Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović zahtijeva reakciju Ministarstva pravde u slučaju bivše ministarke Vesne Bratić pozivajući se na Zakon o pomilovanju, iako je riječ o postupku koji je u toku pa bi bila riječ o aboliciji, a ne pomilovanju. 

Kada god se radi o pomilovanju ili aboliciji, kaže Radulović, uvijek iza takve odluke stoje politički razlozi, a u slučaju bivše ministarke Vesne Bratić zahtjev za pomilovanjem djeluje pravno besmislen.

“Pomilovanje je pojedinačni akt milosti predsjednika koje on može da određenim slučajevima, licima koja su pravosnažno osuđena i on može da ih oslobodi izvršenja kazne koja je utvrđena u pravosnažnom postupku – pravosnažnom sudskim presudom. Mi u ovom slučaju imamo na početku krivičnog postupka i možemo govoriti o nekoj vrsti abolicije i oslobađanja od krivičnog gonjenja, ali to nije u nadležnosti predsjednika, to je u nadležnosti parlamenta”, naveo je Radulović, za TVE.

Skupština Crne Gore, kako dodaje, ima nadležnost da u formi zakona da aboliciju nekim licima, te ističe da smo te slučajeve imali u praksi. 

“Jako je čudno, ili možda nije čudno što se to sada priča samo u kontekstu ovoga slučaja gospođe Bratić. Ovaj slučaj je pokazao ono što smo svi možda i znali, a to je da političari tretiraju pravosuđe kao neku alatku u njihovim rukama”, ocijenio je Radulović.

Smatra da se hapšenja koja su usmjerena protiv njihovih političkih ili ideoloških protivnika, onda se ta hapšenja pozdravljaju i to se prikazuje kao istorijski rezultat u borbi protiv kriminala. 

“Međutim, kada se pokuca na vrata nekog od njihovih partijskih drugova onda se to doživljava kao progon na partijskoj, nacionalnoj ili ne znam kojoj osnovi. I jedno i drugo je jako loše, i jedno i drugo ozbiljno narušava integritet pravosuđa i tužilaštva ukupno, i jedno i drugo šalje poruku da je tužilaštvo i pravosuđe pod političkim uticajem”, istakao je Radulović.

Opasne poruke 

Smatra da je zahtjev koji je uputio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ka Ministarstvu pravde ništa drugo do iskorištavanje pozicije gdje se na neprimjeren način komentariše postupak koji je na samom početku. 

“Predsjednik je dio izvršne vlasti, Vlada je ključni dio izvršne vlasti, parlament je zakonodavna vlast, a mi smo prethodnih dana vidjeli sa tih adresa jako opasne poruke koje se moraju tumačiti jedino kao pritisak i pokušaj uticaja na pravosuđe. To nije dobro”, kategoričan je Radulović.

Oni su ti koji treba pravosuđu da obezbijede uslove i ambijent u kome pravosuđe mora i treba da funkcioniše profesionalno i u skladu sa zakonom.

“Oni to ne rade godinama. Oni rade ovo čemu svjedočimo prethodnih dana, samo pokušavaju da ostvare svoj politički uticaj na tužilaštvo i na pravosuđe u cijelosti i to nikada nije dobro. Čak i neki pozitivni pomaci koje možemo možda konstatovati u radu pravosuđa ostaju u sjenci toga, jer uvijek ostaje taj teret i pritisak i hipoteka koju političari njima nametnu”, kazao je Radulović.

Dobro je u ovom slučaju, prema njegovim riječima, što je prije nekoliko dana Viši sud izašao sa saopštenjem u kome je jasno kazao da neće dozvoliti bilo kakve pritiske na rad suda. 

“Nijesmo imali prilike u nekim sličnim situacijama ranije da to vidimo i želio bih da vidim da sud osim toga saopštenja to pokaže i u praksi”, rekao je Radulović.

Neko izvrgava ruglu bezbjednosni sektor

Kaže da u slučaju odbjeglog Miloša Medenice vlast šalje poruku da postoji potpuno i nedopustivo odsustvo bilo kakve odgovornosti u Crnoj Gori, a naročito u bezbjednosnom sektoru.

Smatra da ima i mnogo propusta u radu pravosuđa, ali je neprihvatljivo da se propusti u bezbjednosnom sektoru pokušavaju prikriti i sakriti iza, kako kaže, institucionalnih slabosti sudstva ili tužilaštva. 

“Danima se govori o snimcima (Miloša Medenice), da li su oni proizvod vještačke inteligencije ili su realni, odnosno stvarni. To je najmanje bitno u ovoj priči, da li bili vještački, da li bili stvarni, činjenica je da se neko preko snimaka “sprda”, žargonski rečeno, sa bezbjednosnim sektorom. Možda je to najopasnija i najznačajnija poruka – neko izvrgava ruglu bezbjednosni sektor, a ja bih rekao sa pravom”, naveo je Radulović.

Bezbjednosni sektor je, dodaje, zakazao – i to ne prvi put.

