On je to rekao komentarišući predlog Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore, da književnik Bećir Vuković bude na čelu Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvećeg državnog priznanja.

U Crnoj Gori je 13. jul Dan državnosti i dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma.

Bećir Vuković je član Udruženja književnika Srbije, Crne Gore, član Matice srpske i predsjednik Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine.

Za Bećira Vukovića Dragoljub Draža Mihailović je vođa trećeg srpskog ustanka.

“Narod zna: nema velikih djelova bez žrve. To je Draža! Žrtva! Najdublja rana je i određuje visinu. Ja i danas po toj rani, i po toj visini, prepoznajem ljude. Ti ljudi, sa tom ranom, četničkim ranom, moja su braća. …. Četnici su bili i ostali gospodari. Poslije njih – nema gospode”, napisao je Bećirović u autorskom tekstu, objavljenom na portalu Vidovdan maja 2018.

Dragoljub Draža Mihailović, komandant nekadašnje Jugoslovenske vojske u otadžbini, bio je komandant četničkih formacija u toku Drugog svjetskog rata, koje su počinile brojne zločine zbog čega je osuđen na smrt. Pod simbolima četništva ponovili su se zločini srpskih formacija i u ratovima devedesetih, koji su pratili raspad Jugoslavije.

Vuković se oštro protivio i ulasku Crne Gore u NATO navodeći da „stupanjem u NATO, stupamo u pakao“.

“Ulaskom u NATO legalizovaće se svo divljaštvo, sva sodoma, sav blud, droga, prostitucija, ulaskom u NATO postajemo obična kolonija… stupamo u najveću anticivilizacijsku pošast u istoriji, stupamo na estradu lešinara medija, na estradu jeze i smrti”, rekao je Vuković.

Crna Gora je postala članica NATO u junu 2017. godine.

DPS: Građani glasali za promjene, a ne za sunovrat

Prijedlog da Bećir Vuković bude predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade poslednji je kamen u mozaiku sunovrata moralnih vrijednosti i anti-fašističkih temelja Crne Gore, ocijenio je Miloš Nikolić, poslanik Demokratske partije socijalista, stranke koja je nakon parlamentarnih izbora 2020. godine posle 30 godina vlasti prešla u opoziciju.

On za Radio Slobodna Evropa kaže da situaciju u Crnoj Gori najbolje opisuje okolnost da „čovjek koji radi sve da sruši tekovine 13. jula dominantno odlučuje o tome ko će dobiti Trinaestojulsku nagradu“.

“To je šokantna činjenica i najveća degradacija države”, ocjenjuje Nikolić.

Ubjeđen je, kako navodi, da građani koji su glasali za promjene, nisu ovo tražili.

“Građani su glasali za promjene i unapređenje, a ne za sunovrat koji se dešava. To je čovjek koji veliča Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, četnički pokret i koji govori da su Crnogorci nakaze, koje treba da se kupaju u vodoruni mrtvaca”, navodi Nikolić.

Međutim, odlukom parlamenta u prošlom sazivu, u kojem je DPS imao većinu, Bećir Vuković je bio član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade.

Upitan zašto su tada podržali njegovo imenovanje u žiriju, koje danas kritikuju, Nikolić pojašnjava da je DPS izašao u susret predlogu tada jedinog dijela opozicije (DF) koji je učestvovao u radu parlamenta.

“Željeli smo da imamo zdrav dijalog i prihvatili da on bude član žirija, u isto vrijeme znajući da on sa te pozicije nije mogao da utiče na odluke ko će biti dobitnik nagrade ni na koji način. Svjesni smo bili da nije bio idealno rješenje i bilo nam je teško da progutamo taj predlog ali smo znali da on nema suštinsku snagu u odlukama”, pojasnio je Nikolić.

Prijedlog o imenovanju Bećira Vukovića podržao je i poslanik Građanskog pokreta URA Miloš Konatar što je izazvalo negativne reakcije dijela opozicije.

Tako su iz opozicione Socijaldemokratske partije ocjenili da je tom podrškom, URA digla ruku za izbor osvjedočenih nacionalista poznatih po radikalnom protivljenju svemu što predstavlja suštinu crnogorskog građanskog društva.

Konatar nije za RSE želio da komentariše šta ga je opredijelilo da glasa za Vukovića.

URA je najmanji činilac nove parlamentarne većine u kojoj dominira prosrpski Demokratski front, sa kojim je uz Demokrate, nakon izbora 30. avgusta prošle godine formirala vlast.

Podržavalac četničkog pokreta predložen za ambasadora

Osim ovog, bivši poslanik prosrpskog Demokratskog fronta, vodećeg konstituenta vlasti, predložen je za ambasadora Crne Gore u Sarajevu.

Javnosti je, između ostalog, poznat i kao incijator podizanja spomenika u Beranama, gradu na sjeveru Crne Gore, četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću, komandantu četničkih jedinica u Crnoj Gori.

Pavle Đurišić je tokom Drugog svjetskog rata sarađivao sa italijanskim i njemačkim okupatorima, u borbi protiv partizana. Četnička jedinica pod komandom Đurišića je najviše djelovala na sjeveru Crne Gore a najveće zločine počinila je u regionu Sandžaka nad muslimanskim stanovništvom – od Foče preko Pljevalja do Bijelog Polja.

RSE je uputio je pitanje Ministarstvu vanjskih poslova šta je opredijelilo da Budimir Aleksić bude predložen za ambasadora ali konkretan odgovor nismo dobili. U dopisu koji su nam poslali opisuje se tehnička procedura imenovanja, uz navođenje da je diplomatska praksa da javno ne polemišu o personalnim rješenjima.

