Protiv Zakona su bile iste snage koje stoje iza pokušaja terorizma 2016.

Dešavanja koja su pratila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, bila su još jedan pokušaj destabilizacije Crne Gore. To je potpuno jasno. Zakon je bio samo zgodan povod istim onim snagama koje stoje iza pokušaja terorizma u oktobru 2016. godine. Međutim, i ovog puta ostao je to samo pokušaj jer za “građanski rat” ne postoji raspoloženje ni kod građana, ali ni kod onih koji bi trebalo da ga povedu, ocjenjuje u intervjuu Vikend novinama poznati beogradski novinar i bivši političar Zoran Ostojić.

Ostojić kaže da je bilo očigledno da će poslanici Demokratskog fronta pokušati da naprave incident i pomjere termin usvajanja zakona, očekujući da im u međuvremenu neko pritekne u pomoć. Na tu pomoć očigledno je ozbiljno računao i lider DF Andrija Mandić. On je i u emisiji na TV Pink RS „Hit tvit“, emitovanoj 22. decembra, u kojoj su gosti osim njega bili upravo Ostojić i biznismen Miodrag Daka Davidović, izjavio kako se 100.000 ljudi “obavezalo svojim potpisima da će stati u zaštitu crkve, garantujući da će svojim životima da brane svetinje”.

VN: Poslanici Demokratskog fronta pokušali su, izazivanjem teških incidenata u crnogorskom parlamentu, da spriječe ili makar odlože glasanje o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Kako u dešavanjima koja su pratila donošenje ovog akta, gledate na poruke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, mitropolita MCP Amfilohija, kao i srpskog patrijarha Irineja po čiji su blagoslov, noć uoči zadijedanja parlamenta, išli vinovnici incidenta Mandić i Knežević?

OSTOJIĆ: Meni iz Beograda izgleda da su Vučić, ali i mitropolit Amfilohije pokušali da „smiruju i ohlade“ one koji su pozivali na nasilje, ali se veče prije zasijedanja umiješao neko drugi i dao komandu da se „krene“. Vidi se to po izjavama Mandića. Prvo „na molbu Amfilohija, odustali smo od bugarske skupštine“, pa potom „dobili smo blagoslov od patrijarha da napravimo bugarsku skupštinu“. Očito da na relaciji Amfilohije – Irinej ima neke „dinamike“. Moguće i oko buduće „registracije“, odnosno poštovanja zakona Crne Gore.

A što se tiče „bugarske skupštine“ nagledali smo se mi nje u Beogradu u proteklih 30 godina. Obično su Šešelj i njegovi bukvalno iznošeni iz sale. Iz Crne Gore jednom i u ćebetu. Ovi vaši, prije neko veče, bar odoše na nogama.

VN: Nedavna emisija TV Pink RS Hit tvit, čiji ste bili gost, izazvala je poplavu komentara. Na samom početku Vi ste kazali, citiraću, kako se nadate da se „emisija neće pretvoriti u širenje anticrnogorske histerije, čega smo se nagledali ovih dana“. Šta su posljedice anticrnogorske propagande i kako dalje, odnosno kako u takvo situaciji raditi na poboljšanju odnosa na relaciji Podgorica – Beograd?

OSTOJIĆ: Većina medija je u Srbiji je krenula u takvu kampanju povodom ovog zakona. Po inerciji ili po nečijem nalogu, manje je bitno. Da sam Crnogorac, a znam mnoge, ne bih se prijatno osjećao. Zato su važne izjave autoriteta da „iako se ne slažemo sa predloženim Zakonom, ne želimo da se miješamo u unutrašnja pitanja susjedne države“. Moja opaska je prije bila upućena voditeljki emisije, nego Mandiću i Davidoviću. Oni su dobili što su tražili. Bili su šokirani kada su vidjeli da je crkveni skup u Nikšiću bio treći po glasovima gledalaca, sa zanemarljivim brojem u odnosu čak na “mali Šengen”. A kamoli na novih 13 kilometara auto-puta.

VN: Dosta polemike izazvalo je i Vaše podsjećanje da je za otkrivanje kriminalne grupe koja stoji iza pokušaja terorizma u Crnoj Gori, zaslužna velikim dijelom i Srbija, pri čemu ste citirali riječi predsjednika Vučića koji je to javno saopštio. Vidjelo se da Vaše podsjećanje nimalo ne odgovara ni Mandiću ni Davidoviću…

OSTOJIĆ: Mandić je prvi pomenuo svoju prvostepenu presudu i pet godina zatvora za pokušaj terorizma. Uvijek je zgodno podsjetiti šta je stvarno Vučić tada rekao, jer ni u Srbiji na to niko ne podsjeća. Svi se i dalje drže glupog spina “to su smislili Milo i Beba”. Na kraju će ispasti da su i ona dva ruska vojna obavještajca “radila za Mila”. Nesrećni Dikić je već time “počašćen” u beogradskim tabloidima.

