Video
Njegov odgovor prenosimo integralno:
– Ambasadore,
dragi Nebojša,
Imao sam puno razloga da Ti se javim tokom prethodnih mjeseci, jer, kako sam shvatio, glavno pitanje koje preokupira našu diplomatiju u posljednje vrijeme u Vašingtonu je, koliko sam upoznat, pitanje transportnih kontejnera. Ipak, zbog elementarne korektnosti, rekoh da ne otvaramo Ti i ja neke teme, da završiš svoj posljednji diplomatski mandat, da se ne pominjemo po javnosti – iako javnost Tebe, kao što znaš, pominje – vjerujući da ćeš, kao čovjek, znati da to prepoznaš. U pravu si, Nebojša, neiskusno od mene. Da si želio da me dobiješ, imajući u vidu da si na dnevnoj osnovi komunicirao sa mojim najbližim saradnicima, ne svakako o pitanjima kako da budemo bolji kao zemlja – siguran sam da bi me dobio. Zato me i (ne) čudi, iskreno, da si se javio baš sedam dana pred kraj mandata, ovako javno. Neko bi rekao – to si uradio “kad je već kasno” za bilo kakvu reakciju Ministarstva vanjskih poslova prema tebi ili kad nema mjesta više da budeš sankcionisan. Vješto, ali nije da nisam predvidio, uprkos mom drugačijem viđenju Tebe. Ipak, dragi ambasadore, zaista me čudi da Tvoje pismo dolazi sinhronizovano i dogovoreno sa “Time out” ambasadorom, s drugog kraja svijeta, geografski nama bližeg. Da li zaista, Nebojša, želis da budeš u tom društvu? “Time Out” gospodinu ne želim da odgovaram, nije moj nivo – njegovo svakodnevno bombardovanje MVP uvredljivim mejlovima na račun kolega (Tvojih kolega Nebojša), pet disciplinskih postupaka (tri od strane prethodnih Vlada), uz populističke navode da je “MVP preuzela četnička hunta” – govore sami za sebe.
Žao mi je što si moje obraćanje povodom ambasadora Perovića shvatio kao čin da želim nekome da se svidim. Kome, Nebojša? Ja nikad nisam bio član niti jedne političke partije, niti sam, ni “tajno”, a ni “javno”. Razumiješ me. Stoga nemam želju, niti potrebu, da se bilo kome svidim. Kao sto vidiš, pojedine moje odluke kritikuju sve političke partije – koje su međusobno suprotstavljene na našoj političkoj sceni – što govori da sam svoj. Odgovaram jedino svojoj savjesti, dobrobiti naših građana i premijeru – dokle god smatra da me ne treba zamijeniti. Zato i moje istupanje, ambasadore Kaluđeroviću, je borba protiv populizma, protiv kog se, i ja lično i Vlada kojoj pripadam – bori. Tim populizmom si i Ti obuhvaćen, uvaženi ambasadore, zato sam se i ponadao, da ćeš uzimajući u obzir, kako kazeš “svoju sijedu glavu” to tako i razumjeti. Ali, u pravu si, ovih dana učim jako puno o ljudima, o svojim bivšim (sadašnjim) kolegama, pa sam naučio nešto i o Tebi.
Što se tiče slučaja Mirne Nikcević, pročitao sam zajedničko saopštenje trojice ambasadora. Hrabro! Odlučno! Branite Crnu Goru! Međutim, upoznat sam i sa jednim drugim saopštenjem, ne tako odvažnim, nakon sastanka sa prethodnim premijerom i ministrom vanjskih poslova, kada te hrabrosti nije bilo. Nije bilo te hrabrosti, kako tokom sastanka sa njima, tako i nakon njega, dok niste, vjerovatno da “se malo povratite” i “dođete k sebi” pošli u jednu podgoričku kafanu, kada je “hrabrost”, ponovo došla do izražaja. Izgleda da su dvije godine preostalog diplomatskog mandata u Vašingtonu i 4.500 eura sinekure, pardon diplomatske plate, bili preovlađujući faktor da Ti hrabrosti nestane.
Nemoj uvaženi ambasadore da braniš Crnu Goru od mene. Pogrešna sam adresa za to. Mogao bih da razumijem da je naša zemlja krenula u nekom drugom spoljnopolitičkom pravcu, pa da mehanizam “dissent cable”-a, s kojim si nedavno upoznat (jer bi siguran sam, bio iskorišten tokom mandata prethodnih ministara, kada bi eventualno griješili), bude opravdan. Međutim, kao što vidiš, spoljnopolitički kurs je isti – ne samo zato što je to moja želja i želja Vlade, već zbog činjenice da skoro 80% građana to želi. Prema svim istraživanjima, nakon promjena 30. avgusta – podrška nezavisnosti Crne Gore, članstvu u EU i NATO je na istorijsko visokom nivou. Tako da, ako već imaš želju da braniš Crnu Goru od nekog, kao i njeno putavanje prema političkom Zapadu, gdje i pripada, ova Vlada i ja nismo prava adresa.
