Nije mu jasna podrška Gabrijela Eskobara Otvorenom Balkanu, jer je to kaže nešto što više odgovara Rusiji. Mogućnost da Abazović potpiše pristupanje OB ovako komentariše:

-Ako to potpiše on može kasnije da pobjegne iz Crne Gore ili da završi u zatvoru – kazao je on.

Intervju prenosimo integralno:

*Slogan „Iste boje, ista vjera“ se ustalio naročito kod fudbalskih klubova a čiji je cilj da se istakne ta bliskost između Srba i Rusa.

-Kod Srba vlada jedan irealizam da su im Rusi braća. Naravno oni nemaju iskustva sa ruskom okupacijom kao što ima recimo Čehoslovačka.

Pravoslavlje je odnosu između Srbije i Rusije dalo jaku komponentu. Slovenstvo naravno kao neka podloga i ogroman novac koji je uložen iz Rusije u Srbiji naravno onima kojima to odgovara da se konstruiše ta priča o Rusiji kao prijateljskoj državi. Znate, kad čitam ove komentare na članke iz Srbije sa nacionalističkih portala vezane za rat u Ukrajini onda vidim koliko je tu nekih gluposti.

Naravno, to je proizvela neka istorijska konstrukcija „da nam je Rusija oduvijek bila prijatelj“.

Kao prvo Rusija je u 19.vijeku napravila nesto što se poklapalo sa interesima balkanskih zemalja i država. Ali naravno Rusija je opet koristiila ove zemlje za svoje interes i to je neka slijepa ljubav, irealistička.

*A, ako sagledamo prošlost?

– Ako gledamo onaj period kad nastaje moderna Srbija sve do danas mislim da veći deo tog vremena Srbija nije imala naročite odnose sa Rusijom. Rusija je daleko a Srbija je još nejaka sredinom 19.vijeka.

Onda imate dinastiju Obrenovića koja je austrofilska tu ne nema tog nekog ruskog uticaja. I naravno u godinama prije Prvog Svjetskog rata nastaje SSSR imamo Boljševičku revoluciju i Jugoslaveni nisu održavali odnose sa tom Rusijom.

Tu je i epizoda staljinizma koja je relativno kratkotrajna. Od 1948. i početkom 1950-ih odnosi su prilično hladni. Ali tokom 1990-ih i tokom rata u BiH počinje da se stvara taj narativ i ono što sam često vidio u komentarima – „Rusija nas nikada nije izdala“.

A u stvari, Rusija je često glasala protiv intersa Srbije zajedno sa zapadnim zemljama ili zapravo, protiv „Miloševićevog Beograda“. Jer recimo nije opravdan interes Srbije da se pomaže Radovan Karadžić. To je istina.

Boris Jeljcin, kao što je poznato, nikada nije volio Slobodana Miloševića. Nisu tu neki super odnosi bili ni tokom 1990-ih. Imamo tu izuzetke ruske vojnike što su prešli na Kosovo. To se nakon 2000-te konstruiše i smatram da jedan dio Srba to čini iz inata, ljudi su se preokrenuli protiv Engleske, Amerike i Zapada.

To je neka ideologija koju promoviše i crkva u smislu truli Zapad, homoseksualci se drogiraju….

*Ne iznenađuje onda nedavni podatak Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku koji kaže da samo 12 odsto građana Srbije tvrdi da je Rusija kriva za rat u Ukrajini?

– Podsjetiću vas da je na naslovnim stranama u Srbiji oko 24. februara pisalo da je Ukrajina napala Rusiju i pretpostavljam da su se mnogi u Srbiji nadali da će Rusija uskoro pobijediti Ukrajinu. I to se nije desilo.

*Srpski predsjednik Aleksandar Vučić kao da „navija“ da rat u Ukrajini potraje što duže. Nedavno je kazao da će rat u Ukrajini potrajati tokom cijele 2023. To je nešto što, kako se nerijetko ističe, i Rusiji odgovara. Vidimo i zaoštravanje situacije u regionu. U tom kontekstu da li treba da se plašimo rata na Balkanu?

-Što se rata tiče ne mislim da će biti nekog opšteg rata kao što smo imali 1990-ih jer je demografska i ekonomska slika u državama bivše Jugoslavije drugačija. I ne znam ko bi ratovao danas.

Postoji opasnost da dođe do nekih ozbiljnijih incidenata. Vidimo da i situacija oko Kosova može izmaći kontroli. Srpski režim može da izazove ono što Rusija želi, i to ne isključujem. Jer ukoliko stvarate odvratnu atmosferu naravno da će neko uzeti oružje i pucati na drugog prije ili kasnije.

Kako oni kažu – „Rusija nije kriva za rat u Ukrajini“, mislim to su dezinformacije, to je lako razumjeti. Jer Srbija je takva, kad tražite pronaći će informacije koje vam trebaju. Većina stanovništva kao i u svakoj drugoj zemlji ovisna je od nekih glavnih vijesti, portala i hrani se takvim informacijama.

*Francusko-njemački predlog za Kosovo trebalo bi da bude potpisan, kako se najavljuje, najkasnije do kraja marta. Šta se može očekivati do tada, prolongiranje de fakto priznanja uz nove tenzije i napetosti?

-Posljednjih mjeseci, koliko sam pratio stalno se diže ta neka napetost i smatram da će se teško promijeniti u kratkom roku. Uvijek će se naći neki razlog za dizanje tenzija, bile su registracijske tablice drugi put nešto drugo uvijek će se naći neki razlog da se dignu tenzije.

