Video
Objašnjava da je, da bi se zaustavilo dalje širenje metastaza ruskog malignog uticaja u regionu, pored uspjeha Ukrajine na bojnom polju potrebno i jedinstvo i odlučnost cijele evroatlantske zajednice.
Na izmaku je jedna od najtežih godina u ukrajinskoj istoriji, kao narod koji je naučio da se junački bori za svoju državu i identitet dokazali ste cijelom svijetu šta je patriotizam i kako se brani domovina. Kakva je situacija na frontu, da li su vojnici na izmaku snaga, je li pomoć saveznika dovoljna?
Potpuno ste u pravu, ovo je bila jedna od najtežih godina u istoriji Ukrajine. Ukrajinski narod je prošao kroz brojna iskušenja, stradanja i gubitke. Ali nije se predao, nije se odrekao slobode i budućnosti, nije pravio kompromise sa agresorom. A sada je sasvim očigledno da je agresivni rat Rusije osuđen na neuspjeh. Ukrajinski branioci su već oslobodili više od polovine teritorije koju je Rusija zauzela od 24. februara 2022. godine. Ovaj proces će se nastaviti, uključujući zimski period, sve dok se teritorijalni integritet Ukrajine u potpunosti ne obnovi u njenim međunarodno priznatim granicama. Situacija na frontu se sada dinamično razvija. Teške borbe se nastavljaju duž cijele linije fronta. I na skoro čitavom prostoru operacija, sa izuzetkom malog područja u Donbasu, ukrajinska vojska je prešla sa odbrane na oslobađanje osvojenih teritorija. Ove pobjede inspirišu naše vojnike i svakog Ukrajinca, daju im novu snagu. S druge strane, ruska vojska doživljava sve veće gubitke u ljudstvu i opremi. Broj izginulih okupatora je već premašio 100.000, broj ranjenih sa neprijateljske strane je još veći. U isto vrijeme uništeno je više od 3.000 ruskih tenkova, 6.000 oklopnih transportera i borbenih vozila pješadije, hiljade drugih ruskih vozila, artiljerijskih sistema i specijalne opreme.
Ove godine smo se – kao i cio svijet – uvjerili koliko su teške posljedice ruske okupacije. Ruska vojska, kao što vidimo na brojnim primjerima, fizički uništava gradove i sela; na oslobođenim teritorijama nalazimo brojne dokaze o zločinima koje je okupator počinio nad civilnim stanovništvom, nad ukrajinskim kulturnim i vjerskim nasljeđem. U stvari, na okupiranim teritorijama se odvija ciljano istrebljenje svih Ukrajinaca, vodi se kampanja prisilnog raseljavanja stanovništva, odvođenja djece na teritoriju Ruske Federacije i njihovog prinudnog usvajanja.
Kao odgovor na svoje neuspjehe i velike gubitke na bojnom polju, Rusija nastavlja da teroriše civilno stanovništvo Ukrajine, posebno uništavajući kritičnu infrastrukturu naše države – prije svega energetsku infrastrukturu. Samo tokom posljednjeg mjeseca – 14, 16. i 19. decembra – došlo je do novih masovnih ruskih udara raketama i bespilotnim letilicama na kritičnu civilnu infrastrukturu Ukrajine. U blizini linije fronta takvi udari su svakodnevni. Neprijatelj više ne osjeća nikakva moralna ograničenja u izboru ciljeva za svoje udare. Valjalo bi naglasiti da 97 odsto ruskih raketnih udara pogađaju čisto nevojne ciljeve. Generalno, u protekla dva mjeseca skoro 50 odsto ukrajinskog energetskog sistema (termoelektrane i hidroelektrane, trafostanice, visokonaponska mreža) je oštećeno kao rezultat neprijateljskog raketiranja. Ovo čini sadašnju zimu jednom od najtežih u ukrajinskoj istoriji.
Ukrajina dobija pomoć od svojih saveznika i to je i dalje aktuelno. Što prije postignemo paritet sa Rusijom po pitanju teškog naoružanja, to prije će se rat završiti i pobjeda Ukrajine će biti bliža. Za popunu zaliha pokrenuli smo industrijsku proizvodnju topovskih granata 152 mm i 122 mm. Međutim, potrebne su nam stabilne i blagovremene isporuke teške oklopne tehnike, artiljerije, protivvazdušnih i protivraketnih sistema, municije i opreme po standardima NATO-a da bismo mogli da nastavimo kontraofanzivne operacije za oslobađanje ukrajinskih teritorija. Dobili smo pomoć iz više od 50 zemalja, uključujući i Crnu Goru. Ovo je bio važan faktor koji je pomogao da se situacija na frontu temeljno promijeni u korist Ukrajine. A rezultati nedavnih pregovora i kontakata između rukovodstva ukrajinske države, Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva odbrane omogućavaju nam da sa optimizmom gledamo u budućnost.
