Predlog omogućava da se, pod zakonom propisanim uslovima, postupak trajnog oduzimanja vodi i prije pravosnažnog okončanja krivičnog postupka.

Takav postupak, prema predlogu Zakona, može se voditi nakon potvrđivanja optužnice, odnosno zakazivanja glavnog pretresa u skraćenom postupku, kada je riječ o krivičnim djelima izvršenim u sastavu kriminalnog udruženja ili organizacije, te imovini, odnosno imovinskoj koristi vrijednoj najmanje 50.000 eura.

Radulović, međutim, upozorava da ta novina ne predstavlja potpuni zaokret u odnosu na dosadašnji sistem, niti sama po sebi garantuje efikasnije oduzimanje imovine stečene kriminalom. Kako ističe, bez kvalitetnih finansijskih istraga, praćenja tokova novca i efikasnog rada institucija, ni novi zakon neće donijeti ozbiljnije rezultate.

“To jeste procesna promjena, ali ne bih je nazvao potpunim raskidom sa starim sistemom. Suštinski problem je što se i dalje polazi od toga da mora postojati određena veza sa krivičnim postupkom. Crna Gora i dalje nije napravila puni zaokret ka modelu u kojem je nezakonito porijeklo imovine samostalno pitanje koje sud može da utvrđuje u posebnom građanskom, odnosno parničnom postupku, nezavisno od toga da li će određeno lice na kraju biti pravosnažno osuđeno za konkretno krivično djelo”, rekao je Radulović.

To ipak, naglašava on, ne znači da će država moći da oduzme imovinu samo na osnovu sumnje.

Radulović objašnjava da za to moraju biti ispunjeni zakonom propisani uslovi, uključujući određenu fazu postupka, povezanost sa kriminalnim udruženjem ili organizacijom i utvrđenu nesrazmjeru između imovine i zakonitih prihoda. Vlasnik istovremeno ima mogućnost da dokaže zakonito porijeklo imovine.

“Savremeni evropski standardi poznaju i konfiskaciju bez prethodne osuđujuće presude. Međutim, oni istovremeno zahtijevaju djelotvornu sudsku kontrolu i zaštitu prava. Zato fokus ne treba da bude samo na pitanju da li presuda postoji, već i na načinu na koji se odluka o imovini donosi“, rekao je Radulović.

“VIŠE POLITIČKI MARKETING NEGO ISKRENA NAMJERA“

Radulović je skeptičan i prema političkoj poruci koja prati novi zakon.

“Bojim se da iza ovih izmjena stoji prvenstveno politički marketing i pokušaj da se javnosti pokaže volja za borbu protiv najtežih vidova kriminaliteta, a ne iskrena namjera da se kriminal udari tamo gdje treba – u imovinu koja je stečena kriminalnom djelatnošću“, ocijenio je Radulović.

On podsjeća da Crna Gora o „antimafija zakonu“ govori godinama i smatra da je bilo dovoljno vremena da se napravi drugačiji i ambiciozniji model.

“Za prethodnih šest godina od kada je promijenjena vlast u Crnoj Gori i od kada slušamo priču o ‘antimafija’ zakonu, bilo je dovoljno vremena da se pripremi tekst zakona koji bi se oslanjao na uporedna iskustva koja su prošla provjeru u praksi, poput iskustva Italije“, kazao je on.

Radulović smatra da bi ozbiljan antimafijaški sistem morao da bude usmjeren prije svega na veliku, kriminalom stečenu imovinu, a ne na relativno male iznose.

“Vrijednost imovinske koristi, odnosno imovine od najmanje 50.000 eura postavljena je nisko i tako će pod udar ovog zakona biti i oni zbog kojih se ovaj zakon ne donosi. Ovaj zakon ne treba da tretira vlasnike imovine vrijednosti jedne garsonjere, već vlasnike milionski vrijedne imovine”, rekao je Radulović.

“ZAKON JE SAMO ALAT”

Predlog detaljnije uređuje i finansijsku istragu i obim podataka koji se prikupljaju, uključujući praćenje ukupne imovine, zakonitih prihoda, troškova života, prenosa imovine na članove porodice i treća lica, kao i digitalne i kriptoimovine.

Na papiru, kaže Radulović, mehanizmi izgledaju dovoljno snažno.

“Međutim, ključna riječ je primjena. Mi u Crnoj Gori već godinama imamo problem sa primjenom postojećeg sistema. Zato ne bih pravio iluziju da će se problem oduzimanja kriminalne imovine riješiti još jednom izmjenom zakona“, rekao je Radulović.

