Video
Predsjednica PKS-a Tatjana Knežević Perišić kazala je da prošlo 15 godina od kada je obnovljena državnost Crne Gore, najljepšim crvenim zastavama ispunili trgove i ulice, “sa suzama pjevali himnu i beskrajno srećni proslavili 21.maj”.
”Samo 15 godina od toga maja 2006. naša Crna Gora, potezima nove vlasti, ponovo je ugrožena; djelo naše privilegovane mladosti, jer bila je privilegija da baš naša generacija odbnovi svoju državu, sada je na ogromnom ispitu, kojeg polažemo upravo mi.
A kakvi smo, u međuvremenu, postali?
I imamo li snage da taj ispit položimo”, upitala je Knežević.
Sudeći, kako je dodala, samo po Budvi, gdje se bespravno i protivustavno vijore trobojke, a niko ne reaguje ili po Nikšiću, đe nijedna crnogorska zastava nije postavljena, no se najavljuje kićenje trobojkama, a niko ne reaguje-mogu oni, pored nas, da rade šta im padne na pamet!
”Politika “čekanja” i “evropejstva”, politika “visokoumnih razmišljanja”, politika kojom se podstiče građanin, da, osvajajući vlastitu slobodu, reaguje i djeluje za slobodu svih-ne stanuje ođe.
Nakon svega što nam se desilo u ovih pola godine, brzina kojom se uništava Crna Gora, u ekonomskom ,nacionalnom,obrazovnom smislu, koja je zastrašujuća, zahtijevala je jedinstven odgovor. Nema ga.
Partije i unisono razmišljenje članova,koji čekaju da “dobiju mišljenje”, ne mogu doprinijeti razvoju slobodnog,emancipovanog građanina, a niz pokreta, grupa, malih, zatvorenih svjetova, samo su pogon u točkovima destruktivnih vlasti, koji besramnim nuđenjem Srbiji cjelokupnog bogatstva Crne Gore, sprovode izdaju, u rangu one iz 1918., samo u savremenijem obliku. Jer šta će nam država, bez svoga identiteta i ekonomske samostalnosti”, navela je Knežević.
PKS je, kako je dodala, nastala kao rezultat građanskog bunta, kao izraz potrebe da se ponovo borimo za državu.
”Ne za partije, ne za fotelje, ne za pojedince. Uzor smo našli u ljubavi onih mučenika koji su život dali za tada, zaludnji cilj: njihovu staru državu. Srećna sam što se komitsko ime proširilo ovom državom, što se zajedno sjećamo Zvicera, Vučerakovića, Raspopovića…ali i nesrećna što smo razjedinjeniji nego ikad.
Do nas nije. Malo nas je i poprilično smo usamljeni, na udaru i jednih i drugih i trećih. Ne zna se ko podmuklije bije! Čak smo i pod cenzurom crnogorskih elektronskih medija. Njima na čast.
A što ćemo biti na Lovćenu? Eto, da vidimo da nas ima. Jer sudeći po svemu, kao da smo nevidljivi. Jesam li preoštra?
Ne. Jer smatram da nije neka posebna hrabrost odbiti pa prihvatiti nakaradne zakone, svađati se u parlamentu, pisati epopeje o slavi, hrabrosti, psovati po mrežama…
Preporučeno
Hrabrost je stati ispred svog naroda i reći: OVO JE NAŠA ZEMLJA. OVO JE SUVERENA CRNA GORA! OVO JE DRŽAVA! OVO JE SVETINJA! I NE DAM JE! NE DAM”, zaključila je Knežević.