Kijev (FOTO: EPA Miguel Lopez)
Vidite li ikakvu šansu da ovaj bezočni napad bude prekinut pregovorima, ima li razgovora sa Rusijom?
Nijesmo mi izabrali ovaj rat. Nametnula nam ga je Rusija. Stoga je Ukrajina više nego bilo ko drugi zainteresovana da se ovaj rat što prije okonča. Ovog proljeća je bilo, kao što znate, nekoliko rundi sastanaka sa ruskim predstavnicima u Bjelorusiji i Turskoj, ali smo uvijek nailazili na ultimatume ruske strane. Sve ovo vrijeme slušamo istu mantru iz Ruske Federacije – ciljevi tzv. „specijalne vojne operacije“, kako oni nazivaju svoju oružanu agresiju, biće ostvareni. Moram još jednom da naglasim da ne može biti kompromisa u pogledu obnove suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine u njenim međunarodno priznatim granicama.
Osim toga, kao što se sjećate, tokom nedavnog samita G-20 u Indoneziji, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je iznio konkretne prijedloge za primjenu Formule mira, koja je sposobna da okonča agresorski rat Ruske Federacije protiv Ukrajine. Formula mira sastoji se od 10 tačaka: radijaciona i nuklearna bezbjednost; prehrambena sigurnost; energetska sigurnost; oslobađanje svih zarobljenih i deportovanih lica; sprovođenje Povelje UN i obnavljanje teritorijalnog integriteta Ukrajine i svjetskog poretka; povlačenje ruskih trupa i prekid oružanih borbi; vraćanje pravde; suprotstavljanje ekocidu; prevencija eskalacije; konačna potvrda kraja rata.
Pozivamo različite zemlje svijeta da se pridruže procesu implementacije Formule mira zarad bezbjednosti i mira u Ukrajini, Evropi i na planeti uopšte. Predsjednik Zelenski je predložio da se ove zime sazove specijalni samit posvećen ovom pitanju.
Što se tiče pregovora sa Ruskom Federacijom, njima svakako mora prethoditi povlačenje ruskih okupacionih snaga van međunarodno priznatih granica Ukrajine. Trenutno se ne vode nikakvi pregovori sa neprijateljskom stranom, agresor apsolutno nije zainteresovan za mir i nastavlja demonstrirati svoju namjeru da u potpunosti realizuje ciljeve svoje vojne invazije. On samo želi kratkotrajnu pauzu da se odmori, obnovi i pojača svoju borbenu sposobnost i kapacitet u cilju dalje ofanzive na Ukrajinu. Glavni cilj ruskog rata protiv nas ostaje nepromijenjen – uništenje Ukrajine kao takve. Osim toga, punopravno članstvo naše zemlje u NATO-u biće pouzdana garancija bezbjednosti Ukrajine u budućnosti. A Ukrajina je već podnijela odgovarajuću prijavu po ubrzanoj proceduri. Nadamo se njenom pozitivnom razmatranju. Prije postizanja konsenzusa o tome među državama članicama NATO-a, Ukrajina predlaže sprovođenje bezbjednosnih garancija u cilju mobilisanja neophodnih političkih, finansijskih, vojnih i diplomatskih resursa za odvraćanje spoljne agresije i zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine.
Godinama je Evropa potcjenjivala Putina i sarađivala sa njim. Napad na Ukrajinu, kao i maligni uticaj koji ima na region Zapadnog Balkana je, izgleda, mnogima tek sada otvorio oči. Da li je ta spoznaja došla prekasno?
Da, prekasno. Bez sumnje, Ruska Federacija je godinama ulagala značajna sredstva u oblikovanje svog imidža kao jedne od glavnih svjetskih sila, šireći sopstvene narative i finansirajući svoje agente uticaja u mnogim zemljama, uključujući Evropu i, posebno, Zapadni Balkan.
Oružana agresija Ruske Federacije na Ukrajinu u punom obimu postala je tačka bez povratka, granica iza koje se jasno vidi ko je ko. Pitanje podrške Ukrajini i osude ruske agresije postalo je pitanje principa i morala. Svojim varvarskim zločinima u Ukrajini, Ruska Federacija je zadala razoran udarac svom ugledu u svijetu i ugledu svojih dugogodišnjih prijatelja i simpatizera iz raznih medijskih, društvenih i političkih krugova. Otvorena podrška ruskoj oružanoj agresiji na Ukrajinu danas je jednostavno nemoralna.
Savršeno razumijemo da se Ukrajina trenutno bori ne samo za svoj fizički opstanak i slobodu, već i za slobodu i bezbjednost cijele Evrope. Ruski imperijalni apetiti uopšte nijesu ograničeni samo na Ukrajinu. Ruski uticaj na Zapadnom Balkanu, koji se pokazao toksičnijim i štetnijim nego što su mnogi očekivali, takođe je značajno potcijenjen posljednjih godina. Na kraju, poraz Ruske Federacije u ratu protiv Ukrajine biće prava katastrofa za sve ruske agente, propagandiste i „prijatelje Kremlja“ kako u Evropi uopšte, tako i u pojedinim regionima. Očigledno će tada na površinu isplivati brojne prljave korupcijske veze kremaljskih lobista u ovim zemljama.
