Lideri prosrpskih partija hvale se da su odbili da uđu u vlast u Crnoj Gori, što smatram jednom od najvećih grešaka prosrpske politike. Smatram da Beograd treba da podstakne prosrpske lidere u Crnoj Gori da institucionalno riješe svoja pitanja, a preduslov za to je i faktičko priznanje države, kaže Rašo Vučinić iz Beograda, rođeni Mojkovčanin u intervjuu Vikend novinama. Javnosti je poznat kao prvi crnogorski zimski olimpijac, ali, u zadnje vrijeme, i po političkim stavovima koje iznosi kao predsjednik Crnogorsko-hercegovačkog pokreta u Srbiji.

Ovih dana, prvenstveno kao sportista, bio je gost predsjednika opštine Mojkovac Ranka Mišnića. Prisustvovao je i otvaranju sezone na skijalištu „Kolašin 1600”. Bila je to prilika da se podsjetimo njegovih olimpijskih dana alli i da porazgovaramo o tenzijama između Crne Gore i Srbije, nacionalnim podjelama, crkvi…

VN: Gospodine Vučiniću, nakon dugo godina, zahvaljujući pozivu predsjednika Mišnića, ponovo ste bili onaj olimpijac iz Solt Lejk Sitija, dio ekipe koja se takmičila u vožnji boba?

VUČINIĆ: Od Solt Lejk Sitija prošlo je 17 godina, a ovo je prvi put da mi je ukazana čast, kao prvom crnogorskom zimskom olimpijcu. Zahvaljujem gradonačelniku Mojkovca na pozivu i Skijalištima Crne Gore, koji na ovaj način pokazuju da cijene sve one koji su dali doprinos istoriji crnogorskog sporta. Učestvovao sam na ZOI u sastavu posljednje jugoslovenske olimpijske ekspedicije, i tako postao dio istorije crnogorskog olimpizma, posebno kada je takmičenje u bobu u pitanju, kod nas još poprilično nepoznatom sportu.

VN: Tada ste nastupili pod zastavom Savezne Republike Jugoslavije. Kako ste postali crnogorski olimpijac?

VUČINIĆ: Pozvali su me iz Olimpijskog komiteta 2007. godine, a tada SRJ više nije postojala, i zamolili me da se izjasnim čiji sam olimpijac. Odgovorio sam, bez ikakve dileme, da kao državljanin Crne Gore od rođenja i kao Mojkovčanin, ne mogu da budem ništa drugo nego crnogorski olimpijac. Uostalom, Crna Gora je moja matica. I moj otac i dan-danas, u veteranskoj konkurenciji, osvaja zlatne medalje u atletici i skijanju kao crnogorski reprezentativac.

VN: Pored sporta, javnosti ste poznati i kao direktor Instituta za gusle i epsku poeziju, zatim kao privrednik, ali u zadnje vrijeme najviše kao političar i predsjednik Crnogorsko hercegovačkog pokreta (CHP) u Srbiji. O kakvom pokretu je riječ?

VUČINIĆ: U pitanju je sada već ozbiljna politička organizacija sa brojnim članstvom i jedinstvenom idejom koju ćemo, vjerujemo, već nakon narednih izbora zastupati i u parlamentu Republike Srbije. Pokret se zalaže za smirivanje političkih i nacionalnih tenzija, uspostavljanje bratskih odnosa onih koji se izjašnjavaju kao Srbi i kao Crnogorci, zatim za najbližu moguću međudržavnu saradnju Srbije i Crne Gore u poljima prosvjete, zdravstva, sporta, infrastrukturnih projekata i drugih pitanja koji direktno utiču na život građana obje zemlje.

VN: Srpsko pitanje u Crnoj Gori traje od referenduma pa do danas. Njime se bave i javnost i zvaničnici dvije zemlje. Kako Vi gledate na to?

VuČINIĆ: Smatram da su se svi relevantni faktori do sada potpuno pogrešno bavili tim pitanjem. Dokaz za to je činjenica da i 13 godina od referenduma ne postoji nikakav pomak u rješavanju suštinskih sporova, a to su nacionalna pitanja, odnos prema državi, pitanje crkve, i priznanje Kosova.

VN: Prosrpske partije su stalno u opoziciji u Crnoj Gori. Šta mislite, zašto je to tako i koliko su tome kumovali politički prvaci tih partija?