“Ako se osvrnemo samo na prošlu godinu, samog onog tragičnog početka prošle godine i drugog masakra na Cetinju koji je prošao bez bilo kakve odgovornosti, ako se prisjetimo onih ubistava po Podgorici samo koja se desila, ono u Staroj varoši, iz drugog pokušaja kada je lice ubijeno, ako se prisjetimo isto samo na par stotina metara od zgrade Uprave policije, ako se prisjetimo nasilnih protesta koje je policija obezbjeđivala umjesto da ih prekine i procesuira odgovorne, ako se prisjetimo reakcije policije prilikom protesta pod Goricom i naknadno procesuiranje 35 lica koja su mirno koristila svoja prava i izražavali protest o jednom pitanju koje je par excellence od javnog interesa. Ako sve to povežemo i niz drugih slučajeva možemo zaključiti da tim sektorom rukovode potpuno nesposobni ljudi i nije možda ključni problem što su oni nesposobni, veći je problem što oni imaju loše namjere i nijesu spremni da prihvate ni minimum odgovornosti”, naglasio je Radulović.

Naprotiv, kako dodaje, u slučaju kada neko ukaže na ove njihove propuste oni odgovornost prebacuju na druge, a kritičare predstavljaju kao saradnike kriminalnih organizacija i bivšeg režima.

Neophodni odgovori

Osvrnuvši se na slučaj takođe odbjegle specijalne tužiteljke Lidije Mitrović advokat kaže da je ona bila dio sistema, a osuđena je za ozbiljno krivično djelo. 

Smatra da to što dolazi iz sistema dovodi poprilično u pitanje vjerodostojnost njenih sadašnjih optužbi u vezi glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, iako te optužbe jesu ozbiljne, poručuje on, i zahtijevaju davanje jasnih odgovora. 

“Ona je neko ko je te optužbe iznio u momentu kada je postala pravosnažno osuđeno lice, kada je postala bjegunac. To prilično dovodi u pitanje vjerodostojnost tih optužbi, ali naravno ne umanjuje njihovu težinu i ne umanjuje potrebu da se na njih odgovoriti. Očekujem da tužilaštvo, prvenstveno Specijalno tužilaštvo, iako je djelimično odgorilo u jednom saopštenju na prve te optužbe, raspravi ta pitanja do nivoa koji neće biti sporan za bilo kog građanina što je jako važno”, naveo je Radulović.

Smatra da ako imate u sistemu takve slučajeve da dolaze optužbe nekoga ko je bio dio toga sistema, to zahtijeva ozbiljno razmatranje čitavog tog slučaja i davanje odgovora koji će u jednom momentu javnost ubijediti da ne postoji nikakva sumnja u to što se tamo dešavalo i šta se desilo.

Nesposobni ljudi i loše namjere

U prošloj godini je dupliran broj zabilježenih kršenja slobode medija u odnosu na 2024.godinu, a advokat smatra da taj odnos dolazi od činjenice da ključnim institucijama rukovode, kako tvrdi, nesposobni ljudi sa lošim namjerama koji na kritike odgovaraju progonom. 

“Kada imate direktora Uprave policije koji je spreman da u javnom nastupu pred TV kamerama prijeti procesuiranjem novinaru, bez obzira na to iz koje on medijske kuće dolazio, bez obzira na to da li se njemu ili bilo kome sviđalo ta uređivačka politika ili način kako neki novinar radi svoj posao, način na koji postavlja pitanja, ako imate direktora policije koji je na vrhu tog represivnog državnog aparata i koji je spreman javno da izgovori takvu rečenicu i da zaprijeti procesuiranjem novinaru, a nakon sedam dana sa iste pozicije govori ministar unutrašnjih poslova i nakon toga imamo odvođenje toga novinara, gospodina (Petra) Komnenića, u policiju da da izjavu, onda je to jasna poruka i za sve one druge”, ocijenio je Radulović.

Dodaje da kada država postupa tako prema novinarima, prema medijima to je jasan signal i za sve one druge kojima se ne sviđa uređivačka politika da im je dozvoljeno da tu svoju “pravdu” ostvare na taj način i to je jako loše”.

Targetiranje medija

Komentarišući slučaj targetiranja medija, pozivanja na saslušanje  urednika i novinara zbog uhapšenog Aleksandra Mijajlović, advokat kaže da ni njemu nije jasan u tom slučaju osnov postupanja Specijalnog državnog tužilaštva.

“Pokušali su da prikažu jedan od elemenata postojanja krivičnog djela stvaranja kriminalne organizacije, odnosno organizovanog kriminala, takozvani uticaj na sredstva javnog informisanja. Taj termin koristi i Krivični zakonik, iako djeluje malo rigidno i zastarjelo, ali je upravo takva formulacija. Nije formulacija toliko ni važna, ali ako se radi o tome i ako tužilaštvo smatra da postoji uticaj na sredstva javnog informisanja ili na medije teško je logično objasniti da onda ne smatra da su i ti mediji na neki način dio tih kriminalnih struktura i tih kriminalnih organizacija”, naveo je Radulović. 

Nijesmo, prema njegovim riječima, imali prilike da vidimo takve optužbe, ali je na jedan prilično ružan i neprimjeren način dio medija, uključujući i portal Standard, predstavljen kao neko ko je u javnosti mogao da se prepozna kao saradnik kriminalnih organizacija.

“To nikada nije dobro. Vidimo i slučajeve da se urednici određenih medija pozivaju u svojstvu građanina ili u svojstvu svjedoka. Nije sporno, obaveza je svakog da se odazove na poziv državnog organa, ali mislim da bi sa više senzibiliteta i opreznosti morali da postupaju državni organi, prvenstveno državno tužilaštvo kada izlazi sa takvim optužbama, jer one nose određeni teret, one nose ozbiljnu stigmatizaciju u društvu”, zaključio je Radulović.