Video
Srbija i Sjedinjene Države sjutra će započeti strateški dijalog, a vladajuća stranka ovdje kaže da je to istorijsko dostignuće. Citiram Anu Brnabić, rekla je: „To je jedno od najvećih dostignuća u posljednjih nekoliko decenija.“ Još uvijek ne znamo šta taj dijalog znači i šta obuhvata. Kako Vi gledate na to?
Danijel Server: Pa, mislim da to jeste dostignuće, imajući u vidu koliko je malo Beograd uradio što bi zadovoljilo Sjedinjene Države. Pokretanje strateškog dijaloga predstavlja veliki korak.
Beograd je veoma vješt u tome da Amerikancima da pola hljeba. Posjeta Vučića Kijevu, na primjer, jeste pola hljeba. Ali zaista ne mogu da predvidim šta će iz toga proizaći. Mislim da će mnogo zavisiti od okolnosti.
Amerikanci će se veoma truditi da Srbiju usmjere ka više prozapadnoj perspektivi. A čini se da su spremni da zanemare stvari poput sve veće represije i autokratskog ponašanja Vučića, ponašanja Beograda u planiranju i izvođenju napada u Banjskoj na sjeveru Kosova, kao i napada na pripadnike KFOR-a na sjeveru Kosova i otmice trojice albanskih policajaca na sjeveru Kosova.
Postoji mnogo stvari zbog kojih bi Amerikanci trebalo da izražavaju prigovore. Iskreno, ne znam da li će to učiniti ili ne.
Zašto mislite da je to tako? Kao što ste rekli, jedno od ključnih pitanja jeste Kosovo. Drugo je Republika Srpska i uticaj Beograda u regionu. Zašto mislite da Vašington ne obraća više pažnje na to i ne sagledava dublje šta je Beograd postigao u ovom trenutku?
Danijel Server: Odgovor je – stabilnost, stabilnost, stabilnost.
Vašington ne želi ništa više od Balkana osim stabilnosti i vidi da Beograd ima kapacitet da destabilizuje situaciju. Zato je spreman da zanemari Vučićevo ponašanje u unutrašnjoj politici i pokuša da ga privoli na saradnju po međunarodnim pitanjima, kako bi spriječio da uradi ono što može bilo kog dana – da destabilizuje situaciju na sjeveru Kosova i u Republici Srpskoj, a možda čak i u Crnoj Gori.
Ako pogledamo iz perspektive Beograda i ljudi ovdje u Srbiji, da li je ovaj dijalog veće dostignuće za Vučićevu stranku nego za samu državu, s obzirom na to da dolazi samo nekoliko mjeseci pred izbore?
Danijel Server: Da, mislim da je prilično iznenađujuće organizovati nešto ovakvo svega nekoliko mjeseci pred izbore.
To jasno pokazuje spremnost Sjedinjenih Država da pruže podršku Vučiću, koji se, uzgred rečeno, gorko žalio da Amerikanci pokušavaju da podrže obojenu revoluciju protiv njega.
Dakle, za njega je ovo veliko predizborno dostignuće.
A sa vratima, da tako kažemo, zatvorenim u Evropi – osim vjerovatno kod Ursule fon der Lajen – da li vam se čini da Beograd sada igra na kartu Vašingtona, slično kao što je Orban radio prije nekoliko mjeseci?
Danijel Server: Da, mislim, sasvim je jasno da Vašington i Brisel u ovom trenutku nisu potpuno na istoj talasnoj dužini. Brisel je postao oštriji prema Srbiji, dok je Amerika, ako išta, postala nešto manje oštra prema Srbiji. Mislim da će se zbog toga Vučić više oslanjati na Amerikance, nadajući se da će to navesti Evropljane na blaži pristup.
Međutim, nismo vidjeli susret na najvišem nivou između Vučića i Trampa tokom ovog drugog mandata predsjednika Trampa. Imali smo onaj neuspješni pokušaj da Vučić dođe na Floridu, koji se završio loše. Na kom nivou vi vidite ovaj dijalog? I može li on zaista donijeti nešto državi, a ne samo stranci?
Danijel Server: Pa, pretpostavljam da će se dijalog voditi na profesionalnijem nivou. Ali nemam nikakvu sumnju da će Beograd tražiti Vučićevu posjetu predsjedniku Trampu. On će to željeti. I biće spreman da uradi određene stvari kako bi do toga došlo.
Znate, on (Vučić) nije nesposoban da shvati da mora da isporuči nekoliko „polovina hljeba“. To je već dugo srpska navika: otkriti šta Amerikanci žele, dati im polovinu toga i oni će biti zadovoljni.
Dakle, možemo li u tom slučaju očekivati posjetu visokog američkog zvaničnika Beogradu uoči izbora, možda čak i u posljednjoj nedjelji kampanje, kao što smo imali u Budimpešti sa Orbanom?
