Đukanović smatra da se konačni zaključci moraju donositi tek nakon provjere šta dokumenti pravno dokazuju, ali i da težina navoda zahtijeva mnogo više od političkih prepucavanja.
“Ukoliko se potvrde autentičnost dokumenata i njihovo tumačenje prema kojem je Milojko Spajić zaista bio pripadnik rezervnog sastava Vojske Srbije, riječ je o politički i bezbjednosno veoma ozbiljnoj informaciji“, kaže Đukanović.
Smatra i da je posebno važno što bi se eventualni status odnosio na predsjednika Vlade države članice NATO-a, koji je istovremeno član Savjeta za odbranu i bezbjednost i predsjedavajući Vijeća za nacionalnu bezbjednost.
“Zbog toga bi njegov eventualni formalni status u vojnom sistemu druge države predstavljao najmanje ozbiljan konflikt lojalnosti i zahtijevao potpuno institucionalno razjašnjenje”, kaže ona.
Upravo zbog toga, kako navodi, prije bilo kakvog političkog zaključka potrebno je precizno utvrditi šta objavljena dokumentacija zapravo znači.
“Posebno je važno razjasniti da li je riječ o aktivnom i svjesno prihvaćenom statusu, administrativnom evidentiranju povezanom sa ranijim državljanstvom ili postupku regulisanja otpusta iz državljanstva, što se pominje kao svrha jednog od objavljenih dokumenata“, navodi Đukanović za Standard.
Te okolnosti mogu biti važne za pravnu kvalifikaciju, ali Đukanović smatra da nijedna ne oslobađa premijera obaveze da javnosti pruži precizno objašnjenje.
“U svakoj demokratski konsolidovanoj državi ovakvi navodi izazvali bi prvorazrednu političku aferu, bezbjednosne provjere i pitanje političke odgovornosti. U Crnoj Gori, međutim, već dugo imamo problem odsustva kulture političke odgovornosti, pa nijesam sigurna da će čak i ovako ozbiljan slučaj proizvesti konkretne posljedice”, kaže ona.
Slučaj, kako ističe, dodatno pogađa već narušeni politički kredibilitet premijera.
“Poslije ranijih kontroverzi u vezi sa njegovim državljanstvom, prebivalištem i drugim podacima koje je saopštavao javnosti, teško je govoriti o političkom akteru čije se izjave prihvataju bez rezervi. Ne tvrdim unaprijed da su sadašnji navodi tačni, ali oni, nažalost, nijesu potpuno nezamislivi niti djeluju kao iznenađenje”, navodi Đukanović.
ŠTA BI MORALO BITI PROVJERENO
Ako se dokumenti potvrde, Đukanović smatra da bi nadležni organi morali utvrditi i da li je eventualni status bio poznat tokom ranijih bezbjednosnih provjera, kao i da li je mogao uticati na Spajićev pristup povjerljivim informacijama.
“Ne bih bez dokaza tvrdila ni da NATO i evropski partneri za ovo nijesu znali niti da su znali i tolerisali, ali je legitimno postaviti pitanje kakvu procjenu imaju o pouzdanosti najviših crnogorskih zvaničnika. Bezbjednosni interesi Crne Gore nijesu ugroženi samo jednim dokumentom, već dugogodišnjom institucionalnom slabošću i činjenicom da dio političke elite ne pokazuje jasnu i dosljednu pripadnost vrijednosnom i bezbjednosnom okviru kojem Crna Gora formalno pripada”, ističe Đukanović.
Za nju je slučaj dio šireg problema koji prevazilazi konkretan dokument i odnos Kneževića i Spajića.
KNEŽEVIĆ, PES I UNUTRAŠNJI SUKOBI
Način na koji je dokumentacija dospjela do Kneževića za Đukanović je takođe politički značajan. Sama tvrdnja da su mu je dostavili razočarani članovi PES-a, kako je Knežević kazao, nije dokaz porijekla dokumenata, ali ona ne isključuje mogućnost da je informacija došla iz krugova bliskih toj partiji.
“Već duže je očigledno da unutar PES-a postoje različite interesne i političke grupacije, a njihove međusobne podjele postaju sve vidljivije. Moguće je da se unutar pokreta već profilisao dio koji se snažno protivi Spajiću ili želi njegovu političku marginalizaciju. Ono što već sada možemo zaključiti jeste da ovaj slučaj svjedoči o veoma ozbiljnom unutrašnjem sukobu, ne samo između Kneževića i Spajića, već vjerovatno i unutar samog PES-a. Dokumenti se očigledno koriste u trenutku političkog obračuna, ali njihov politički tajming ne oslobađa institucije obaveze da ispitaju njihov sadržaj”, kaže Đukanović.
SPAJIĆEV ODGOVOR
Đukanović smatra da Spajićeva reakcija nije odgovarala težini onoga što mu je stavljeno na teret.
“On je napao Kneževića i predstavio čitav slučaj kao dio političkog djelovanja usmjerenog protiv evropskog puta Crne Gore, ali nije jasno i nedvosmisleno odgovorio na osnovno pitanje: da li su dokumenti autentični i kakav je njegov sadašnji ili nekadašnji status u odnosu na rezervni sastav Vojske Srbije”, istakla je.
Dodaje da takva reakcija djeluje kao svjesno skretanje pažnje sa suštine.
“Pokušaj da se čitav slučaj objasni ljubomorom, političkim zadacima ili namjerom da se zaustave evropske integracije ne može biti zamjena za činjeničan odgovor. Naprotiv, upravo je za evropski kredibilitet Crne Gore štetno da premijer države kandidatkinje izbjegava da odgovori na ozbiljna pitanja koja se tiču državljanstva, vojne evidencije i bezbjednosnog statusa”, navela je.
Ipak, ostavlja mogućnost da premijer nije želio da se izjasni prije provjere dokumentacije ili da dokumenti imaju drugačiji administrativni i pravni smisao od onoga koji im pripisuje Knežević.
Preporučeno
“Međutim, u tom slučaju je morao upravo to da kaže i da najavi hitno objavljivanje svih relevantnih činjenica. Ukoliko se potvrdi da je svjesno tražio i prihvatio status pripadnika rezervnog sastava strane vojske, onda više ne govorimo samo o problemu komunikacije, već o pitanju njegove političke i bezbjednosne podobnosti za obavljanje funkcije premijera”, zaključila je Đukanović u razgovoru za Standard.
















