Koliko su rigorozne mjere primijenjene prema, sada već bivšem, vršiocu dužnosti OBD-a, ukazuje podatak da Šaranoviću nije omogućeno da obavi primopredaju dužnosti, a kasnije mu nijesu dopustili da uzme čak ni vlastitu jaknu i kišobran iz kancelarije!

Šaranović je zaustavljen na kapiji dvorišta zgrade Ministarstva odbrane, tražena mu je službena legitimacija, a dežurni vojnik, po nečijem naređenju, nije ga puštio ni da dođe do prijavnice!

” Ne želim da potvrdim, ali ni da demantujem vaše informacije”, odgovorio je Šaranović u kratkom telefonskom razgovoru, bez želje da išta kaže o motivima krajnje neuobičajenog postupanja vrha Ministarstva odbrane i Vlade Crne Gore.

Zašto je prvi čovjek vojne bezbjednosti samo nekoliko sedmica po imenovanju postao nepoželjna osoba sa kojom je ministarka Injac obustavila poslovnu komunikaciju i čak mu zabranila ulazak u zgradu Ministarstva odbrane?

ŠARANOVIĆEVA ,,KRIVICA“

Pobjeda je 5. marta pisala da je Šaranović odlučio da podnese ostavku jer, prema saznanjima našeg lista, vršilac dužnosti direktora OBD-a nije pristao na specijalne direktive iz vrha Vlade, naloge koje je dostavljao generalni sekretar Vasilije Milonjić, a odobravala ministarka Injac, da se za određene oficire Vojske daju negativne bezbjednosne ocjene, da razmješta svoje podređene u bejzbjednosnom sektoru kako mu se sugeriše.

Kasniji razvoj situacije je pokazao da je Aleksandar Šaranović postao prepreka i nekim moćnim interesnim lobijima, jer nije želio da pokorno potpisuje službene saglasnosti za određene operacije u Crnoj Gori, vrijedne više miliona eura godišnje!

U demantiju koji je 6. marta poslala ministarka Injac na naš tekst o Šaranovićevoj ostavci, tvrdilo se da je Pobjeda netačno informisala javnost, te da je ostavka motivisana privatnim razlozima i da je dogovoreno da bude ,,efektuirana 31. marta“, a istaknuto je i da unutar bezbjednosnog sektora sve fnkcioniše – besprijekorno.

Samo nekoliko dana kasnije, ekspresno razrješenje i skandalozni postupak ,,odstranjivanja“ Aleksandra Šaranovića, ne samo sa mjesta prvog čovjeka OBD-a, već i sa radnog mjesta u zgradi Ministarstva odbrane najbolji su dokazi brutalnih obmana koje su plasirane iz vrha Vlade Zdravka Krivokapića, ali i jasan dokaz istinitosti tekstova koje je Pobjeda objavila o dešavanjima u bezbjednosnom sektoru Ministarstva odbrane.

ORUŽJE I MILIONI 

Prema informacijama Pobjede iz više izvora, uključujući i jedan iz države osnivača NATO, prvi čovjek Obavještajno bezbjednosnog direktorata potpisao je negativnu bezbjednosnu procjenu za određeni transport oružja preko Crne Gore.

Riječ je o legalnom poslu, reeksportu oružja i municije koje države iz susjedstva, najčešće Srbija i znatno manje Bosna i Hercegovina, izvoze preko Luke Bar dalje za treće zemlje.

Reeksport oružja se odvija decenijama unazad, preko država koje imaju luke na Mediteranu, naravno i Crne Gore. Proces dobijanja dozvole za prevoz oružja preko crnogorske teritorije podrazumiijeva bezbjednosne provjere kompanije izvoznika, što po protokolu čini, između ostalih, i Obavještajno-bezbjednosni direktorat Ministarstva odbrane Crne Gore.

Iako je riječ o legitimnom poslu, javna je tajna da mnoge privatne kompanije, kao posrednici u izvozu, imaju velike benefite ukoliko isporuče ugovorenu nabavku shodno vremenskom okviru. Činjenica je, takođe, da u tom poslu privatne kompanije često rade u savezu sa ljudima iz vrha države koji im – uz određene uslove provizije – zakulisnim kanalima obezbjeđuju povoljne uslove za unosan biznis. 

SLUČAJ ,,GIM“ 

U Srbiji je afera oko privatne kompanije GIM, koja je preprodavac oružja, dobro uzdrmala vlast Aleksandra Vučića.

Ispostavilo se da je Branko Stefanović, otac tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je sada na čelu Ministarstva odbrane, radio u privatnoj kompaniji GIM koja je bila preprodavac oružja (minobacači, mine i bombe) iz valjevske vojne fabrike ,,Krušik“.

Mediji u Srbiji opširno su pisali o tom koruptivnom poslu. Privatno preduzeće GIM, koje je u više navrata zastupao već pomenuti Branko Stefanović, samo od jednog posla sa državnim fabrikama iz Valjeva i Trstenika, prodajući kupcima u Saudijskoj Arabiji, zaradilo je – 4,5 miliona dolara. Kasnije je bilo još većih transfera oružja, uglavnom preko niškog aerodroma ,,Konstantin Veliki“. I novih miliona dolara zarade.

Da li su se u tim kontigentima nalazile količine oružja koje su bile van ugovora, je li se još nešto ,,važno“ transportovalo – poput plutonijuma ili nekih drugih skupih ,,tovara“ koji uglavnom dolaze kanalima iz Rusije – nikada nije utvrđeno i ostalo je strogo čuvana tajna.

