Poslanici Pokreta ,,Evropa sad“ Vasilije Čarapić i Darko Dragović povukli su juče iz skupštinske procedure prijedlog izmjena Zakona o PIO, prema kojem bi sudije Ustavnog suda išle u penziju sa 67 godina, umjesto sa 65 kao što je sad propisano.

Prošle nedjelje je takođe, upućen, pa nakon Zakonodavnog odbora povučen prijedlog Nove srpske demokratije, kojim se tražilo da se izmijeni Zakon o Ustavnom sudu i time produži mandat sudijama do 67. godine. Na Zakonodavnom odboru je taj prijedlog ocijenjen kao neustavan, pa je Slaven Radunović saopštio da ga povlače.

Za razliku od prijedloga NSD-a, poslanici PES-a su tražili da se sudijska funkcija produži kroz Zakon o PIO. Ta dva poslanika su 10. aprila podnijela prijedlog da se doda član 197nj koji glasi:

– Izuzetno od člana 17 ovog zakona, osiguranik koji obavlja poslove sudije Ustavnog suda, stiče pravo na starosnu penziju ako ima navršenih 67 godina i 15 godina staža osiguranja – piše u prijedlogu.

Nakon par dana, odnosno sastanka sa glavnim pregovaračem Crne Gore sa Evropskom unijom Predragom Zenovićem i pregovaračem za temeljna poglavlja Bojanom Božovićem poslanici PES-a su povukli prijedlog.

– Glavni pregovarač je upoznao poslanike sa reformskim procesom u oblasti vladavine prava, koji, između ostalog, treba da reguliše uslove rada nosilaca pravosudnih funkcija, te da bi uslove za penziju sudija Ustavnog suda, uz široke konsultacije, trebalo regulisati u sklopu ove agende i dinamike – saopšteno je iz PES-a.

Čarapić i Dragović su se, kako je saopšteno, usaglasili da je to bolji pristup, pa su najavili povlačenje prijedloga kako bi otvorili put ka uspostavljanju dugoročnog i sistemskog rješenja.

Na sastanku sa Zenovićem zaključeno je da se mora zaustaviti tradicija zloupotreba koja već duži niz godina prati upravo ovaj segment rada Ustavnog suda, te da Crna Gora ne smije da se nađe u još jednoj ustavnoj krizi, kao i da opozicija i parlamentarna većina ne treba da dozvole da Ustavni sud ponovo bude u blokadi.

Ne bi opet iste muke

Politički pritisci da se održi Ustavni sud su razumljivi, jer je do konačnog popunjavanja sedam sudija tog suda proteklo mnogo vremena, a posljednji sudija Faruk Rasulbegović je izabran tek u novembru prošle godine, kada su se političke partije djelimično usaglasile.

Skupština Crne Gore je u februaru prošle godine izabrala troje od četvoro nedostajućih sudija Ustavnog suda. Stvoren je kvorum, ali sa parnim brojem sudija. Time se otvorila mogućnost da glasanje bude neriješeno, kao u slučaju iz aprila prošle godine kada Ustavni sud nije donio odluku o inicijativi parlamentarne većine za ocjenu ustavnosti Ukaza o raspuštanju Skupštine, koji je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora donio predsjednik Milo Đukanović. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala je nakon što je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, dok je troje bilo protiv.

Izbor troje sudija Snežane Armenko, Dragane Đuranović i Momirke Tešić u februaru prošle godine je podržalo više od dvije trećine poslanika vlasti i opozicije.

Prije nego su sudije izabrane, zvaničnici EU i SAD su tražili kompletiranje Ustavnog suda kako bi se deblokirale institucije, a zemlja nastavila put ka članstvu u EU i insistirali su da parlament izabere svo četvoro nedostajućih sudija – pa je konsenzus tada postignut. Iz EU su upozoravali da bi moglo doći do prekida pregovora o članstvu ukoliko Ustavni sud ne bude odblokiran.

Zbog svega toga, političke partije sada imaju namjeru da produže sudijama mandat, kako ponovo ne bi došli u situaciju mukotrpnih pregovora i preglasavanja, kao što je bio slučaj prethodne dvije godine.

Prema Ustavu i zakonima, mandat uskoro ističe aktuelnom predsjedniku Ustavnog suda Miloradu Gogiću i sudiji Budimiru Šćepanoviću, a sutkinjama Dragani Đuranović i Desanki Lopičić bi funkcije trebalo da prestanu do kraja godine.

Politička neozbiljnost

Pravni stručnjak Veselin Radulović je Pobjedi kazao da je predlaganje izmjena zakona da se sudijama Ustavnog suda funkcija omogući do 67. godine politička namjera kako bi se određene sudije sačuvale na tim pozicijama.

On je predlaganje izmjena zakona nazvao krajnje neozbiljnim ponašanjem političkih partija kojima se pokazuju njihove krajnje namjere.

Ustav Crne Gore definiše, pored toga da Ustavni sud ima sedam sudija koji se biraju na vrijeme od 12 godina, da se biraju iz reda istaknutih pravnika sa najmanje 40 godina života i 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci.

– Predsjedniku i sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija prije isteka vremena na koje je izabran ako to sâm zatraži, kad ispuni uslove za starosnu penziju ili ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora – piše u Ustavu.

Zakon o PIO propisuje, u članu 17 na koji su se pozivali poslanici, da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja ili kada navrši 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života i da se stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina staža osiguranja koji se računa u efektivnom trajanju, bez obzira na godine života.

Zakon o radu definiše da se po sili zakona mora ići u penziju sa 66 godina i najmanje 15 godina staža.

