“Najava donošenja zakona kojim bi se Crnoj Gori vratila otuđena sakralna pravoslavna imovina glavni je razlog najnovije orkestrirane netrpeljivosti prema državi. Nije teško shvatiti da će taj zakon udariti po sred štaba svih velikosrpskih akcija protiv Crne Gore”, ocjenjuje u intervjuu Vikend novinama Milenko Perović.

Perović, neumorni borac na afirmaciji i učvršćivanju svijesti o identitetu crnogorskog jezika, tradicije i kulture, intelektualac čija je argumentacija neumoljiva, ni ovoga puta ne ostavlja dilemu što je u pozadini događaja koji su posljednjih mjeseci usmjereni ka Crnoj Gori.

Osvrćući se na obilježavanje Podgoričke skupštine u režiji Srpskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori, profesor Perović upozorava da se “proslavom jednog povijesnog sloma naše države hoće demonstrirati spremnost za priređivanje njenog sljedećeg povijesnog sloma”, poručujući da oni koji politički i duhovno vode Crnu Goru moraju znati da sitnim i krupnim ustupcima neće “neznano kud nestati osvjedočeni neprijatelji svega crnogorskoga”.

Na pitanje VN da li priče o navodnoj ugroženosti Srba u Crnoj Gori, izjava srpskog patrijarha o njihovom položaju, proslava Podgoričke skupštine, radovi na crkvi na Rumiji…imaju isti imenitelj, istu pozadinu i cilj Perović kaže da su duboki  i brojni razlozi te netrpeljivosti. “Jedan od najjačih je gledanje “zlim okom” na crnogorsku samobitnost. Kad god su Crnogorci činili nešto valjano da učvrste samobitnost, “po automatizmu” se pokretala i velikosrpska netrpeljivost.”

“Najava donošenja zakona kojim bi se Crnoj Gori vratila otuđena sakralna pravoslavna imovina glavni je razlog najnovije orkestrirane netrpeljivosti koja se pokazuje u događajima koje pominjete. Nije teško shvatiti da će taj zakon udariti po sred štaba svih velikosrpskih akcija protiv Crne Gore”, smatra on.

“Već trideset godina slušamo politikantski “šlager” o “ugroženosti Srba”. I svaki put se on pokazivao kao preludijum za velikosrpske topovske kanonade po komšijskim gradovima i osvajačke pohode na tuđe teritorije. To je potpuno ista matrica kojom se traži bilo kakav casus belli, kao što je bila ona Hitlerova. Da podšetimo, Hitler je započeo imperijalna osvajanja Evrope izražavanjem zabrinutosti zbog “ugroženosti sudetskih Njemaca”. Očito je da pomenuta “adresa” u pohod na crnogorsku samobitnost sada pokušava uvući i politički naivnije Bošnjake”, dodaje Perović.

Na pitanje VN kako komentariše zahtjev Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori da se “koriguje” izgled crnogorske zastave i uz postojeća obilježja doda i polumjesec Perović istič da je inicijativa pojedinih Bošnjaka o polumjesecu koji treba dodati crnogorskoj heraldici tugaljivi znak iživljavanja jednog odocnjelog nacionalizma. “On je u apsolutnom raskoraku s realnim položajem Bošnjaka u današnjoj Crnoj Gori. Nema zemlje na planeti u kojoj je položaj Bošnjaka bolji, nego što je u Crnoj Gori. Ovom se inicijativom traži hljeba preko pogače. Čak se ni najzadrtiji velikosrbi nijesu šetili da pokušaju u crnogorski grb nekako usekati četiri ocila. Po istoj stupidnoj logici o “zastupljenosti” u heraldici, u crnogorski grb bi trebalo nastaniti nekolika crvena i bijela kvadratića, pa crnog albanskog orlićka, pa romski točak, za svaki slučaj i Davidovu zvijezdu. Tako bi se od državnih simbola Crne Gore načinila nacionalistička “ruska salata” s varijabilnim sastojcima. U svoje vrijeme tako su načinili dursko-molsku muzičku nakazu od himne Kraljevine Jugoslavije s zakrpama od tri nacionalne himne!”

Na konstataciju što DF traži da se datum rođenja Petra II Petrovića Njegoša proglasi za državni praznik Perović ističe da se u plemenitost političkih namjera Demokratskog fronta možvjerovati taman koliko i u danajskog drvenog konja koji je poklonjen Trojancima.

“DF na čelu s Amfilohijem Radovićem svojim neprikosnovenim liderom – uvijek računa s “posrbljenim Njegošem”. Računa i s tim da su Crnogorci “slabi” na Njegoša pa će lakomisleno pristati da im nešto “srpsko” bude proglašeno za državni praznik. Koliko je političkog poštenja u DF, tolika je šansa da im inicijativa bude prihvaćena.”

“Kreatori” cijele frtutme oko proslave tzv. Podgoričke skupštine hoće da pokažu da s velikosrpskim projektom osvajanja Crne Gore nije gotovo ni poslije Referenduma ni poslije donošenja Ustava Crne Gore ni poslije njenog pristupanja NATO paktu ni poslije odmaklog kretanja prema Evropskoj uniji. Ovim “kreatorima” itekako je poslije osamostaljenja Crne Gore išlo naruku pogrešno shvatanje uticajnog dijela političke klase i intelektualaca koji čine njenu servisnu službu da tzv. crnogorske podjele treba rješavati njihovim “institucionalizovanjem” i “normalizovanjem”. Drugim riječima, oni koji politički i duhovno upravljaju Crnom Gorom mislili su da će sitnim i krupnim ustupcima učiniti da neznano kud nestanu osvjedočeni neprijatelji svega crnogorskoga. Odmah poslije Referenduma moralo se krenuti u proces političke de-normalizacije i krivično-pravne delegitimacije četništva. Pobjednička strana s Referenduma morala je prema protivnicima samostalne države odmah pripremiti i provoditi nešto poput crnogorske verzije “Rekonstrukcije Juga”, tj. mjera integracije poražene strane Južnjaka u jedinstvenu američku državu. Posebno, moralo se riješiti pitanje institucionalnog statusa crnogorskog pravoslavlja. Ništa se od toga nije desilo! Zbog toga je zakonomjerno što je neprijateljstvo prema Crnoj Gori uzelo toliko maha. Ono više nije incident, nego siledžijska osionost koja svakodnevno pravi teške skandale. I može joj biti, jer država crnogorska se pravi nevješta”.

“U odnosu na nekoliko post-jugoslovenskih država koje intenzivno žive svoje teške traume, Crna se Gora doista doima kao oaza mira na Balkanu. Ona bi to u potpunosti i bila, kada ne bi bilo stalnih velikosrpskih pokušaja da se razori politički i duhovno. Bez straha da će mi biti pripisana pristranost i da ću narušiti status nepopravljivog kritičkog intelektuaca, mogu iznijeti i dokazivati ocjenu da je predsednik Đukanović izrastao u političku figuru čiji značaj znatno prevazilazi okvire Crne Gore. Za to su ga svakako kvalifikovale besprekorna vanjska politika i neki elementi unutrašnje politike na čije je kreiranje odlučujuće uticao. Ne želim prešutati svoju davnašnju ocjenu da još uvijek pred njim i svim dobronamjernim činiocima stoji zadatak otapanja ogromnog unutrašnjeg crnogorskog ledenog brijega. Čine ga jezičko, vjersko, kulturno, naučno i prosvjetno pitanje današnje Crne Gore”, ztaključuje Perović.