Danijel Server: Razumijem na šta mislite kada pominjete Orbana. Da, to je moguće. Prema mom mišljenju, bilo bi to nesrećno, pa čak i za osudu.
Sjedinjene Države u ovom trenutku ne bi trebalo da podržavaju Vučića, zato što se on kreće u antidemokratskom pravcu i očigledno nije zainteresovan za skorije članstvo u Evropskoj uniji, koje bi podrazumijevalo uspostavljanje nezavisnog pravosuđa koje bi moglo da ga pozove na odgovornost.
Dakle, mislim da nije nemoguće da do takve posjete dođe. Naprotiv, mislim da je sasvim moguće. Takođe mislim da bi mogla da uslijedi i posjeta na visokom nivou Sjedinjenim Državama.
Ali to su stvari koje ne bi trebalo raditi neposredno uoči izbora.
Maločas smo govorili o pritisku Vašingtona na Beograd. Vidjeli smo određeni pritisak u vezi sa NIS-om, ali je on donekle popustio. Zašto onda nema većeg pritiska da se Srbija udalji od Rusije u tom smislu?
Danijel Server: Stabilnost, stabilnost, stabilnost. To je sve što oni zaista žele. Pritisak oko NIS-a, iskreno rečeno, teško je razumjeti. Postoji toliko drugih stvari oko kojih bi Vašington mogao snažno da vrši pritisak. Drago mi je što vrše pritisak oko NIS-a. Mislim da postoji realna mogućnost da se iz ovog strateškog dijaloga pojavi predlog poput američkog izvoza tečnog prirodnog gasa (LNG) u Srbiju.
Sumnjam da će u ovoj fazi nastati konkretan projekat, ali je sasvim moguće da se pokrene, na primjer, studija izvodljivosti za takav projekat.
Kakav je stav republikanaca prema Srbiji? Juče smo vidjeli da je Atlantski savjet objavio svoj Indeks slobode i prosperiteta. Srbija je na 90. mjestu od 171 zemlje, 108. po političkim pokazateljima, 117. po nezavisnosti pravosuđa. Rezultati su sve lošiji. Ali čini se da je Trampu transakcioni pristup mnogo važniji. Šta to znači za Srbiju? Od vas smo čuli: stabilnost, stabilnost, stabilnost. Ali ako zemlje Zapada ne reaguju na ovakve rezultate, šta ljudi u Srbiji mogu da očekuju od Zapada?
Danijel Server: Pa, Zapad nije ujedinjen onako kako bi trebalo da bude. Čak ni Sjedinjene Države nijesu ujedinjene onako kako bi trebalo da budu. Bijeloj kući uopšte nije stalo do nezavisnog pravosuđa, demokratije i sličnih stvari. Nije joj stalo do toga ni kod kuće, pa joj neće biti stalo ni u Srbiji.
U Kongresu je situacija drugačija. I demokrate i republikanci zabrinuti su zbog situacije u Srbiji i to su jasno rekli. Ali to nema veliki uticaj na administraciju, koja vodi transakcionu politiku.
Možete očekivati da iz strateškog dijaloga proizađe nešto u vezi sa strateškim mineralima, možda čak i obnova ove besmislice oko litijuma. Znate, Bijela kuća je na potpuno drugačijoj talasnoj dužini od Kongresa. Stejt department je donekle drugačiji – negdje je između. Pokušava da projektuje sliku kontinuiteta politike koja se zapravo promijenila. To je učinio i u svom izvještaju Kongresu prije relativno kratkog vremena.
Ali ono što je zaista važno jeste Bijela kuća, jer Kongres ima samo posredan i ograničen uticaj na ono što se dešava.
Čini se da je Bijela kuća odlučna da vodi isključivo transakcionu politiku, bez brige za demokratiju, ljudska prava, pa čak ni za borbu protiv korupcije.
Kako Trampova administracija može da bude protiv korupcije kada i sama čini ozbiljno koruptivne radnje?
Dakle, imate situaciju u kojoj Zapad nije ujedinjen. Evropljani su na potpuno drugačijoj talasnoj dužini. Čak je i Vašington podijeljen. To stvara konfuziju.
Na kraju moram da Vas pitam kako ste doživjeli izjavu jedne ministarke iz Socijalističke partije da bi „očistila Kosovo“ još 1998. godine da je bila Milošević.
Danijel Server: Znate, da Vučić ima i jednu jedinu ćeliju u svom tijelu koja se ne slaže s njom, odmah bi je smijenio.
Preporučeno
To je izjava toliko za osudu da ju je teško opisati. Nisam mogao ni da zamislim tako nešto. Vrijeme je da Vučić pokaže da ozbiljno misli kada govori o dobrim odnosima sa Kosovom. A ne možete imati dobre odnose sa Kosovom ako imate nekoga poput nje na odgovornoj funkciji.