*Podgorička Pobjeda nedavno je objavila da su punih 13 mjeseci ogromne količine vještačkog đubriva iz Rusije preko Drača i Crne Gore stizale u Srbiju. Uprkos tome što je početkom aprila Crna Gora uvela sankcije Ruskoj Federaciji, tranzit vještačkog đubriva je nastavljen, preko graničnih prelaza Božaj i Dobrakovo i dalje za Srbiju. Da li je to Otvoreni Balkan u praksi?

-Tu ste u pravu, to jeste Otvoreni Balkan u praksi i to je za očekivati. Podsjetiću vas da je Sergej Lavrov, ruski ministar inostranih poslova, kazao da je Otvoreni Balkan korisna ideja. Znamo mi ko je taj čovjek, znamo koliko dugo podržava Putinov režim i ako je njima dobro onda je to loše po Balkan i sve nas.

Nisam shvatio zašto recimo Amerika i gospodin Gabrijel Eskobar toliko podržavaju inicijativu Otvoreni Balkan jer je to je baš nešto što više odgovara Rusiji nego Americi. Ili Eskobar uzima ruski novac jer sprovodi rusku politiku na Balkanu?!

Baš mi je čudno da uporno nastoji da progura Otvoreni Balkan. I kad su neki problemi u regionu, kao što su sada, imamo neka opšta saopštenja Eskobara koja ne vrijede ništa poput – „izrazili smo zabrinutost“.

*Rekli ste da je 42. vlada Crne Gore „bizarna epizoda u istoriji Crne Gore“. Kakva je 43. vlada kojoj je još u avgustu izglasano nepovjerenje?

-Još bizarnija. Posebno od kada je u tehničkom mandatu, jer je totalni haos. Dritan Abazović možda ima podršku Srbije i Rusije dok u Crnoj Gori njegova Vlada ima svega dva odsto podrške građana.

Što znači da takva vlada sa apsolutno nikakvim legitimitetom potpisuje ugovore poput Temeljnog ugovora a najavljuje se i potpisivanje inicijative Otvoreni Balkan. Ako to potpiše on može kasnije da pobjegne iz Crne Gore ili da završi u zatvoru.

Nadam se, čim dođe normalnija vlast u Crnoj Gori, prije svega legitimnija, da će to jednog dana poništiti. Sad izgleda da su oni na nekom vrhuncu ali čim to potpiše neće biti više koristan nikome.

Naravno prije njega je bila vlada Zdravka Krivokapića, koga sam ja kritikovao zbog nekih stvari na primjer odnosa prema Fakultetu za crnogorski jezik i kulturu (FCJK) ali mora mu se na kraju priznati da je čovjek imao neku rezervu i da je imao i nekakvi realniji pogled na situaciju nije htio tako lako da potpiše Temeljni ugovor, što je uradila ova vlada koju je podržao i DPS. Na izbore je trebalo ići još tada.

*Procjene su da je SPC vodeća privredna sila u Crnoj Gori. U Srbiji je, prema podacima, SPC treća po bogastvu. Dakle, prilično jak uticaj. Kako to tumačite?

-Situacija je vrlo teška. U nekom smo momentu kada SPC u Crnoj Gori ali i Srbija i bh. entitet Republika Srpska kontroliše puno toga. Poznato je da su ekonomski tokovi odavno sakriveni od nas, neoporezuju se, vidimo građevinske aktivnosti, veliki broj manastira, crkava i ta ekonomska moć je najbolji pokazatelj koliko su Srbi u Crnoj Gori ugroženi.

To je ona priča o nekoj ugroženosti. Ne mora čovjek da bude stručnjak, dovoljno je da prođete kroz Crnu Goru kao turista i vidjećete veliki broj novih manastira i kada se raspitate saznaćete da je crkva investitor i gradi stanove.

*Određeni centri u regionu – Zagreb – Beograd – Tirana, ocjene su, podrivaju stabilnost u regionu? Kako im se suprostaviti?

– Mislim da treba da se udruže intelektualci iz regiona prvenstveno iz BiH, Kosova i Crne Gore. Svakako da je teže tako nešto organizovati jer to nije ni ruski novac, ni srpski, ni crkveni novac. Ja nemam drugi recept.

Što se tiče Zagreba, naravno da se Zagreb duboko upliće u odnose u BiH i ima svoje neke interese zajedno sa srpskim nacionalistima. Ne bi bilo loše da i zagrebački fini intelektualci ustanu i pozabave se tim pitanjem.

Nacionalizam u Crnoj Gori je klerikalni

Šistek je sredinom decembra na Forumu na Cetinju „Otvorena Evropa ili zatvoreni Balkan“ u organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i crnogorskog PEN centra govorio o usponu klerikalizma i nacionalizma u Crnoj Gori.

Nacionalizam, kazao je, može biti i sekularni i klerikalni a verziju nacionalizma u Crnoj Gori Šistek naziva klerikalnim jer je u direktnoj vezi s crkvom. Iznio je i brojne primjere koji su pratili društvene promjene u Crnoj Gori tokom klerikalizacije kad SPC postaje glavni nosilac identiteta.

Šistek je uvjeren da ima nade u borbi protiv klerikalizacije ali da se borba mora voditi na različite načine te je nužno regionalno povezivanje.