On smatra da su upravo slaba primjena i nedostatak institucionalne odgovornosti glavni razlog zbog kojeg dosadašnji mehanizmi nijesu davali očekivane rezultate.

“Ove izmjene zakona su više posljedica neprimjenjivanja postojećih rješenja ili njihove loše primjene, nego što su se postojeća rješenja u praksi pokazala kao nedovoljna i neefikasna. A neprimjenjivanje ili loša primjena zakona ne može se riješiti tako što ćete promijeniti zakon, već tako što ćete promijeniti praksu i institucije učiniti efikasnim“, kazao je on u razgovoru za Standard.

Upozorava da će novi zakon biti bez efekta ukoliko finansijske istrage ostanu slabe, a institucije ne budu efikasno razmjenjivale podatke.

“Ako tužilac ne pokreće kvalitetne finansijske istrage, ako policija ne prati novac, ako Poreska uprava, Uprava policije, Uprava carina, banke i druge institucije ne razmjenjuju podatke efikasno, ako tužilaštvo ne koristi postojeće mehanizme i ako sudovi ne odlučuju u razumnom roku, onda ni novi član zakona neće sam oduzeti nijedan euro”, naveo je Radulović.

Poručio je da zakon nije mašina koja proizvodi oduzimanje imovine.

“On je samo alat, a mi smo alat već imali. Problem je bio što ga država nije koristila nikako ili ga nije koristila kako treba“, kazao je Radulović.

KAKO ZAŠTITI ZAKONITO STEČENU IMOVINU?

Radulović ističe da jači mehanizmi za oduzimanje imovine moraju pratiti i snažne garancije za zaštitu zakonito stečene imovine. Ključnim smatra sudsku kontrolu, odluke zasnovane na dokazima, pravo na odbranu i djelotvoran pravni lijek, posebno kada je riječ o imovini članova porodice i savjesnih trećih lica.

“Borba protiv organizovanog kriminala ne smije postati borba protiv prava svojine. Posebno kada je riječ o odredbi koja se odnosi na članove porodice, kojima bi imovina mogla biti oduzeta ako su znali, mogli znati ili bili dužni znati da je prenos imovine imao za cilj izbjegavanje oduzimanja. Takva pravila jesu opravdana, ali moraju se primjenjivati individualizovano, jer odgovornost ne smije biti porodična“, kazao je Radulović.

ITALIJANSKI MODEL KAO PROPUŠTENA PRILIKA

Govoreći o tome kako bi sistem mogao biti snažniji, Radulović se posebno poziva na iskustvo Italije.

“Ako već govorimo o ‘antimafija zakonu’, onda moramo govoriti o stvarnim antimafijaškim modelima, a ne samo o nazivu zakona. Italija je upravo zbog istorijskog iskustva sa mafijom razvila sistem preventivne konfiskacije koji omogućava da se pitanje nezakonitog porijekla imovine razmatra u posebnom postupku, a ne da sve zavisi od konačnog ishoda krivičnog postupka. Ne kažem da treba mehanički prepisati italijanski zakon jer bi to bilo pravno neozbiljno. Ali treba preuzeti princip da se kriminalna organizacija ne pobjeđuje samo tako što se kriminalac pošalje u zatvor. Ona se pobjeđuje tako što joj se oduzme ekonomska moć”, kazao je Radulović.

Prema njegovoj ocjeni, upravo mogućnost da takav sistem zahvati i moćne ljude može biti jedan od razloga zbog kojih se Crna Gora nije odlučila za radikalniji model.

Radulović ne smatra da je novi zakon loš, naprotiv, vjeruje da donosi određena poboljšanja i predstavlja korak naprijed, ali ne i istorijski zaokret. Ključnim i dalje vidi efikasnost institucija i njihovu odgovornost za primjenu zakona.

“Crnoj Gori nije potreban još jedan ‘istorijski’ zakon o oduzimanju imovine. Crnoj Gori su potrebne institucije koje će postojeće i nove zakone zaista primjenjivati. Godinama mijenjamo norme, a izostaje odgovornost za njihovu primjenu. Bez promjene prakse i bez institucionalne odgovornosti i ovaj zakon će završiti kao mnogi prije njega. Jer i najbolji zakon, bez institucija koje ga primjenjuju, jeste mrtvo slovo na papiru”, zaključio je Radulović.