Navodi da Crnogorci, gotovo u pravilnim vremenskim intervalima, ‘rado’ ponavljaju iste greške.

“Dešavaju nam se veliki padovi u istorijskom trajanju, i Crna Gora se svako malo nalazi na granici egzistencije. Ponovo smo došli u situaciju kad je upitno da li ćemo opstati kao država, jer ako je ona ispražnjena od svog smisla, kulture i svega što je čini prepoznatljivom državom, onda je pitanje kada će se ugasiti sama od sebe”, ocjenjuje Radulović.

Dodaje da smo mogli i morali iz, kako kaže, teškog bosanskog iskustva da naučimo mnogo, ali da smo, i mi i oni, samo loši đaci.

Kao ‘knjiški čovjek” koji “boluje od čitalačke groznice” Radulović ističe da, usljed opterećenosti političkom stvarnošću, sve manje vremena preostaje za čitanje.

Osvrnuo se i na sporadična kulturna dešavanja na sjeveru Crne Gore.

“Kolašin, grad iz kojeg dolazim, veoma je paradoksalan kad je u pitanju kultura. To je grad koji u jednom trenutku izgleda kao neka kulturna kasaba, dok sa druge strane ima vrlo lijepih kulturnih momenata. Kolašinska publika je izgradila sebe i umije da prepozna kvalitet”, objašnjava Radulović.

Kao kolumnista koji je napisao mnogo tekstova o političkoj stvarnosti, Radulović naglašava da je Crna Gora, kao društvo, zajednica- zakazala.

“Ispostavilo se da nijesmo kvalitetni onoliko koliko smo mislili, ljudi odbijaju da vide da je sama suština i egzistencija Crne Gore ugrožena. Put Crne Gore u EU preko klerikalno-četničkih političkih snaga ne da je utopija nego ruganje sa zdravim razumom, a stihijski ili namjerno, tek preko raznotraznih društvenih platformi plasirane su nevjerovatne stvari u koje su ljudi tek tako povjerovali. Lakoća licemjerja u crnogorskom društvu je ogromna”, zaključuje Radulović.