VUČINIĆ: To što je srpsko pitanje u Crnoj Gori u statusu quo odgovorni su i vlast i opozicija. Vlast je dužna da uloži mnogo više napora za otvaraje dijaloga o svim spornim pitanjima i pokaže dobru volju da ih riješi. Neophodna je javna debata na širem društvenopoltičkom nivou uz visok nivo tolerancije i međusobnog uvažavanja. S druge strane, Srbi su sada već od pamtivijeka u opoziciji, što gubi svaki smisao političke borbe. Lideri prosrpskih partija hvale se da su odbijali da uđu u vlast što smatram jednom od najvećih grešaka prosrpske politike. Moja izjava za jedan nedjeljnik u Srbiji da Srbima nije bilo sporno da učestvuju u kosovskoj vladi sa Ramušem Haradinajem na čelu, i da zbog toga ne vidim zašto ne bi ušli i u Vladu Crne Gore, naišla je na velike osude. Smatram da Beograd treba da podstakne prosrpske lidere u Crnoj Gori da institucionalno riješe svoja pitanja, a preduslov za to je i faktičko priznanje države, njenih simbola i svega sa čime se možda programski ne slažu, što je legitimno, ali je po Ustavu obavezujuće.

VN: Iz Beograda su ranije stigle optužbe da je položaj Srba u Crnoj Gori isti kao u nekadašnjoj NDH, što je Podgorica demantovala, sa neskrivenim čuđenjem. Kako Vi gledate na te tvrdnje, koje ne doprinose dobrim

odnosima dvije države?

VUČINIĆ: Sve tvrdnje koje podižu međunacionalne tenzije, pa i ta, nisu dobre za odnose dvije države, a oni su sada daleko od poželjnih, ali najgore je to što se negativno održavaju na narod koji ispašta zbog takvih nesmotrenih izjava.

VN: Kakve su posljedice razmjene teških riječi između dvije države na odnose dva naroda i običnih ljudi, na svakodnevni život?

VUČINIĆ: Posljedice su ogromne, a lošim odnosima doprinosi prije svega dnev na politika koja je dovela do brojnih podj ela u narodu. Tako danas imamo nacionalne Crnogorce koji se ne smatraju Srbima, ali gaje bratske odnose prema srpskom narodu, a imamo i nacionalne Crno gorče koji u širem smislu pripadaju srpskom na rodu. Zatim, imamo Crnogorce koji su antisrpski nastrojeni. Apsurdna kategorija su posrbijančeni Crnogorci koji se smatraju Srbima, a odriču se svega crnogorskog. U Srbiji imamo Srbijance koji vole poštuju i cijene Crnogorce, i prihvataju ih u svakom smislu ili kao nacionlane Crnogorce ili kao Crnogorce koji se po nacionalnosti izjašnjavaju kao Srbi. Ali imamo i one Srbijance koji su ekstremno anticrnogorski orijentisani, koji negiraju Crnu Goru kao državu, a na Crnogorce gledaju kao na neprijatelje i izdajnike. Upravo zato ideja CHP jeste pomirenje i bratski odnosi iznad svega, uz međusobno uvažavanje i poštovanj e prava na lično opredjeljenje, kako po nacionalnoj, tako i po političkoj pripadnosti. U tom slučaju u Srbiji se ne bi degradiralo ime crnogorsko, što je slučaj u posljednjih nekoliko godina. Crnogorsko-hercegovački pokret će za svoju ideju pokušati da se bori institucionalno, i zbog toga pregovaramo sa poj edinim vladajućim partijama o zajedničkom učešću na predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji. Iskreno se nadamo da će rezultati pregovora pokazati da smo u političkom smislu ravnopravni, prihvaćeni i poštovani. To bi uj edno bila i pozitivna poruka narodu u Crnoj Gori, a državi i političarima smjernica za buduće djelovanje.

CRKVA JE PRAVNO, A NE DNEVNOPOLITIČKO PITANJE

VN: Vlada Crne Gore je usvojila Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Mitropolija crnogorsko-primorska je to vidjela kao korak ka oduzimanju njene imovine, što su iz Vlade u više navrata demantovali. Šta Vi mislite o tome?

VUCINIC: Smatram da je to, prije svega, pravno, a potom vjersko pitanje. U tom smislu ne treba se njime baviti u okvirima dnevne politke, već na stručnom osnovu zasnovanom na činjenicama i dokazima. Složenost ove teme zahtijeva široku debatu u koju bi trebalo da se uključe svi relevantni faktori vjerskih zajednica, političkih predstavnika, a prvenstveno stručnjaka iz oblasti prava. CHP se tim povodom obratio mitropolitu Amfilohiju sa molbom da razgovaramo o ovoj temi. Spremni smo i da ponudimo tim stručnjaka koji bi svojim prijedlozima pomogli rješavanju imovinskih pitanja. Isti prijedlog poslaćemo i Vladi Crne Gore. Iskreno se nadamo i vjerujemo da će razum prevladati i da će biti postignut konsenzus o spornim tačkama zakona.