Ističe da su neophodni komplikovani hirurški rezovi koje nijesmo kadri sami izvesti. 

„Potrebna je pomoć NATO i saveznika da se odstrane maligne ćelije službe, i prije svega, uspostavi pouzdan sistem bezbjednosnih provjera i zaštite tajnih dokumenata i efikasna kontraobavještajna komponenta službe. Srećom smo na vrijeme ušli u NATO pa je neupitan opstanak države, ali porazno je saznanje da se, voljom nekih centara moći koji su van Crne Gore, ona može preko noći destabilizovati“, upozorava Samardžić.

Dovoljan smartphone da parališe funkcionisanje države

Sagovornika Analitike zabrinjava i prisustvo velikog broja IT stručnjaka iz Rusije, za koje, kako kaže, niko pouzdano ne zna čime se bave, niti ko ima kontrolu nad njima. 

„Na stranu napredne tehnologije i vještačka inteligencija, danas je IT stručnjacima potreban samo običan smartphone konektovan na mrežu, pa da parališu funkcionisanje države. Dakle, svi potrebni elementi su prisutni na terenu, samo nedostaje štetna namjera ili izvršna komanda. Nije pitanje da li će doći do novog sajber napada, već kada“, izričit je Samardžić.

Napominje da smo imali priliku da vidimo šta znači sajber napad na državne institucije, i (skoro) nikakvu sposobnost države da se tome suprotstavi. 

„A to su bile „ovčije boginje“ u odnosu na ono što nas može zadesiti. Ova saznanja moraju državu alarmirati na hitnu akciju u cilju razvijanja potrebnih sposobnosti za efikasan odgovor. Svi dosadašnji napori na ovom planu bili su mlaki, a kapaciteti i dalje slabašni“, podvlači Samardžić.

Ostavka se prije očekivala od čelnika MUP-a nego od direktora UP

Na čelnim pozicijama u bezbjednosnom sektoru od 2020. do danas promijenjen je veliki broj službenika, neki od njih veoma kontroverznih biografija. Posljednji u nizu smijenjenih čelnika je i direktor Uprave policije Zoran Brđanin. 

On je smijenjen nakon što je odbio poziv premijera i ministra unutrašnjih poslova da podnese ostavku nakon hapšenja njegovog pomoćnika Dejana Kneževića. Prema ocjeni Upravnog suda smjena Brđanina je urađena nezakonito, za što Vlada, čini se, puno ne mari.

Ističe da su neophodni komplikovani hirurški rezovi koje nijesmo kadri sami izvesti. 

„Potrebna je pomoć NATO i saveznika da se odstrane maligne ćelije službe, i prije svega, uspostavi pouzdan sistem bezbjednosnih provjera i zaštite tajnih dokumenata i efikasna kontraobavještajna komponenta službe. Srećom smo na vrijeme ušli u NATO pa je neupitan opstanak države, ali porazno je saznanje da se, voljom nekih centara moći koji su van Crne Gore, ona može preko noći destabilizovati“, upozorava Samardžić.

Dovoljan smartphone da parališe funkcionisanje države

Sagovornika Analitike zabrinjava i prisustvo velikog broja IT stručnjaka iz Rusije, za koje, kako kaže, niko pouzdano ne zna čime se bave, niti ko ima kontrolu nad njima. 

„Na stranu napredne tehnologije i vještačka inteligencija, danas je IT stručnjacima potreban samo običan smartphone konektovan na mrežu, pa da parališu funkcionisanje države. Dakle, svi potrebni elementi su prisutni na terenu, samo nedostaje štetna namjera ili izvršna komanda. Nije pitanje da li će doći do novog sajber napada, već kada“, izričit je Samardžić.

Napominje da smo imali priliku da vidimo šta znači sajber napad na državne institucije, i (skoro) nikakvu sposobnost države da se tome suprotstavi. 

„A to su bile „ovčije boginje“ u odnosu na ono što nas može zadesiti. Ova saznanja moraju državu alarmirati na hitnu akciju u cilju razvijanja potrebnih sposobnosti za efikasan odgovor. Svi dosadašnji napori na ovom planu bili su mlaki, a kapaciteti i dalje slabašni“, podvlači Samardžić.

Ostavka se prije očekivala od čelnika MUP-a nego od direktora UP

Na čelnim pozicijama u bezbjednosnom sektoru od 2020. do danas promijenjen je veliki broj službenika, neki od njih veoma kontroverznih biografija. Posljednji u nizu smijenjenih čelnika je i direktor Uprave policije Zoran Brđanin. 

On je smijenjen nakon što je odbio poziv premijera i ministra unutrašnjih poslova da podnese ostavku nakon hapšenja njegovog pomoćnika Dejana Kneževića. Prema ocjeni Upravnog suda smjena Brđanina je urađena nezakonito, za što Vlada, čini se, puno ne mari.