Na ruske neprijateljske aktivnosti prema Srbiji i Crnoj Gori treba stalno podsjećati sve dok one postoje. Vama u Crnoj Gori treba da bude jasno da iza “afere Krušik” stoji Moskva i da je puštanje snimka sa ruskim obavještajcem Vučićev odgovor na otvaranje te afere. I da su njegovi odnosi sa Putinom na silaznoj putanji, što se više približavamo rješenju kosovskog problema. Kao i da se dijelom opozicije u Srbiji, prije svega Savezom za Srbiju “pilotira” iz Moskve. Za ove “vaše” jasno je odavno. Zato “mi se javlja” da će i “vaši” dobiti nalog da bojkotuju sljedeće parlamentarne izbore.

Jer samo tako može da se drži neka tenzija i nestabilnost u obje države.

VN: To znači da opozicija u obje države ima istog mentora?

OSTOJIĆ: I do sada je bilo jasno da djelovi opozicije u obje države imaju istog reditelja. Sjetite se samo “građanskih” protesta itd… Uostalom, Savez za Srbiju je potpuno podržao aktivnosti DF protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Čak su, što ste imali prilike da vidite, u petak pokušali da naprave “reprizu” u Skupštini Srbije. 

VN: Beogradski mediji objavili su da je predsjednik Vučić kazao kako je i prije crnogorske nezavisnosti postojala Crnogorska autokefalna crkva, te da Srbija nije srećna zbog tog zakona, ali ne mogu da se miješaju u unutrašnje stvari Crne Gore. Uslijedio je odgovor mitropolita Mitropolije crnogorsko – primorske da je “Vučić neznalica”. Kako vidite izjave srpskog predsjednika i mitropolita SPC u Crnoj Gori? Jesu li Vas iznenadile? Šta pokazuju?

OSTOJIĆ: Nisu iznenađenje, jer već postoji istorija njihovih sukoba prvenstveno oko Kosova. Amfilohije je u jednom trenutku bio stožer oko koga su se okupljali “civili” koji su zastupali stvarni stav Moskve da kosovski problem ne treba da bude riješen, odnosno da ostane status quo. Sjetite se peticija koje je Amfilohije inicirao. Ali mislim da je Amfilohije izgubio pozicije kod Rusa zbog bliskosti sa Vaseljenskim patrijarhom. Ta bliskost mu ni u Sinodu SPC svakako nije neka preporuka.

VN: A izjava srpskog predsjednika?

OSTOJIĆ: Vučićeva izjava je veće iznenađenje i teško je komentarisati zbog njene, naizgled, konfuznosti. Zato što je pomenuo autokefalnost u kontekstu obnove državnosti Crne Gore na referendumu 2006. Ali u svakom slučaju, to je prvi put da je neki zvaničnik Srbije pomenuo da je crkva u Crnoj Gori bila autokefalna. E, sad na koju je mislio, stvarno ne znam. On je poslije objasnio da je mislio na CPC Miraša Dedeića. Mada meni ne izgleda da je ona “de fakto i de jure” autokefalna. Vaseljenski patrijarh joj čak osporava i status crkve. Sa druge strane, ona crkva u kojoj je kršten budući kralj Jugoslavije, Aleksandar I Karađorđević, bila je autokefalna. Koju jeste on ukinuo 1920. ali dvije godine kasnije tu odluku je potvrdio tadašnji Vaseljenski patrijarh davši tomos Ujedinjenjoj srpskoj pravoslavnoj crkvi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tim tomosom je priznao uzdignuće Srpske crkve na nivo Patrijaršije i potvrdio izbor prvog srpskog patrijarha. Uostalom, vaseljenski patrijarh stalno naglašava da priznaje jedino Amfilohija i Mitropoliju, ignorišući ostalu trojicu vladika sa kojima Amfilohije “dijeli vjersku vlast” nad sadašnjom Crnom Gorom.

VN: Vratiću se ponovo na emisiju Hit tvit koja je zaista postala hit. Žestoku reakciju izazvala je Vaša ocjena da đedovi i prađedovi današnjih opozicionara koji su osjećali srpstvo u sebi nikada nijesu negirali državnost Crne Gore.

OSTOJIĆ: To su istorijske činjenice zbog kojih je jasno da iza današnjeg “srbovanja” Demokratskog fronta ne stoje interesi države Crne Gore, već interesi druge države. Ne ni Srbije, već Rusije. Jer i Srbima u Srbiji, kao i Srbima u Crnoj Gori već tri decenije se ruski interes prodaje kao “srpski”. Od Miloševića i Osme sjednice CK SKS.