Upravo zato, po međunarodnim protokolima, svaka država mora da strogo kontroliše reeksport oružja i municije.

META: LUKA BAR

Značajan dio izvoza oružja obavlja se morskim putem, a Luka Bar je uvijek bila jedan od glavnih punktova za utovar, od čega je i država Crna Gora imala izvjesne prihode.

Naravno, mnogo puta manje u odnosu na privatne kompanije koje se bave tim poslom sa vojnom industrijom iz Srbije ili neke druge države. Ali, vrlo značajne novce generiše – privatno posredništvo u reeksportu oružja. Zato su mnogi crnogorski biznismeni bili odavno zainetersovani da budu dio lanca reeksporta.

Pobjeda je već pisala o ulozi špijuna Stevana Simijanovića, njegovim ponudama Dritanu Abazoviću za nabavku oružja, ali i o vezama ovog američko-crnogorsko-srpskog državljanina sa Miodragom Davidovićem Dakom i namjerama da se ubace u biznis reeksporta – oružja i cigareta.

Nepoznati autor koji za portal Aktuelno piše pod pseudonimom ,,Profesionalac“ prije koju sedmicu je pisao da je jedan od ključnih nauma nove vlasti da razbije bezbjednosni sitem Crne Gore, od ANB-a do vojne sigurnosne službe, da bi ovladali biznisom ,,reeksporta“ . 

– Vukšić i njegovi pokrovitelji, Zdravko Krivokapić i Miodrag Daka Davidović dobili su odriješene ruke da upravljaju bezbjednosno obavještajnom službom Crne Gore. Njihove aktivnosti odvijaju se u dva pravca, jedan je uništenje Agencije, kako bi se stvorili uslovi za realizaciju srpskih i ruskih interesa u Crnoj Gori, a drugi je oživljavanje krijumčarskih aktivnosti preko njene teritorije – napisao je autor, očito sa velikim iskustvom u sektoru bezbjednosti.

Da li je ovaj unosni biznis postao i jedna od ključnih tačaka razdora unutar nove parlamentarne većine i kontroverznih biznismena koji su učestvovali u operaciji svrgavanja vlasti 30. avgusta?

ULOGA VLADE 

Od kako je Crna Gora postala članica NATO-a reeksport se strogo kontroliše – kompanije koje to rade, kao i deklaracije koje prate robu i postoji niz dodatnih sigurnosnih provjera, od Agencije za nacionalnu bezbjednost, Uprave policije sve do OBD-a. 

Obavještajno-bezbjednosni direktorat Ministarstva odbrane važna je karika u kontroli tog posla i saglasnost te institucije je neophodna za odobravanje prevoza oružja i municije do Luke Bar. Zato nije isključeno da su neki ljudi iz nove vlasti bili veoma zainteresovani da uđu u posao reeksporta, uz ,,disciplonivanje“ OBD-a. 

Prema informacijama Pobjede, upravo je odsustvo saglasnosti za jedan važan reeksport oružja iz Srbije, bio ključni motiv da Aleksandar Šaranović naprasno dobije rješenje o prestanku funkcije vršioca dužnosti. Iz više izvora našeg lista se napominje da je čak saglasnost za isporuku data – mimo OBD-a, a uz ,,amin“ Ministarstva ekonomije na čijem je čelu Jakov Milatović.

Ukoliko se ta informacija pokaže tačnom – a dobijena je iz dva nezavisna izvora – to bi moglo da otvori međunarodnu aferu, jer je teško vjerovati da bi sve bilo izvodljivo bez znanja prvog čovjeka Vlade Crne Gore Zdravka Krivokapića.

Crna Gora kao članica NATO-a mora striktno da poštuje sve procedure i o slučaju ,,ekspresne smjene“ Aleksandra Šaranovioća moraće da više informacija pruži koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović kada sljedeće sedmice posjeti centar Alijanse u Briselu.

Prema saznanjima Pobjede, upravo je uz dogovor sa Abazovićem bilo usaglašeno da Šaranović ostane na dužnosti do 31. marta.

Podatak da je Šaranoviću juče zabranjen ulazak u kancelariju, čak i u zgradu Ministarstva odbrane, otvara osnov sumnje da je prvom čovjeku OBD-a, u stvari, bio zabranjen pristup dokumentima koji bi mogli da kompromituju vrh Vlade Crne Gore.

Moguće da će se puna istina saznati ukoliko bude parlamentarnog saslušanja ministarke Olivere Injac ili ako se otvori parlamentarna istraga.

DEMONTIRANJE

Za sada je izvjesno – i bez istrage – da je sistem u Ministarstvu odbrane pretrpio značajne promjene, ne samo u ljudstvu već i u načinu na koji funkcioniše.

Pobjeda je pisala o brojnim razrješenjima ljudi sa velikim iskustvom, ali i o nezakonitim postavljenjima potpukovnika Mališića, o imenovanjima majora Čovića i Simonovića u Obavještajno-bezbjednosnom direktoratu, o strategiji poništavanja odluke da Sinjajevina bude vojni poligon…

Ekspresno uklanjanje Šaranovića, čovjeka koji očito nije pristao da bude ,,lutka na koncu“, pokazatelj je raspada sistema vojne bezbjednosti, jer je OBD ostao bez prvog čovjeka, a ministarka odmah počela da postavlja osobe iz svog kabineta na položaje za koje nijesu kvalifikovani, ali mogu da služe kao kamuflaža.

No pitanje je, samo, koliko je dugotrajna i efikasna ta iznenadna akcija kamuflaže.