„Gospodina Brđanina lično ne poznajem, ali znam da su njegove profesionalne kompetencije neupitne. Iako javnost još čeka da sazna šta se sve dešavalo u „komandnom centru“ Vlade u noći 04/05. septembra 2021, izvjesno je da je Brđanin, svojim čvrstim i nepopustivim stavom o dosljednosti uvažavanja aktuelne procjene bezbjednosti najviše doprinio da se spriječi velika i nepopravljiva tragedija“, kaže Samardžić. 

Sagovornik Analitike ističe da kao i u slučaju smjene direktora ANB, nijesu važna imena, već pojave, odnosno, konkretno, premijerovi stvarni razlozi naprasnih smjena vodećih ljudi sistema bezbjednosti. 

„Ključno pitanje je šta se zbilo u međuvremenu, od Abazovićevog čvrstog stava „smjena Brđanina je crvena linija koja se ne smije preći“, pa do hitne smjene Brđanina i upornosti branjenja nezakonite Vladine odluke. Posebno pitanje je da li su iz moralnih razloga trebali pojedinci da daju ostavke? Zbog propusta u kadrovanju, ali i prije toga, zbog nezapamćenog masakra na Cetinju, to se najprije očekivalo od ministra unutrašnjih poslova, pa onda redom“, podvlači Samardžić.

Miješanje političara uništava sistem bezbjednosti

Ipak, kaže da kada se govori o poruci koja se šalje profesionalcima u sektoru bezbjednosti ovakvim ponašanjem političara, „treba biti pošten pa reći da su mnoge stvari u sistemu bezbjednosti od samog starta krivo postavljene, od pojedinih ustavnih odrebi, strateških koncepata, zakona, pa do bezbjednosnih provjera kadrova“. 

„Ono što je najviše uništilo i još uništava sistem bezbjednosti, jeste pretjerani centralizam – da ne kažem apsolutizam i miješanje nekompetentnih političara u struku“, kategoričan je Samardžić. 

Napominje da su političari, u svojoj borbi za položaj, krili informacije i grabili ingerencije koje im ne pripadaju, a često i zloupotrebljavali organe kojima su rukovodili. 

„Koliki je uticaj političara na profesionalce u bezbjednosnom sektoru, najbolje govori činjenica da je od 2020. promijenjeno: četiri direktora ANB, četiri direktora UP, četiri direktora Vojno-obavještajne službe (OBD MO) i tri načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Pita li se ko, koju mi poruku time šaljemo NATO i saveznicima“, navodi Samardžić.

Ovo je, kaže on, neminovno vodilo ka nesigurnosti struke, stvaranju nezdrave „međuagencijske borbe“ i međusobnom nepovjerenju elemenata sistema unutrašnje bezbjednosti“. 

„I dok smo se na spoljnom planu integrisali, na unutrašnjem planu sistem se sve više dezintegriše, što za posljedicu ima neracionalno trošenje resursa i neefikasan sistem. Preciznije, ovo što sad imamo nije sistem. Trebaće stabilna Vlada, puno volje, znanja i vremena da se rastrgani i dezorijentisani elementi sistema bezbjednosti povežu u skladnu i efikasnu cjelinu. Tek tada ćemo moći govoriti o Sistemu nacionalne bezbjednosti Crne Gore“, ističe Samardžić.

Protiv vraćanja klasičnog načina služenja vojnog roka 

Predsjednik države Jakov Milatović nedavno je rekao da je Vojska nedovoljno popunjena i predložio dobrovoljno služenje roka, što bi, kako je rekao, bilo priznato kao vrsta pripravničkog staža ili neki drugi vid obuke. Sagovornika Analitike upitali smo da li je vojni rok odgovarajući model organizacije crnogorske Vojske.

„Vojska Crne Gore, kao i mnoge druge vojske, odavno kuburi sa popunjenošću. Mnogo veći problem je kvalitet kadra koji konkuriše za mjesto u vojsci. Vojni poziv iz dana u dan postaje sve neatraktivniji i država, polako ali sigurno, gubi bitku sa privatnim kompanijama na otvorenom tržištu rada“, ukazuje Samardžić. 

Ipak, naglašava da je apsolutno protiv vraćanja klasičnog načina služenja vojnog roka iz, kako kaže, mnogo razloga. 

„Najkraće, to bi zahtjevalo angažovanje, za naše prilike, ogromnih ljudskih i materijalnih resursa, a operativne sposobnosti vojske bi se umanjile. U dobrovoljno služenje vojnog roka utrošeno je dosta energije i resursa, a veoma malo se dobilo“, podsjeća Samardžić. 

Benefiti koje dobija profesionalni vojnik više nego skromni

Možda bi, kaže on, drugačije zakonsko rješenje, bazirano na iskustvima zemalja u okruženju, dalo neke rezultate, ako bi cilj bio da se kroz dobrovoljno služenje vojnog roka obezbijedi kvalitetan kadar za vojnike po ugovoru. 

