. Koliko je to uspio sam o sebi govori.

Naravno, uspjeh kadrova odlazeće vlasti je očigledan. Oličen je u liku i djelu Zdravka Krivokapića koji je nakon Leposavića „delegirao“ Milovića u Ministarstvo pravde i time doprinio da isto postigne „izvanredan uspjeh“ o kome će se, vjerujem, u doglednom roku izjasniti relevantne međunarodne institucije, analizirajući „čudo neviđeno”.

Nažalost, očigledno je da je polusvijetu zapalo da blati ljude i da javno kvalifikuje bez dokaza, lažno optužuje i presuđuje, paušalno iznoseći nesuvisle autistične konstrukcije.