Postoje brojne veze Crnogoraca i Ukrajinaca, ali, izgleda, više od svega dijelimo i istu sudbinu da stalno moramo braniti svoju državu i identitet. Rusija napada Ukrajinu projektilima, a Crnu Goru destabilizuje do te mjere da više nemamo institucija i država gotovo tone u anarhiju. Kako razbiti „ruski svijet“ i maligne ideje koje širi i ima li međunarodna zajednica snage i zajedništva za to?
Uvjeren sam da ima dosta snage, a alternative nema. A Crnogorci, koji su se vjekovima hrabro i odlučno borili za svoju slobodu i nezavisnost, bolje od bilo koga drugog razumiju situaciju u kojoj se sada nalaze Ukrajinci. Ukrajina je tradicionalno doživljavala i doživljava Crnu Goru kao prijateljsku, blisku zemlju.
Kako pokazuje naše iskustvo, sumanutu ideologiju „ruskog svijeta“ trenutno moramo da pobijedimo prije svega fizički, na bojnom polju. Ukrajinci sada, kada im neprijatelj bukvalno negira pravo na postojanje i subjektivitet, nemaju drugog izbora. Mit o strašnoj „drugoj vojsci svijeta“ je zapravo uništen zahvaljujući hrabrosti Oružanih snaga Ukrajine i pomoći naših partnera. Rusija više ne izgleda nepobjediva, kako to vole da prikazuju simpatizeri Kremlja u Evropi i na Zapadnom Balkanu.
Da bi se zaustavilo dalje širenje metastaza ruskog malignog uticaja u regionu, pored uspjeha Ukrajine na bojnom polju potrebno je jedinstvo i odlučnost cijele evroatlantske zajednice. Putin je grubo potcijenio otpornost i hrabrost Ukrajinaca, a takođe jedinstvo i odlučnost NATO-a.
Crna Gora se nalazi u prilično osjetljivom i komplikovanom regionu Zapadnog Balkana, koji Ruska Federacija veoma želi da destabilizuje, manipulišući vjerskim i nacionalnim pitanjima, manipulišući starim ranama naroda koji naseljavaju prostor bivše Jugoslavije i šire. Ruska hibridna aktivnost prisutna je u Crnoj Gori kao i u drugim zemljama ovog regiona, a razotkrivanje njenog malignog uticaja je pitanje nacionalne bezbjednosti. Očigledno, Crna Gora treba da nastavi da se efikasno i fleksibilno suprotstavlja sličnim prijetnjama po svoju nacionalnu bezbjednost u saradnji sa svojim zapadnim partnerima.
Na kraju, želim da vam čestitam Novu godinu i Božić i da iskreno poželim prijateljskom crnogorskom narodu mir, jedinstvo, slogu i prosperitet, kao i da se zahvalim za svu pomoć koju su Crnogorci pružili Ukrajincima u ovom teškom vremenu.
Kijev živi iako često nema ni struje ni vode
Trenutno ste u Kijevu, kakva je situacija u gradu, da li ima struje i da li strahujete od novih napada koje ruska vojska planira u januaru i to sa bjeloruske teritorije?
Ako ću odgovarati bukvalno u par riječi – grad se bori i grad stoji, uprkos teškoj situaciji u energetskom sektoru. Boraveći u Kijevu, imam priliku da lično vidim koliko su opipljive posljedice ruskih terorističkih napada na civilnu infrastrukturu grada, na stambene četvrti. Mještani se i dalje suočavaju sa redovnim nestancima struje, toplote i vode. Sve je to postalo dio svakodnevnog života mog grada. Ali Kijevljani su naučili da prevaziđu ove poteškoće, da brzo reaguju na kritične situacije i da obnavljaju uništene objekte. Nažalost, ljudski životi izgubljeni kao posljedica ruskih raketnih i vazdušnih udara ne mogu se vratiti, ali će infrastruktura Kijeva definitivno biti obnovljena.
Preporučeno
Grad nastavlja da živi svojim životom, a uprkos ratnom stanju i stalnoj opasnosti od novih ruskih udara, mještani se trude da održe praznično novogodišnje raspoloženje, optimizam i vjeru u pobjedu. U tome im pomažu ukrajinska vojska i njeni uspjesi na bojnom polju. Što se tiče prijetnji da se nastavi ofanziva na Kijev, sasvim je očigledno da je svaki takav pokušaj osuđen na propast. Naše linije odbrane su mnogo jače nego 24. februara, kao i moral naše vojske. A ruska vojska nastavlja da slabi.
