ŚETI SE

Treba li te podśećat, da si ove rede dobio priliku da biraš, da budeš svoj, a ne tuđi, da ti jedan usud, ma kako se ona zvao, ne bude sudbina. 

U neđelju 30. avgusta, Crnogorče, možeš birati između više tvojih, crnogorskih, državotvornih političkih opcija DPS-LP koalicije, SDP-a ili SD-a, a da se ne ogriješiš o sebe i Crnu Goru, možeš im vrnut kakvu uvredu, žalost što ti učinješe, kakav krivi dio dadoše.

SVETOSAVSKO BARJAČENJE 

Śeti se zlih riječi popova i vladika, Srba iz Srbije, Crne Gore i Ercegovine, jer ti po njima ne postojiš, ti si mošin okot, komunistička umotvorina koju za Vezirov most treba prikucat, tvoja je crkva sekta, a jezik govedarski. Tvoja je zemlja njihov zabran, tvoji su manastiri njihove svetinje, tvoja je istorija nihova prćija. 

Śeti se izdaje Sava Fatića: „Što se pak tiče njene političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi“. Ne daj da se poslije 100 godina izdaja ponovi, Sava da Zdravko zamijeni. Nemoj da napraviš istu grešku kao naši preci i ostaviš potomcima, da zarad kakve tvoje pizme i oni se pate, kao mi danas, da im srpski popovi tumače istoriju i na Crnu Goru, njenu naciju i crkvu, kao tebe danas podbadaju.

Ako ćemo o krađi, śeti se da su te `89 svetosavci zvali na mitinge gladnih kad nikog ne bješe na kontejnerima. Sve si imao: siguran posao, stan, prosječnu platu od 1.000 njemačkih maraka. Ljetovao, zimovao i normalno porodicu hranio. Tad su te isti, koji te danas, potpomoguti srpskim popovima, podbadaju, peruć ruke i misleć da si zaboravio da su bili vlast 90-tih, skoro do juče, kada su te sa istim parolama hulili na vlast crnogorsku, na Crnu Goru, njeno ime, naciju i crkvu – i da se ne lažemo, kumašine dobrano uspjeli – te se danas stidimo što pojedini naši bližnji na ime crnogorsko nasrću, skrnave ga i hule, za interes tuđe crkve, nacije i države. 

Śeti se ko je barjačio moštima svetaca uzduž i poprijeko, one velje zemlje, Jugoslavije. Treba li te podśećati da to bjehu baš ove iste srpske vladike Risto i Jovan, sa popom Gośom kao pridruženim članom, koji se lažno kazivaju crnogorskim, a bijahu, i danas jesu, klerikalni, intelektualni i politički predvodnici Srba iz Crne Gore.

eti se tadašnjih i današnjih srpskih kadrova poreklom iz Crne Gore, ekonomskih eksperata, koji su te śetovali za vaučer, govoreći kao i danas: „Krađa, oće Milo i kumovi da te omrče“! Koliko vas ne uloži da napakosti Milu i kumovima, ama ti eksperti uložiše, te Vam vaučeri na lakat ostaše. Vama lakat, njima euri.

Śeti se kako su zborili kad su gubili, lipsaćemo bez žita iz Vojvodine, mesa iz Šumadije, mlijeka iz Mačve, do'tora iz Beograda. 

Śeti se pomame i pohare za govornicom parlamenta crnogorskog o “ludim kravama”, kad su zarad interesa srpskog, zborili da ćemo poluđet od našega mlijeka. 

Śeti se koliko je tadašnja, a to je upravo ova današnja DPS-LP-SD vlast sa SDP-om, koji je crnogorski ali danas drugačije ekonomske vizije, para dala da razvije mliječnu i mesnu industriju, zdravstvo, svoje udžbenike, Univerzitet… Danas Crna Gora žito nabavlja okle oće, mlijeko iz župe Nikšićke, meso iz Polimlja, a na liječenje te šalje kod do'tora u Klinčki centar Crne Gore ili đe ti srce želi, a đeca ti se školuju na crnogorskom i velikm svjetskim univerzitetima.

PRIČA O GLADI I BIJEDI 

Śeti se kumašine, priča o podgoričkom mostu Milenijum, kad ti zborahu da će Podgorica bankrotirat, a most past. Niti Podgorica bankrotira, no podijeli na stotine državnih stanova zapošljenim i sirotinji podgoričkoj, nit most pade, no još blizu trideset od tad izgradiše. 

