Osnovni razlog našeg nepotpunog doživljaja prošlosti je suštinsko nerazumijevanje istorije i njene društvene funkcije, koja se kod nas dominantno doživljava kao vrsta patriotske discipline, poručio je u izjavi za Standard profesor na odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta UCG Adnan Prekić.

On je ocijenio da se uproštenim tumačenjem kompleksnih istorijskih procesa, mogu lakše ponuditi odgovori na aktuelne društvene ili političke probleme.

Nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti krajem prošlegodine, još jednom je pokrenuta lavina istorijskih neistina, što postavlja pitanje kako je moguće da se, ne samo raspravlja o istorijskim činjenicama, već da se iste ne prihvataju kao takve. Istorija je, po ko zna koji put u poslednjih 30 godina, poslužila ne kao naučni alat, već kao ideološko oružje zarad sticanja političke moći i uticaja u društvu.

Prekić je za Standard ocijenio da ne možemo da razumijemo osnovnu funkciju Istorije jer je crnogorsko društvo zarobljeno u narativu po kome su za nas, opravdane samo one stvari za koje imamo neku vrstu “istorijskog utemeljenja“.

“To ne samo da je anahron i nepotpun doživljaj istorije, već je on i pogrešan, zbog toga što takvim pristupom postajemo zatočenici prošlosti. Iz takve perspektive nemoguće je realistično razumjeti političke i društvene procese, zbog čega upadamo u zamku i prihvatamo da prošlost, umjesto kroz istorijske činjenice, razumijemo kroz uproštene i izmišljene istorijske predstave i mitologiju”, rekao je Prekić.

On smatra da osnovni razlog averzije prema činjenicama, koja postoji u našem društvu, leži u činjenici da je običnom čovjeku puno lakše da povjeruje u uproštenu, crno-bijelu, sliku prošlosti, negoli da razumije kompleksne istorijske procese. Stoga su, kako je naveo, mitovi i romantičarski doživljaj prošlosti mnogo popularniji među običnim ljudima jer to omogućava jasnu podjelu na Naše – uvijek dobre, poštene i hrabre i Njihove – zle i pokvarene.

“To jako dobro razumiju i političari jer se na uproštenom doživljaju prošlosti najlakše homogenizuje biračko tjelo. Na taj način se najlakše zbijaju redovi, objedinjuje nacija”, rekao je Prekić.

Upravo političke i intelektualne elite, kako je ocijenio, koriste neznanje za svoje političke ciljeve, što se, po njegovim riječima najbolje vidi u poslednjim događajima koji su se desili nakon donšenja Zakona.

“To se možda najbolje vidi u posljednjim događajima vezanim za donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti, gdje vi i pored obilja prvorazrednih istorijskih izvora svakodnevno slušate tumačenja koja nemaju nikakve veze sa istorijskom istinom. Tako je bilo i sa percepcijom 1918. godine i niza drugih istorijskih događaja koji su zloupotrebljavani u političke svrhe. To jeste ozbiljan društveni, ali ne i istoriografski problem, jer istorija kao naučna disciplina, ima precizan i jasno definisan metodološki okvir u kome 2+2 nikako ne mogu biti 5. I to je ono što političari i dio intelektualne javnosti zaboravlja. Za razliku od politike, gdje 100 puta izgovorena laž, možda i može postati politička istina, u istoriografiji takav pristup ne može promjeniti ono što je zapisano u dokumentu nastalom prije stotinu ili više godina”, zaključio je Prekić. V.K.