VN: Posebno ih je iznervirala Vaša opaska da je rješavanje srpskog pitanja neizvjesno dok god je u rukama bivših komunista koji su postali vjernici, bivših policajaca koji su postali biznismeni, doušnika Udbe koji su nacionalni radnici, ruskih agenata koji su postali veliki političari…

OSTOJIĆ: Mene lično, kao vjernika koji nije bio član Saveza komunista, veoma iritira kada bivši komunisti, pa čak i visoki funkcioneri te partije sada drže pridike o “srpstvu” braneći ruske interese. Da ne pričam o “biznismenima” sa policijskom i udbaškom prošlošću koji bi da pričaju “o ekonomiji” i “nacionalnim interesima”. I sve druge optužujući da su komunisti, valjda gadeći se svoje “ružne prošlosti”. Zato su svi oni koje poznajem, a deklarišu se kao “antikomunisti”, sve bivši komunisti. A kada takvi brane “srpstvo”, ono završi tako kako završi. Isto je i sa pravoslavljem. Glavni “vjernici” postali su bivši komunisti koji su naučili da se krste poslije svoje pedesete godine, kao general Mladić. Za njemu slične on zaista može da bude i vjernik. Ali tu je odgovornost Crkve. Tako sada Amfilohije i bivši komunisti iz DF optužuju vlast u Crnoj Gori da su ateisti i komunisti. Nesporno je da su to bili. A da su ostali komunisti, za izdaju zemlje, što jeste služenje stranim interesima, ne bi Mandić dobio na sudu pet godina u Spužu, već bi završio noću na nekom ostrvu u Skadarskom jezeru, jer onaj poznatiji Otok nije dostupan. Ili bi ga našli na nekoj klupi u parku pošto je pojeo “otrovne školjke ili popio radiokativnu kafu”.
Srećom, to vrijeme je nepovratno prošlo na ovim prostorima.

“Da li se Sveti Vasilije javio mobilnim”

VN: Gledaoci su u emisiji TV Pink imali priliku da čuju od gospodina Davidovića da je Sveti Vasilije Ostroški, da se poslužim novinarskim žargonom, dao ekskluzivu sveštenicima SPC da je prenesu narodu da slobodno dođu na sabor, jer će „on doći“. Vi ste često gost u srpskim medijima, jeste li imali prilike da čujete nešto slično?

OSTOJIĆ: Nisam mogao da povjerujem šta čujem, umalo da se prekrstim. Proletjelo mi je kroz glavu da pitam Davidovića „da li se Sveti Vasilije javio mobilnim ili još koristi fax“. Ali sam odustao. Prvo, ipak iz uvažavanja činjenice da je njega neko nedavno stvarno pokušao da ubije. Ali takođe nisam želio da ozbiljnu emisiju pretvorim u humorističku u šta je krenula tim Davidovićevim riječima. Ipak, njegova izjava najbolje pokazuje šta on stvarno misli o glasačima DF. Vjerujem da mnogi od njih, za razliku od mene, nisu odoljeli da se prekrste na „javljanje Svetog Vasilija“.

Pravoslavne crkve po kanonima prate granice država

VN: Iz SPC stalno insistiraju na porukama Vaseljenskog patrijarha. Vi, međutim, kažete da te poruke treba pažljvo čitati, jer on govori samo o Mitropoliji crnogorsko- primorskoj. Šta se time poručuje?

OSTOJIĆ: Jedino što mi pada na pamet da poručuje sljedeće. Otprilike – Kako sam dao tomos za ujedinjenju Srpsku crkvu kada je poslije I svjetskog rata napravljena velika država Južnih Slovena, tako sada stojimo pred vremenom kada pravoslavne crkve treba da prate nove državne konfiguracije. Od Sovjetskog saveza, do raspada Jugoslavije. Jer pravoslavne crkve po kanonima „prate“ granice država. Sada postoje tri, možda četiri države sa većinskim pravoslavnim stanovništvom koje nemaju svoje autokefalne crkve. Sve nastale raspadom većih država. A postoji autokefalna Poljska pravoslavna crkva. Čak i Japanska. Gdje gotovo da nema pravoslavnih.

Vjerujem da će nestati rezerve prema ideji “mini Šengena”

VN: Crna Gora je uzdržana po pitanju inicijative o “mini Šengenu”, budući da je najdalje odmakla u pregovaračkom procesu sa EU. Predsjednik Đukanović je na sastanku u Tirani saopštio da naša zemlja podržava sve regionalne inicijative o saradnji, ali da su za Crnu Goru neprihvatljive inicijative koje bi mogle biti supstitut članstvu u EU. Kakav je, po Vašem mišljenju, politička sudbina ove inicijative?

OSTOJIĆ: Teško je zamjeriti Đukanoviću što ne želi utješnu nagradu jer je Crna Gora najdalje odmakla u evropskim integracijama. Ipak sam uvjeren da Evropska unija neće odustati od svog stava iz Soluna, 2003. godine da sve države zapadnog Balkana želi da vidi u Uniji kao punopravne članice. U nekom razumnom roku kada uradimo svoje “domaće zadatke”. Kada to za neki mjesec bude jasno vjerujem da će i rezerve prema regionalnoj saradnji zvanoj “mali Šengen” nestati. Jer to jeste naš zajednički interes.

Da banalizujem. Ako Crnoj Gori nedostaju keramičari, parketari ili varioci, što to ne bi radili oni koji te poslove već rade? Iz Srbije, Sjeverne Makedonije ili Albanije. Samo sada legalno. Ili da svi krenemo put Njemačke i Švedske? I uđemo u EU, ali pojedinačno, a ne kao države.