Rastoder: URA podržava premijera koji ne zna da hoda, a ne da vodi državu

Dritanu ni Bajdenovi savjetnici ne mogu pomoći, a ne Adžić

Rastoder napominje da u njemu “ne vri voda od danas, već duže vremena”, da su na njegov revolt naročito uticale slike sa Cetinja “koje su me podsjetile na Bejrut” i da je reagovao pod uticajem nagomilanog nezadovoljstva ponašanjem GP URA i njenoga lidera.

“Nijesam reagovao kao Bošnjak ili stanovnik Crne Gore, nego kao građanin Planete i zato sam odbio da se slikam sa Adžićem. Pratili smo ponašanje GP URA i njenog lidera u posljednjih godinu dana. Ništa ozbiljno i stabilno nijesu donijeli od kad su došli na vlast. Na osnovu magla priče dobili su dio glasova starih liberala i suverenista, a to je bila greška”, objašnjava Rastoder i dodaje da se fotografisao sa Abazovićem i Radulovićem  “da ne bi rekli neki portali odavde da uopšte nijesam bio na sastanku”.

Predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore kaže da su ga, zbog oštre kritike Abazovića i Vlade u kojoj je, odmah etiketirali kao čovjeka DPS. Podsjeća ih, zato, da je baš on prije šest godina doveo Dritana Abazovića u Njujork, kada nije bio značajan politički faktor i “kad mu niko u Podgorici nije htio da kaže dobar dan”.

Dodaje da je ispratio “kukavičko ponašanje” Filipa Adžića u trenutku kad je trebalo donijeti značajne odluke u parlamentu, njegovo bježanje iz

Skupštine na mjesto savjetnika Abazovića, kojem ni “savjetnici Bajdena ne mogu pomoći”.

Neće više nama preko okeana prodavati šuplje priče

Rastoder smatra za svoju obavezu da javno govori o devijacijama u domovini, da nema pravo i zbog naše dijaspore u SAD da zaboravi činjenicu da je premijera “koji ne zna da hoda” a kamo li da vodi državu, izabrala jedna vjerska organizacija. I da je GP URA bila ključni činilac u tome.

“E pa neće više nama preko okeana prodavati šuplje priče, neka shvate za sva vremena. Ako mi budemo šutjeli, bićemo njihovi saučesnici”.

Odgovarajući na pitanje o svojevrsnom paradoksu: Vlada je, na jednoj strani, spremila oduzimanje prava glasa iseljenicima, a na drugoj čini sve ne bi li našla nekoga u dijaspori ko je spreman da se fotografiše sa ministrima, Rastoder kaže:

“Ne može o meni koji sam rođen u Crnoj Gori odlučivati neko ko je u Crnu Goru došao ili dobježao od rata… Ne prebrojavam krvna zrnca. Nije Crna Gora više moja nego onoga Srbina koji je voli… Ja sam rođen u Crnoj Gori, to je moja država, koliko i Mila Đukanovića. Da li se zovem Esko ili Eskobar, to je moja stvar. Ja imam pasoš SAD ali se niđe ljepše ne osjećam, nego kad dođem u CG. Ja sam uvijek iz Petnjice i Crne Gore i ne dam ovu državu”.

Eskobar je primio Abazovića i Radulovića da ih malo vaspitava

 Predsjednik Bošnjačkog saveza CG tvrdi kako nije tačno da je Vlada u dijaspori našla partnera.

“Mi smo ih potpuno izolovali, 48 udruženja potpisalo je da neće s njima sarađivati. Naći će oni grupicu iseljenika da se s njima slikaju, ali to je ništa… S kim se Spajić i Srzentić sastali ja ne znam, ali je trik kad kažu da je to susret sa crnogorskom dijasporom.”

Rastoder je saglasan da se aktuelna vlast, zapravo, sveti dijaspori za njen doprinos obnovi državnosti Crne Gore na referendumu 2006. i dodaje da je to njihov “slatki grijeh” i da je, on lično, toliko ponosan na svoj doprinos pobjedi 21. maja da bi to uklesao u ” neki kamen u Petnjici”.  

Ugledni američki biznismen s ponosom je govorio i o ljetošnjoj patriotskoj autokoloni podrške suverenoj, građanskoj i prozapadnoj Crnoj Gori, organizovanoj u SAD. Ne libi se da tvrdi kako ima saznanja kakve su poruke u Vašingtonu dobili Abazović i Radulović. Kaže, “primio ih je Eskobar da ih malo vaspitava”.

“Dolaskom Eskobara, drugačije će ptice pjevati. Oni koji su instalirani da zaustave Crnu Goru, ovoga puta će se dobro zapitati za sebe”.

Kaže i da, otkako je došla nova vlast, rijetko ko odlazi u Ambasadu Crne Gore u Vašingtonu i Konzulat u Njujorku.

“Otkako su ovi došli na vlast mi tamo nijesmo išli. Konzulat izgledaše pust, slabo ko tamo ide”.