Crnogorski parlament 2018. godine usvojio je Rezoluciju kojom se odluke Podgoričke skupštine iz 1918. godine proglašavaju ništavnim i konstatuje da je to bio “instrument kojim je izvršen državni prevrat u Crnoj Gori”.

Poništene su odluke skupa kojim je prije tačno 102 godine Crna Gora pripojena Srbiji, detronizovana dinastija Petrović i ukinuta autokefalnost crnogorske crkve.

Nakon ovogodišnjih izbora u Crnoj Gori svjedočili smo brojnim situacijama obezvrjeđivnja crnogorskog naroda, njenog suvereniteta i sekularnosti. Obezvrjeđivanja najvećih vrijednosti multietničke i građanske države.

Svjedočili smo izjavama mandatara da mi više ne treba da slavimo 9. maj Dan pobjede nad fašizmom, da je osuđeni terorista “Gospodin Kavaja simbol otpora na ovim prostorima prema jednom diktatoru”.

Svjedočili smo ugrožavanju i zastrašivanju bošnjačkog naroda u Pljevljima, “izbjegavanju” himne na sjednicama u nekoliko opština, skidanju crnogorskih obilježja mijenjajući ih srpskim, skrnavljenju grobnice mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Arsenija Plamenca, svjedočili smo farbanju zidova u trobojke i iscrtavanju nacionalističkih simbola. Svjedočili smo slavlju nakon parlamentarnih izbora uz četničke pjesme i marširanje četničkim zastavama.

Da li ćemo svjedočiti Podgoričkoj skupštini u 2020. godini!?

Simbolika ovog datuma je nesporna. Sjednica za sastav vlade čiji su kandidati uglavnom predstavnici SPC, dok neki za sebe govore da su “srpski nacionalnisti” i “četnici”, na dan kada je počela Podgorička skupština, ne ostavlja drugu mogućnost, već da pomislimo, da se iza svega toga krije, ako ne sličan program, onda provokacija.