Vraćam se na činjenicu, dragi ambasadore, da si izjavio za svog ministra “da je izvalio”. Učim svakog dana o diplomatskoj etikeciji, a ovo Tvoje je nova lekcija o ponašanju ambasadora. Možda si previše dugo bio u inostranstvu ili nisi bio dovoljno pažljiv – moje “izvaljivanje” je bio odgovor na pitanje novinarke: “Šta ako predsjednik Đukanović ne potpiše ukaze”, pa sam rekao da “uvijek postoji plan B, C i D”, ali da upućujem i na Konvenciju i šta su opcije. Vjerujem da, ako si pažljivo pratio, shvatio si i šta sam zapravo rekao, čak iako je laička javnost (opravdano, nisu dužni da razumiju sve) to na različite načine protumačila. Da li sam “izvalio” dragi Nebojša ili sam zapravo poslao poruku šta slijedi? To se zove understatment. Poruku je shvatio ko je trebao da shvati. S mojim konačnim zaključkom – sačekajmo utorak – jer vjerujem da ni predsjednik Đukanović, ne želi da idemo u tom pravcu ili da kršimo konvencije. Vjerujem da on ne spori pravo nove Vlade da bira i postavlja ljude.
Na kraju, uvaženi ambasadore, shvatam da aludiraš na moju mladost i “neiskustvo”? Hvala na komplimentu, osjećam se mladim, snažnim, energičnim i spremnim da našu državu napravim boljim mjestom za sve njene građane i po mjeri građana, bez obzira kojoj partiji pripadali, kako se nacionalno osjećali, kojoj religiji pripadali i kakvo seksualno opredjeljenje imali. Ipak, skoro 10 godina sam stariji nego kad je osoba, čiju blagonaklonost već neko vrijeme pokušavaš da povratiš, po prvi put preuzela najviše političke dužnosti u zemlji. Ili pak, stariji nego pojedini moji prethodnici koji su u “moju” stolicu sjeli bez ikakvog diplomatskog iskustva. Ako pogledamo i na evropske trendove – 12 godina sam stariji nego kad je kancelar Kurc, tada kao ministar, preuzeo MVP Austrije ili stariji od premijerke Finske Marin, a i šire – u sličnim godinama kao premijerka Novog Zelanda Ardern. Sve države koje bi trebalo da su nam uzori. To možda govori o trendu promjene. Što se tiče mog desetogodišnjeg “neiskustva” u diplomatiji, od svih mojih prethodnih šefova sam ocijenjen sa najboljim ocjenama, na polaganju diplomatskog ispita sam, od strane Komisije, preporučen MVP zbog činjenice da sam među “10 najboljih diplomata sa rezultatima polaganja”, posebno preporučivši MVP da obrati posebnu pažnju na mene (kao i na nas prvih 10) “jer smo mi budućnost MVP i naše diplomatije”(o čemu postoji dokument). Takođe sam bio među pet-šest ljudi koji su od strane prethodnog ministra vanredno unaprijeđeni zbog vještina. Uprkos svemu, ja nisam nikad tvrdio da sam najbolji diplomata koji MVP ili CG ima, daleko od toga i to bi bilo vrlo zabrinjavajuće, već da imam čast da predvodim najbolje diplomate i ljude koje Crna Gora ima. Partijski i politički neutralne, posvećene samo svojoj zemlji, profesionalne neukaljane, mlade (i ne tako mlade), hrabre, pametne, koji govore jezike.
Hvala Ti, dragi Nebojša, što si me naučio važnu lekciju o međuljudskim odnosima. Na koncu tvoje četrdesetogodišnje karijere, ipak, moram da ti ukažem da, za razliku od Tvoje prakse da vikanjem kroz MVP, kada si očekivao od ljudi “stav mirno” – ja nemam menadžment straha prema mojim saradnicima. Kako u Vladi, tako i u MVP, sjede ljudi koji su uz mene isključivo svojom voljom – neukaljani, časni, profesionalci, željni drugačije i bolje Crne Gore. Oni su najbolje što Crna Gora ima. Ja sam jako ponosan na njih, bez obzira koliko ova Vlada trajala. Razumijem da smo, na ovaj način, uvaženi ambasadore, Ti i ja završili javnu prepisku, koju si, nažalost, mimo diplomatskih uzusa, ti započeo. A možemo i da je nastavimo, ako želiš, da pričamo javno i o drugim stvarima, ali ti, ipak, iz poštovanja savjetujem da, ukoliko želiš neki vid komunikacije sa mnom – lično me nazoveš ili zakazeš sastanak. Mjera našeg odnosa, dragi Nebojsa, biće međusobno poštovanje. Kako u narednih sedam dana, dok si jos uvijek ambasador CG, tako i po tvom okončanju mandata i eventualnom daljem političkom ili bilo kojem drugom angažmanu. Nadam se da se razumijemo. Želim ti dobro zdravlje i srećan povratak u našu Crnu Goru,
Tvoj,
Preporučeno
Đorđe – naveo je Radulović.