„Na konkurse za vojnike po ugovoru javlja se sve manje ljudi, pa je mogućnost selekcije i izbora ljudi limitirana. Osnovni problem je ugovorni, a ne stalni radni odnos. Mora se ozbiljno prići tom problemu, istražiti pozitivna praksa i inovirati zakonska rješenja“, ističe Samardžić.

Dodaje da kada su u pitanju konkursi za akademije i privlačenje kvalitetnog tehničkog kadra, tu je situacija zabrinjavajuća. 

„Benefiti koje dobija profesionalni vojnik, u odnosu na dugogodišnje zahtjevno školovanje, napore i odricanja (njega i porodice), više su nego skromni. Kako danas sa svojim primanjima vojnik može da iznajmi stan, naročito na primorju, školuje djecu i pristojno da živi? Kakva je njegova perspektiva u Vojsci i da li može kroz službu rješiti osnovna egzistencijalna pitanja? Da ne govorimo kakav je sistem penzionisanja i šta tek čeka profesionalnog vojnika nakon odlaska u penziju? Ako znamo odgovor na ova pitanja, jasno je da o atraktivnosti vojnog poziva za mlade ljude nema ni govora“, podvlači Samardžić. 

Situacija sa popunom Vojske brzo će biti alarmantna

Sa druge strane, kako ukazuje sagovornik Analitike, savremeni bezbjednosni izazovi sa kojim će se neminovno suočiti i Crna Gora, zahtjevaju profesionalan, visokoobrazovan i obučen kadar. 

„Takav kadar se ne stvara preko noći, nego se dugoročno planira i privlači osmišljenom akcijom države“, naglašava Samardžić.

Upozorava da će situacija sa popunom Vojske izgledno biti veoma brzo alarmantna, ako se stvari brzo ne počnu mijenjati. 

„Odgovornost je na predsjedniku Crne Gore i ostalim članovima Savjeta za odbranu i bezbjednost, da hitno pokrenu aktivnosti u cilju iznalaženja održivog modela za rješavanje statusnih pitanja pripadnika VCG (svakako i pripadnika ostalih službi bezbjednosti), poboljšanja njihovog standarda i privlačenja kvalitetnog kadra neophodnog sistemu bezbjednosti“, kategoričan je Samardžić.

Političari prigrabili nadležnosti, odgovornost eskiviraju

Napominje i da je Vojska rijetko kad bila u žiži aktuelnih dešavanja, posebno u negativnom kontekstu. 

„Svakako da je bilo negativnosti, kao i u svakoj organizaciji, ali više su pokušavane da se fabrikuju afere nego što su se stvarno dešavale. Nadležnosti Vojske su sasvim drugačije u odnosu na ostale elemente sistema bezbjednosti i njene aktivnosti su većinom usmjerene prema vani, što je tek s vremena na vrijeme činilo interesantnom za političku borbu, a time i eksponiranost prema javnosti“, naglašava Samardžić. 

To, dodaje on, svakako ne znači da nije bilo i da nema problema u funkcionisanju Vojske. 

„Ishodište većine problema je u političkom dijelu sistema odbrane, dakle, Ministarstvu odbrane (MO). Da ne analiziramo po dubini, dovoljno je samo sagledati koje zakonske nadležnosti ima prvi vojnik – načelnik Generalštaba VCG, pa se jasno zaključuje da je skoro sva moć odlučivanja koncentrisana u MO i Savjetu za odbranu i bezbjednost. Dakle, opet centralizam. Centralizam po pitanju nadležnosti, ali kada je u pitanju odgovornost, e tu su političari, čast izuzecima, vješti ueskiviranju, pa (skoro) uvijek deblji kraj izvuku vojnici“, kategoričan je Samardžić. 

Promjenom Ustava decentralizovati sistem komandovanja

Smatra i da je, realno, dosta posla urađeno po pitanju modernizacije Vojske. 

„Nadam se skoroj nabavci novih patrolnih brodova i instalaciji, doniranog i modernizovanog, radara za kontrolu vazdušnog prostora, koja neopravdano dugo kasni, prije svega zbog inertnosti Vlade. Na političkom nivou dosta toga, u skladu sa strateškom adaptacijom NATO, već nekoliko godina čeka da se završi, ali za to treba stabilna Vlada i volja da se sistem odbrane strateški modernizuje“, ukazuje Samardžić. 

Ističe da je kroz donošenje važnih zakona, kapitalnih dokumenata i planova na nivou države i Ministarstva odbrane, neophodno stvoriti pretpostavke za dalji razvoj sistema odbrane, ispunjenje savezničkih obaveza i unutrašnju integraciju sistema bezbjednosti. 

„Ako, još uz to, bude pameti i volje da se promijeni Ustav i nadležnosti Savjeta za OiB, u cilju decentralizacije, to će značajno doprinijeti efikasnosti sistema komandovanja Vojskom“, zaključuje Samardžić.