Aktuelni protesti, čiji je navodni povod afera “Koverat”, nastavak su istog destruktivnog procesa koji je Demokratski front najavio u ljeto 2015. godine, samo danas u drugom pakovanju i s drugim nominalnim eksponentima. Jer, nasilni, antizapadni, anticrnogorski pokušaj državnog udara na dan izbora oktobra 2016., koji je Crnu Goru trebao pretvoriti u novu Siriju ili Libiju, kompromitovan je i u međunarodnoj javnosti, pa organizatori aktuelnih protesta pokušavaju osvojiti vlast socijalnom demagogijom, umnogome sličnoj u Antibirokratskoj revoluciji, kaže u razgovoru za Dnevne novine Milorad Popović, crnogorski književnik.

“Poslanici vladajuće većine, provladini mediji, prozapadno orijentisani intelektualci, nedovoljno jasno, bojažljivo ili dvosmisleno ukazuju na ideološke i logističke centre sadašnje treće zavjere protiv Crne Gore u posljednje četiri godine. Nevoljno i stidljivo spominju štabove za specijalni rat u Beogradu i Moskvi, i njihove glavne duhovno-propagandne punktove u Crnoj Gori, koncern Vijesti i Srpsku pravoslavnu crkvu. Vijesti su 2015. i 2016. bili glavna medijsko-propagandna potpora pokušajima državnog udara sve glasnije se čuju tvrdnje da su Vijesti, preko žiro računa i na ruke od ruskih blagajnika u Podgorici i Beogradu, dobili oko dva miliona dolara a jedan od glavnih operativnih punktova tom prilikom bio je Manastir Ostrog. Ministri i poslanici DPS-a, prihvatanjem da se debata skoncentriše na ilegalnu donaciju bankara Kneževića od pedesetak hiljada dolara Migu Stijepoviću, prihvatili su na neki način krivicu i implicitno abolirali one koji su drsko zakazali vanredno zasijedanje Skupštine, iako su od stranaca primili višemilionsku pomoć za nasilno rušenje svoje, međunarodno priznate države”, smatra Popović.

On kaže da ne može bez mučnine u stomaku, poslije trideset i pet godina bavljenja crnogorskim pitanjem, u situaciji kad ga Duško Marković čašćava jednako “biranim riječima” kao i Andrija Mandić ili Željko Rubljov, ponovljati gotovo iste stvari kao u jesen 1988. godine, “kad sam se suprotstavio Antibirokratskoj revoluciji, iako me je titoističko rukovodstvo samo koji mjesec ranije, zajedno sa ostalim članovima Književne opštine Cetinja, kastigalo kao nacionalistu i liberala”.

“No, i danas kao i prije trideset godina nemam taj luksuz da se uvučem u kulu bjelokostnu ophrvan ličnim sumnjama i frustracijama. Jer, aktuelni protesti, čiji je navodni povod afera “Koverat”, nastavak su istog destruktivnog procesa koji je Demokratski front najavio u ljeto 2015. godine, samo danas u drugom pakovanju i s drugim nominalnim eksponentima. Jer, nasilni, antizapadni, anticrnogorski pokušaj državnog udara na dan izbora 16. oktobra 2016., koji je Crnu Goru trebao pretvoriti u novu Siriju ili Libiju, kompromitovan je i u međunarodnoj javnosti, pa organizatori aktuelnih protesta pokušavaju osvojiti vlast socijalnom demagogijom, umnogome sličnoj u Antibirokratskoj revoluciji, koju su mnogi savremenici zaboravili, iako se u aktuelnim protestima nalaze i stari akteri AB revolucije, na primjer, Ranko Krivokapić i Predrag Bulatović”, rekao je Popović.

Prema njegovim riječima danas velikosrpski nacionalisti žele iskoristiti nezadovoljstvo jednog broja građana, zbog malog ili krivog dijela, partitokratije, negativne kadrovske selekcije, korupcije… za svoje mračne ciljeve ponovnog vraćanja Crne Gore u zavisnost od Beograda i Moskve.

“U tom kontekstu, Milivoje Katnić je naveo još jedan motiv demonstracija, koji su crnogorski mediji prećutali: da su ulični protesti planirani i zbog dodatnog pritiska na sud pred izricanje presuda za pokušaj državnog udara, što potvrđuju i zahtjevi da se smijeni specijalni državni tužilac i rukovodstvo Javnog servisa”, ocijenio je on.

Popović smatra da je strah, bojažljivost i nesnalaženje titoističke vlasti krajem osamdesetih godina unekoliko bilo moguće razumjeti, jer silina narodnog bunta bila je neobično moćna, eros velikosrpskog nacionalizma bio je na vrhuncu, protiv sebe su imali vojnu obavještajnu službu, još živahne crnogorske generale u Beogradu, sve ovdašnje kadrove u saveznoj Vladi, Univerzitet, CANU, Udruženje književnika, itd.

“Danas je, ipak, Crna Gora nezavisna država, članica Ujedinjenih nacija i NATO-a, a i ova sadašnja masa protestanata nije ni nalik onoj prije trideset godina, koja je imala harizmatskog vođu, k tome i epski zanos i naboj da će ispraviti sve istorijske nepravde koja su “prijevarna braća”, ustaše, balije, šiptari, nanijeli uvijek pravdoljubivim Srbima i Crnogorcima. Onda se postavlja pitanje, otkud danas tolika bojažljivost vlasti i provladinih medija, od ovih ne tako brojnih protestanata čije je vodstvo u proteklih dvadeset godina, u prosjeku svake druge godine doživljavalo teške poraze”, naglasio je Popović.

On ističe da je opozicija izubijana i iskompromitovana teškim izbornim porazima, podaništvom anticrnogorskim centrima moći i međusobnom netrpeljivošću, pa je lopta i dalje u dvorištu DPS-a, i rasplet sadašnje situacije, kao i perspektive za daljnje evropske integracije, modernizaciju i demokratizaciju društva, zavisi prevashodno od snage i volje Mila Đukanovića da provjetri, podmladi, reformiše DPS.

“Ukoliko se nastavi sa bezbrojnim kalkulacijama i forsiranjem sivih partijskih kadrova vlast će se valjati ulicama, Crna Gora će polako tonuti u bosanski scenario i vratiće se u političke vode, koje je, činilo se, trajno napustila 2006. godine. Što se tiče samog DPS-a to i ne bi bila velika šteta, ali bi u ovom času taj scenario dao za pravo neprijateljima Crne Gore, koji uporno tvrde da je u pitanju slučajna, to jest neodrživa država”, kazao je Popović.