– Ono što je veoma važno u ovoj priči je – pod kojim uslovima prestaje funkcija sudijama, pa i onima Ustavnog suda i to je pitanje koje je ozbiljno i treba da se riješi na sistemski način, a prije svega pravično a ne pokušavati da se rješenja donose ad hominem zakonima koji će riješiti trenutnu situaciju kako bi neki sudija u bilo kojem sudu ostao na poziciji duže nego što mu propisi dozvoljavaju – kazao je Radulović.

On je naglasio da je ključni spor oko toga kada prestaje sudijska funkcija, odnosno kada se ispunjavaju uslovi za pravo na starosnu penziju, te činjenica da je postojalo i pogrešno tumačenje koje je Ustavni sud i ranije primjenjivao jer su cijenili situacije prema interesima pojedinih sudija koji su tada bili u Ustavnom sudu.

– Tada su te uslove cijenili prema Zakonu o radu i prema tome kada prestaje radni odnos prema sili zakona. A Ustavom je jasno propisano da sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija onda kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju – pojasnio je Radulović.

Radulović ističe da nema prostora za alternativna tumačenja osim ako se propis ne tumači ciljno ili apsurdno kako bi se nekom od sudija omogućilo da suprotno toj ustavnoj odredbi ostane na funkciji duže nego što treba. Ističe da je to zapravo suština cijele priče.

– Vidimo da su sada odustali od ovog prijedloga, ali ja lično mislim da političari neće odustati od toga da neke svoje, uslovno rečeno, sačuvaju i da će to pokušati kroz primjenu zakona o radu ili nekog drugog propisa – kazao je Radulović.

Nepotreban eksperiment

Poslanik Boris Mugoša je juče ponovio da je neophodno da se sprovede ozbiljna rasprava koja će da okupi sve relevantne aktere i da rezultira donošenjem sistemskog rješenja, a ne da se rješava navedena problematika na predloženi nedopustiv način za državu koja istinski želi da bude prva sljedeća članica EU.

– Umjesto ovog nepotrebnog i problematičnog eksperimenta, pozivam sve parlamentarne partije da u najkraćem mogućem roku završimo započeti proces izbora sedmog sudije Ustavnog suda – kazao je on.

Na najavljene prijedloge za izmjene zakona prošle sedmice je reagovalo i 16 NVO. Istakli su da pitanje prestanka sudijskih funkcija treba principijelno otvoriti za sve i riješiti ga za ubuduće, na način koji ne dovodi u pitanje integritet Ustavnog suda.

Naveli su šest razloga, od kojih se jedan tiče i ogoljavanja namjere da se sudijama produži mandat. Kao argument su naveli da je postupak izbora sudije Ustavnog suda koji bi zamijenio odlazećeg predsjednika regularno započet, da se šest osoba kandidovalo za tu poziciju, ali i da nema prepreka da se to mjesto blagovremeno popuni.

– Međutim, tačno je i da je nadležni Ustavni odbor, pod vođstvom Simonide Kordić (NSD), u posljednjih mjesec dana propustio da utvrdi da li prijavljeni kandidati ispunjavaju uslove i da ih pozove na intervju, vjerovatno zbog pomenutog plana da se izmjenom zakona aktuelnom predsjedniku produži mandat. Takođe, još uvijek nije raspisan konkurs za sudiju koji bi zamijenio Šćepanovića, koji 31. maja puni 65 godina i ispunjava uslove za odlazak u penziju, odnosno prestanak funkcije. Ovo je još jedan pokazatelj da postoji u najmanju ruku očekivanje Ustavnog suda, ako ne i dogovor, da im izvršna vlast izađe u susret i svima omogući produžetak mandata. Međutim, ako bi se ovaj konkurs odmah raspisao, moguće je blagovremeno obezbijediti popunjavanje i te sudijske pozicije – navode iz civilnog sektora.

Ustav i principi važe samo „za druge“

Radulović podsjeća da je svojevremeno predsjednik Ustavnog suda bio Dragoljub Drašković, kada se vodila čuvena polemika u Ustavnom sudu da li je njemu prestala funkcija.

-Tada je aktuelni predsjednik Ustavnog suda Milorad Gogić bojkotovao rad toga suda smatrajući da je Draškoviću prestala funkcija upravo prema Zakonu o PIO. A sada, kada se ta odredba primjenjuje na njega, on ima drugi stav. To je u njegovom ličnom interesu, mada mi je to iskreno nerazumljivo, jer ne znam vrijedi li ostati na funkciji još jednu godinu pa toliko gaziti po Ustavu i biti neprincipijelan – rekao je Radulović i dodao da svako bira i postupa u struci onako kako misli da treba.

Na pitanje Pobjede da li se na ovaj način sudijama Ustavnog suda daje neka moć samoodržanja, te šta nam to govori o toj instituciji, jer smo na političare navikli da kratkoročnim akcijama štite svoje interese, Radulović je kazao da nam to govori ono što smo znali i ranije.

– Većina sudija, neću reći svi, nego jedan dio sudija tog suda je pod političkom kontrolom i političkim diktatom došao na tu funkciju. Vidjeli smo i u praksi neke čudne primjere da je nedavno Ustavni sud ukinuo odredbu Zakona o PIO koja je propisivala uslove za odlazak u penziju… vidjeli smo da su dvije sutkinje tog suda profesionalno izdvojile mišljenje i ukazale na stavove Evropskog suda za ljudska prava. Većina je donijela odluku kako je donijela i sada trpimo posljedice te odluke iz političkih motiva i razloga – decidan je Radulović.

On je kazao da nam to govori i da u Ustavnom sudu nemamo većinu sudija koji su spremni da poštuju isključivo Ustav već osluškuju šta su politički interesi.

– Zbog toga jeste i ovolika borba političkih partija da se određene sudije prvo izaberu, pa onda i sačuvaju na pozicijama – poručio je on.