Ratko Mladić je simbol srpskog sveta

Ministar policije Srbije Aleksandar Vulin je trbuhozborac Aleksandra Vučića. Vulin je glavni arhitekta ubilačke i samoubilačke ideje ,,srpskog sveta“, Ratko Mladić je simbol ,,srpskog sveta“: ako je ministar policije arhitekta ,,srpskog sveta“ onda je potpuno jasno zašto policija štiti Mladića, a ne ljude koji bi da speru ljagu koju su ti zločinci nanijeli cijelom jednom narodu ili kao što se pokušava poturiti da je to odgovornost cijelog naroda – za mene nema ništa ni nelogično ni neočekivano, jedino nelogično mi je što se ljudi čude zašto je Aleksandar Vučić radikal, kaže Dinko Gruhonjić, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i novinar odgovarajući na pitanje zašto policija u Beogardu čuva mural Ratka Mladića, piše Pobjeda.

Iako je policija zabranila skup na kojem je trebalo da se prekreči mural baš 9. novembra kada je Dan borbe protiv fašizma dio građanskih aktvista je došao da to uradi. Iz radoznalosti je došao i ministar Vulin jer je policija prvo saopštila da zabranjuje skup „da ne bilo krvavih srpskih glava“, a kasnije da zabranjuje „zbog očuvanja javnog reda i mira“… I kada je situacija dovedena do usijanja vlast cijelu priču svodi na komunalni problem: stanari zgrade mogu sami da prekreče mural ili da to uradi gradska komunalna služba a da joj stanari to plate. Kakva demonstracija bezobrazluka, bahatosti i licemjerja.

Nacionalisti stalno lažu

Već 21 godinu dio stanovnika Srbije prihvata laž kao istinu: prvo su proglasili pobjedu u ratu, ali nisu ostali da žive tamo gdje su pobijedili nego su došli u Srbiju, oni najbogatiji i najpriznatiji po krvavim ratnim zaslugama poput Mladića, Karadžića, Šljivančanina… osuđeni za zločine protiv čovječnosti, masakre i genocid nastanili su se u Beogradu. Imaju televizije gdje gostuju, novine i portale koje o njima pišu hvalospjeve, izdavače knjiga. Dio njih su i „junaci“ sa kapuljačama koji čuvaju Mladićev mural u centru Beograda u Njegoševoj ulici. Njihovo „junaštvo“ je ravno Mladićevom „junaštvu“ u Srebrenici i dugogodišnjem skrivanju po Srbiji…

Nekadašnji glavni i prvi tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vučković podsjetio je da je Srbija članica UN i da ne može da ne poštuje odluke Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde kao i da je Mladić ratni zločinac.

Odgovarajući na pitanje kako smo došli dovde, profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski konstatuje da „moramo da budemo svjesni da je nažalost u Srbiji ekstremni nacionalizam, ne populizam, dominantan dio društvene svijesti, da je etabliran, da je u neposrednoj vezi sa vlasti, da je generiran i zato i štiti sve oblike izražavanja ekstremnog nacionalizma“.

” Dakle, nije onda čudo što policija štiti jedan mural koji je velika provokacija javnosti u Srbiji ali i međunarodnoj i svjetskoj javnosti”, kaže on.

Veljanovski ocjenjuje da je prenaglašena diskusija da li je Mladić heroj ili zločinac i da je on zločinac za ljude koji su građanski i demokratski orijentisani, ali da se u Srbiji zbog dominantnog oblika svijesti to negira.

“Vlast je spremna da svakom ko će da podrži i veliča Ratka Mladića pruži podršku”, kaže Veljanovski i objašnjava da policija nije legitimisala nasilnike koji su se gurali sa građanima ispred murala jer su napadnute dvije aktivistkinje koje su jajima gađale mural.

“Policija je odvajala nasilnike od građana koji su bili preneraženi i spremni da pomognu tim ženama”, kaže Veljanovski.

Revizija istorije

Sagovornici Pobjede ocjenjuju da je nesuočavanje sa prošlošću dovelo do toga da se stalno vraćamo na priču ko je heroj, a ko ratni zločinac, ne poštujemo presude Haškog tribunala, osuđene ratne zločince dočekujemo kao heroje…

“U srpskom društvu ni u jednom trenutku nismo se suočili sa procesima i posljedicama 90-ih godina i to nažalost nije uradila ni ona DOS-ovska vlast koja je došla poslije 5. oktobra jer je izvjestan oblik populizma dominarao i u toj vlasti”, objašnjava Veljanovski i ocjenjuje da ćemo se još jako dugo baviti tim problemima jer nismo dosegli taj nivo političke kulture i vladanja činjenicama i objektivizirali našu situaciju da bi mogli sa time da se suočimo.

Gruhonjić objašnjava da nismo poštovali presude Haškog tribunala jer smo izručivali ratne zločince ne zbog toga što smo se složili sa time da su oni ratni zločinci nego zbog toga što nam je politička elita to predstavila kao nešto što moramo da uradimo da bismo dobili novac sa zapada i to je suština priče.

On je naveo i da proces suočavanja sa prošlošću nije lak i da on ne zna nijedno društvo koje se samo od sebe bez ikakvog pritiska suočilo sa zločinima koji su počinjeni u ime tog društva. Na naše pitanje što policija postiže zaštitom murala i da li ona tim činom dijeli građane Gruhonjić odgovara odrično.

“Ne dijeliš građane. Policija radi isto ono što rade ne samo naše kolege iz tabloidnih, štampanih i televizijskih medija nego i što rade i SPC, SANU, Matica srpska i gro akademske zajednice i intelektualaca koji dijele konsenzus apsolutno i dominantno nacionalistički. Oni zapravo na taj način kroz manifestaciju policije predstavljaju prirodan produžetak onoga što jeste i politika i mišljenje društvenih elita”, zaključuje Gruhonjić.

Moralna vertikala – dobro i zlo

“Treba da nas plaši iskustvo društava koja se nisu suočila sa prošlošću i koja se nikada nisu ni izvukla iz te prošlosti, te traume su i danas veoma žive. Bilo kakav razvoj kulturni, ekonomski je nemoguć dok se u društvu ne uspostavi moralna vertikala – a to je da li ljudi razlikuju dobro od zla, ako slavite ratne zločince više je nego očigledno da to ne razlikujete. Ali ona se ne uspostavlja sama od sebe već na dva načina: jedan je ogorman pritisak kojem je bila izložena Zapadna Njemačka nakon apokalipse koju je proizvela u Drugom svjetskom ratu, a drugi je neka društvena katastrofa bilo u vidu neprestanog regresa ili pobuna unutar samog društva koju opet mora neko da artikuliše prije svega politički ali i intelektualno”, objašnjava Gruhonjić.

Nacionalistički zanos

“Mlade ljude je uhvatio populistički i nacionalistički zanos. Oni ne znaju što se dešavalo 90-ih godina prošlog vijeka. Taj nacionalizam ih čini pobornicima kvaziheroja. Mi smo slušali kada su došli desničari kako je Ratko Mladć njima sačuvao detinjstvo, a oni nemaju pojma da su takvi ljudi kao Ratko Mladić ugrozili djetinjstvo svih mladih ljudi na prostoru Jugoslavije i budućnost – ali, ko zna ko ih vaspitava i uči”, kaže Veljanovski.