Video
Piše: Miodrag Vlahović
Ukratko, pošto smo, sasvim logično, meta stalnih prozivki i podmetanja poslanika Lekića:
(1) O diplomatsloj i svakoj drugoj “normalnosti, obrascima javne pristojnosti i kultivisanosti” govore naši tekstovi i članci, objavljeni u domaćim i inostranim medijima, na našem i stranim jezicima – u posljednjih trideset godina. Ima ih puno. O tome govore i naši istupi, intervjui, nastupi i predavanja da domaćim i inostranim fakultetima i univerzitetima, istina – samo na tri jezika – crnogorskom, engleskom i italijanskom. O toj našoj nedostojnoj nenormalnoj necivilizovanoj i svakoj drugoj nepodobnoj nesuvislosti govore i priznanja koje smo dobili, i ranije, i ovih dana, od vlasti zemalja đe služimo, ali i od nacionalnih i međunarodnih organizacija.
(2) Pošto se jedna nezgrapna izjava aktuelnog ministra vanjskih poslova, da nas “boli uvo”, što je protumačeno u njenom kolokvijalnom značenju – da nas je “baš briga” – sada poslanik Lekić koristi kao nekakav dokaz da smo učinili nešto nedostojno i nedolično – želimo da obavijestimo i g. Lekića i g. ministra i sve zainteresovane – da smo o tom bolu javili uredno, uljudno, na vrijeme i u pisanoj formi, sa sve nalazom ljekara.
To što se aktuelni ministar nije baš proslavio tom izjavom, pa i cijelim nastupom, kako nam kažu, pa mu se sada i sprdaju, kao i to što poslanik Lekić sve to, izvinjavamo se, zlobno “spinuje” – ne brine nas mnogo.
Uzgred budi rečeno: taj mladi ministar bi mogao, ako smije i umije, da pročita još jednom taj i naše ostale dopise – ima ih u toku ove tri godine i nekoliko mjeseci preko hiljadu – pa bi se onda, moguće, sa više pažnje odnosio prema onome što radimo. A i bilo bi pristojnije, svakako.
Ali, i ako g. sadašnji ministar to ne pročita ili se pravi da nije pročitao – obojica, i on i g. Lekić, su, vjerovatno sasvim slučajno i za njih kontraproduktivno – potpuno u pravu! Naime, i ovime to potvrđujemo, nas za njih dvojicu i za te njihove “diplomatske” vještine i “vrijednosti” koje pokušavaju da drugima nametnu – i zaista boli uvo.
Apsolutno i bez rezerve nas boli uvo za tu i takvu anti-crnogorsku i anti-zapadnu diplomatiju, uključujući njihov odabir kadrova za tu potrebu i za tu sramnu rabotu, koja uništava ono što je bilo vrijedno u našoj diplomatskoj službi. Nadamo se da smo jasni.
(3) Na kraju, i najvažnije: pored toga nas za te njihove zaista otužne, sramne i podmukle pokušaje i izjave baš briga, tj. za njih ni malo ne marimo – postoji oblast za koju nas je vrlo briga i učinićemo sve da im, zajedno sa svima koji misle dobro našoj zemlji, Crnoj Gori, pružimo maksimalni otpor.
Radi se, naravno, u njihovom otklonu od evroatlantske vanjske politike, tj. je njenoj negaciji. Taj otklon vidimo i u plitkim i neodrživim interpretacijama g. Lekića i u tekstu koji je povod ove naše reakcije – đe on, sasvim providno, napada EU zbog njihove “kontradiktorne” poruke i mišlljenja zbog najnovije destruktivne namjere aktuelne vlasti da mijenja uređenje tužilaštva. Evropski partneri i prijatelji su jasno vidjeli o čemu se tu radi i (konačno, rekli bismo) javno poručili da to ne valja i da to ne bi trebalo činjeti. Uložili su i oni mnogo napora i energije da se dvotrećinskom većinom i u učešće tadašnje opozicije dodje do rješenja koje sada nove vlasti žele da unište – sa jednim glasom više!
Dakle, da pritvrdimo: ovo što g. Lekić nemušto kritikuje – je vrlo konzistentni, dosljedni, principijelni i ispravni stav EU – koji mi iskreno pozdravljamo i vrlo cijenimo.
Poslaniku Lekiću i njegovima upravo to vrlo smeta. To što im je EU rekla što treba, a u opoziciji i u diplomatiji, pa i u medijima, naravno, ima ljudi koji to i ostale stvari vide – i ne žele da ćute.
Ali, kao i u svim drugim stvarima, pa i gore pomenutim, imamo neku korist čak i od tog lažnog Lekićevog profesionalizna i evropejstva: vidimo odmah koliko su oni – i taj “profesionalizam”, i to “evropejstvo” – neiskreni, neistiniti, nepostojeći. Oduvijek i potpuno lažni!
(Kao što su nekorektni i upravo odvratni i njegovi napadi na slobodne crnogorske novinare, da ne zaboravimo da i to pomenemo.)
Zato preporučujemo g. Lekiću, ako nam dozvolite slobodu, pošto nam je bol u ušima prošao, da napiše, na primjer, jedan tvit g. Oliveru Varheljiju, na kojem god hoće jeziku i koliko god puta da je on, g. Lekić, taj jezik polagao, dok ga nije položio.
Neka mu tamo, recimo, napiše da EU vodi kontradiktornu politiku i da ima loše namjere prema Crnoj Gori, umjesto što nas, pa i povodom g. Varheljija, proziva, ogovara i podmeće, u nedostatku pravog diplomatskog znanja i u bijedi nemoći da ukrsti mišljenje sa ambasadorom koji mu/im toliko smeta.
Zaista, zašto g. Lekić godinama izbjegava da javno porazgovaramo na pomenute i druge teme? Od čega se plaši, kad sve bolje zna? (Ono, kada smo jedini put, na RTCG, razgovarali u vezi Sutorine mu nije bilo baš slavno, priznajemo, a i on je toga svjestan, sigurni smo.) Možda drugi put bude bolje, ako bude skupio hrabrosti. A ne da bježi ili uslovljava svoj nastup neučešćem ambasadora Vlahovića, kao što je nedavno, takođe na RTCG.
Da zaključimo: naš shvatanje diplomatije se bitno i beskopromisno razlikuje od one “diplomatske” vještine koju promoviše i glumi Miodrag Lekić, kao i od ovoga što sada promoviše aktuelni ministar vanjski, razarajući i brukajući crnogorsku diplomatiju.
Diplomatija nije ogovaranje i podmuklo podmetanja. Diplomatija ima sadržinu, interes i cilj – da se zaštiti, odbrani i promoviše naša zemlja, naš državni i nacionalni interes.
Preporučeno
Zbog toga potpuno mirno čekamo sve što pomenuta i nepomenuta gospoda mogu da smisle i da naume. U međuvremenu im nećemo dozvoliti da im ovakvi podmukli i jadni pokušaji prođu bez odgovora.
