“Od toga da žene koje se bave biznisom i politikom ne mogu da budu dobre majke, do jutrošnjeg nevještog pokušaja izvinjenja na koje se nadovezuje nova konstatacija da: “Pitanje je ipak kojim intenzitetom majka djeteta predškolskog uzrasta može da se bavi bilo kojom drugom djelatnošću”, te da je zato “osmočasovno radno vrijeme pogubno za sve što one hoće da urade sa svojom djecom” “,dodala je Raščanin.

„Dakle, umjesto da, na primjer, da predlog da se majkama predškolske djece obezbijede dodatne beneficije i zaštita prava na radnom mjestu, on im je jednostavno sugerisao: da ostanu doma. Da ne govorimo o tome da je obavezu roditeljstva faktički isključivo “dodijelio” majkama, pa ga, ako ne ljudski a ono pravno, podsjećamo na Ustav: Roditelji (ne samo majke) su obavezni da brinu o djeci, da ih vaspitavaju i školuju. A, u krajnjem, Vučinić bi trebalo da poradi i na činjenici da ni da žene koje same odluče da se posvete domaćinstvu, takođe ne dobijaju adekvatno priznanje i satisfakciju za taj rad“, navodi ona.

Ona je istakla i da je posebno paradoksalno to što je mladi poslanik član ni manje ni više nego Odbora za rodnu ravnopravnost, kod koga misao o inferiornosti žena ne bi smjela ni da provijava.

„Upravo zato što dolazi od onoga ko odlučuje, ova izjava uopšte nije benigna. Ona je zapravo jako ilustrativna za društveno-politički momenat u kome se nalazimo: u javnost se pokušavaju poslati jedne poruke, a radi se i misli sve suprotno, i to ima ozbiljne posljedice na sve nas.

Sugerišemo zato mladom Vučiniću da svoju deklarativnu brigu za majke usmjeri na način što će predložiti set mjera podrške roditeljima, a posebno samohranim roditeljima kao najranjivijoj kategoriji. Umjesto što će ih dobronamjerno i nespretno učiti da treba, i kad ne žele, da se bave isključivo ručkom i djecom. I dok to ne učini, ostavljamo ga sa par podataka koje bi, ako ništa drugo, mogao da iskoristi za pripremu svojih javnih pojavljivanja: Samo oko 7% cjelokupne imovine u Crnoj Gori u vlasništvu žena; diskriminacija je zakonom zabranjena; prisustvo žena u javnoj upravi, zdravstvu, socijali i dr, istorijski gledano, povećavano je po pravilu onda kada su muškarci počeli da se povlače sa tih pozicija na bolje plaćena mjesta, što je jedan od razloga izostanka žena na rukovodećim i najbolje plaćenim mjestima u politici i biznisu, a ne njihova, kako im mladi poslanik sugeriše, prirodna “onesposobljenost”.

Žene prije svega treba da imaju IZBOR, bio on da se bave biznisom ili ostanu kod kuće, a posao narodnih predstavnika je da im te izbore šire, a ne sužavaju“, zaključuje Raščanin.