Sociolog Đukanović: Crna Gora se kreće udesno

Analitičar Andrija Đukanović ukazuje da je u Crnoj Gori primjetan novi talas udesno koji, smatra on, teško može donijeti pomirenje o kojem nova vlast govori.

“Postoje značajni istorijski dokazi da je četnički pokret vršio masovne zločine nad pripadnicima manjina ali i političkim neistomišljenicima. Podržavati takve pokrete nije u krajnjem u skladu ni sa hrišćanskim vrijednostima na koja se mnogi i novoj vlasti zaklinju”, navodi Đukanović.

Dodaje da je teško objasniti da neko može da podrži one koji su vršili dokazane zločine.

“Vjerujem da bi svaki intelektualac i čovjek koji je na vlasti morao da preispita svoje stavove i vrijednosti. Morao bi osuditi takve pokrete i njihovu ideologiju. Posebno u etnički heterogenom društvu poput crnogorskog”, dodaje on.

Đukanović smatra da je romantizovanju i prihvatanju četničkog pokreta mnogo doprinijela crkva, „koja se svrstala na jednu stranu i koja glorifikuje pripadnike četničkog pokreta“.

Premijer Zdravko Krivokapić, izabran glasovima nove parlamentarne većine, blizak je Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na čelo izborne koalicije bloka prosrpskih stranaka, na parlamentarnim izborima avgusta 2020, došao je upravo na predlog Mitropolije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I većina ministara bliski su SPC a Krivokapić ih je prilikom imenovanja za ministre nazvao apostolima.

Jedan od „apostola“, ministar pravde Vladimir Leposavić, negirao je da se u Srebrenici dogodio genocid, zbog čega je premijer, nakon oštrih reakcija domaće i strane javnosti, zatražio njegovu ostavku. Leposavić je odbio, a da li će ostati na toj poziciji odlučiće parlament.

Leposavić za svoj stav ima podršku Demokratskog fronta, koji takođe negira da se u Srebrenici dogodio genocid. Ratko Mladić, ratni komandant Vojske Republike Srpske, 8. juna osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid i druge zločine u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Sociolog Đukanović ukazuje na opasnosti od emocija negatora genocida:

„Bojim se da mržnja prema svima koji su drugačiji i dalje postoji, da je ima i među nosiocima vlasti, te da će ona u velikoj mjeri određivati i njihovo ponašanje i vršenje funkcija“.

Presuda Ratku Mladiću izazvala je reakciju konsultanta Ministarstva prosvjete koji je 9. juna na svom Facbook profilu veličao „srpskog generala“ zbog čega je iz vladajuće URA-e zatraženo od Ministarstva da mu otkaže saradnju.

“Neprihvatljivo da bilo koji konsultant, a ponajmanje Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, slavi bilo kojeg osuđenog ratnog zločinca”, poručili su iz URA-e, nazivajući čitav slučaj blamažom.

I sama ministarka nauke, prosvjete, sporta i kulture Vesna Bratić, koja je pozvana da mu otkaže saradnju, je nakon izbora na tu funkciju bila na udaru javnosti zbog objava na Fejsbuku u kojima nije sporila da je srpski nacionalista, označavajući sebe terminom “žena-četnik”.

Pokušaj ministarke da u aprilu imenuje Bojanu Đačić za direktorku škole u Pljevljima izazvao je brojne reakcije zbog fotografije, na kojoj je Đačić sa tradicionalnom srpskom šajkačom na kojoj je kokarda. Nakon pritiska javnosti, ministarka je odustala od njenog postavljenja.

Gdje je danas građanska Crna Gora

Đukanović smatra da je ideja građanske Crne Gore na izdisaju, ukazujući i na deformitete u vladanju prethodne vlasti, DPS i partija manjinskih naroda:

“Da se razumijemo, ona nije bila živa ni prije smjene vlasti jer je DPS gradio društvo gdje su oni sa partijskom knjižicom bili privilegovani. Manjinske partije su učešće u vlasti koristile za pojedinačne interese a da se nijesu ni previše zalagale za građanski koncept društva. Svi su i ranije bili u svojim nacionalnim torovima što nije opravdanje za novu vlast da se ponaša kako se ponaša i promoviše, za normalno društvo pogubne ideje”, zaključio je Đukanović.

Iz crnogorskog PEN centra u saopštenju dostavljenom Radiju Slobodna Evropa ocjenjuje se da je za manje od šest mjeseci rada, nova “klerikalna desničarska“ Vlada Crne Gore, uz otvorenu pomoć Srbije i Rusije, promijenila Crnu Goru u mnogim aspektima.

“Društvo je iz dana u dan sve više polarizovano, jer se srpski nacionalisti zapošljavaju u javnom sektoru putem političkih i nacionalnih preferencija, uz povremeno otvoreno prihvatanje takve prakse od strane nekih vladinih zvaničnika”, kaže se u saopštenju uz opasku da društvo iz dana u dan gubi svoju sekularnost.

Trinaesti jul ima višestruki značaj u crnogorskoj istoriji.

Dan državnosti, 13. jul slavi se jer je tog datuma 1878. godine na Berlinskom kongresu Crnoj Gori priznata nezavisnost koja je ukinuta, četrdeset godina kasnije, 1918. prisajedinjenjem Crne Gore Srbiji, odnosno Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca koja je kasnije postala Jugoslavija.

Istog dana 13. jula 1941. godine dignut je opštenarodni antifašistički ustanak, kao početak četvorogodišnje oslobodilačke borbe tokom Drugog svjetskog rata.