Śeti se referenduma i tunela Sozina, kad ti crnogorska srbadija vikaše kako te je Milo omrčio, pokrao i zadužio, e će ti čukun unuče to vrćat. A danas šute, jer nije bivalo bolje investicije u puteve od ove, i ne da se isplatila no i 130 familija dobro živi od te investicije. Lažem li?

Śeti se kako zborahu kad prvi avion kupismo, da sa njim ni za živu glavu ne letite, e samo što bez krila nije osta, a danas – da njega nema – nikuđ ne bi mogli, ni vi, ni oni koji tako zborahu, a danas u njega rado ulaze kad im vi plaćate i naravno šute, a u srpske ili arapske im se nešto ne ulazi.

Śeti se ko je potonji rat ‘99, sa cip-cijelim svijetom uzrokovao, bjehu li to ovi koji bi da te danas u “Srpski svet” smjeste. 

Śeti se da su oni hulili i molili, kleli i proklinjali i u studen kamen zatucali, da ih bombarduju, jer, kako vikahu, nijesu gubavi. Kad su bombe počele padat, i kad nevina đeca stradahu, podviše rep. Niđe ih ne bi, ni njih ni braće Rusa da nejač brane, pa im opet bi kriv Milo i vlast crnogorska. 

Śeti se Sedmog bataljona koji je htio da disciplinuje Crnogorce, ne daj da te zamajavaju, jer je njima do mira, poštenja, časti i zakona taman ka do lanjskog snijega. Ne daj se, Crnogorče, futmuzima i njihovim naumima.

Śeti se kad govorahu da u sportu nećemo moć nikud, a danas vaterpolo, boks, karate, rukomet, košarka. Śeti se kako izgleda kad nam ,,Srbi poreklom iz Crne Gore” pomažu, ka što su nam u fudbalu potonji put pomogli. 

,,POMOĆ“

Pomogli su ka i srpska vojska poslije Mojkovca. Kad su trebali da nam odstupnicu drže, utekoše kao i onomad oni dični srpski fudbaleri sa crnogorskim prezimenima. Izdadoše, kad nam najpotrebniji bjehu. 

Śeti se da je Hrvatska stvorila Hrvate, Srbija Srbe, Makedonija Makedonce, samo vele da Crnogorci nijesu stvorili Crnu Goru?! Nijesu popovi stvorili Crnu Goru, niti je DPS, SD ili SDP obnovili. Stvorili su je naši preci na pušci i maču, imenom je častili. Mi, ti, ja i naši sugrađani smo je olovkom obnovili, jer su je neki loši ljudi, nečasni ljudi, nažalost kumašine naši ljudi, iz najporočnijeg razloga prije jednog vijeka u prćiju srbskim glavarima ponijeli. Šeti se kumašine i tim tada i ovim danas, miliji je kakav beogradski splav, no ime crnogorsko.

Śeti se svega ovog kumašine i kumim te kapom izađi i izaberi, zaokruži Crnu Goru. Ove rede imaš opciju. Nećeš Mila, oćeš Ranka, nećeš Raška oćeš Damira, nećeš Ivana oćeš Pažina, imaš i dame, gospođe, žene crnogorske, Draginju, Aleksandru, Muberu – i većim bi bilo čast da ih one predstavljaju da ih svojim nazivaju. 

Nećeš valjda zaokružit, damu u štiklama zmijskim, ili mlađane crvene marame koje glasom i stasom neprijatno mirišu na ideje i djela Pol Pota, i njegovih jurišnika. Nu pročitaj ko bi Kambodžanac Pol Pot, ne vjerujem da ćeš se poslije toga primicati bilo kom broju sa jedinicama u oznaci.

Śetite se navijači, Varvari, Vojvode, Orlovi… potonje fudbalske izdaje od braće poreklom iz Crne Gore, ako vam ruka sune ka nekom od brojeva politike kojoj i ovi fudbaleri pripadali, a čiji su navijači, Delije i Grobari, noćima gađali da ti užde zastavu. Ama na nju su i ljući neprijatelji, koji nijesu bili izdajice roda i doma crnogorskog, ka oni, džaba kidisali. 

E, jes vala: Postojaće Crna Gora, dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca. 

Śeti se i biraj za tvoje veselje, nemoj, čoče, 30. da čučiš, da bi poslije kuka. Śeti se da nije dan da se prčiš, da se na brata ljutiš, na pizmu crnogorsku pozivaš, vakat je za jasno i glasno kazivanje – za što si i za koga si. Neće za tebe niko da bira, ti to moraš sam, jednom za svagda odlučit i reć, onim koji pogriješiše – sve dam za Crnu Goru, Crnu Goru ne dam nizašto!

Iskreno tvoj, 

Predrag Zakov BOLJEVIĆ