Video
Za samog Mandića odavno nema mnogo nepoznanica. Njegova politička biografija, odnos prema devedesetim, Ratku Mladiću, evropskim institucijama i vrijednostima dovoljno su poznati da više nema potrebe iznova objašnjavati ko je Andrija Mandić. Mnogo je zanimljivije objašnjavati kako je političar sa takvim prtljagom postao jedan od stubova vlasti koja svakodnevno uvjerava građane da Crnu Goru vodi pravo u Evropsku uniju.
A još je zanimljivije zašto je Spajiću danas važnije da ga sačuva nego prije godinu ili dvije.
SPAJIĆU JE MANDIĆ POTREBNIJI NEGO IKAD
PES je na izborima 2023. osvojio 25,53 odsto glasova, ali je u međuvremenu očigledno potrošio dio političkog kapitala sa kojim je došao na vlast. Istraživanja već duže registruju pad podrške, unutrašnje razlike nijesu nikakva tajna, a pokret koji je na početku djelovao kao nezaustavljiva politička mašina sve više liči na široko sastavljen brod na kojem nijesu svi putnici sigurni ni kuda plove ni koliko će zajedno ostati na palubi.
Upravo u takvom trenutku Spajić ponovo poseže za formulom koja mu je već jednom otvorila vrata vlasti – većim platama.
Novi „Euro model“, sa obećanjem minimalnih zarada od 1.000, 1.250 i 1.400 eura, politički je gotovo idealan proizvod. Brojke su jednostavne, lako pamtljive i još lakše za bilborde, dok pitanja koliko sve to košta, koliko je dugoročno održivo i gdje završava politička promocija, a počinje ozbiljna ekonomska politika, ostaju za kasnije.
Možda će računica izdržati, možda neće, ali politička računica je već sasvim jasna, Spajić ponovo pokušava da biraču ponudi istu pogodbu – ne gledaj previše ko sa kim vlada, ne pitaj kakve vrijednosti zastupaju ljudi koji drže ključne funkcije, ne zagledaj previše politički dekor, pogledaj koliko će ti biti plata.
U toj računici Mandić više nije problem koji treba objašnjavati, nego partner koji treba sačuvati.
EVROPA U GOVORIMA, MANDIĆ NA ČELU PARLAMENTA
Tu počinje možda i najveći apsurd sadašnje crnogorske politike.
Crna Gora nikada nije bila bliže Evropskoj uniji, vlast svaki zatvoreni pregovarački korak predstavlja kao istorijski uspjeh, evropske integracije su postale gotovo jedina velika politička priča koja se još može prodavati bez mnogo objašnjenja, a istovremeno na čelu parlamenta sjedi čovjek zbog čijeg odnosa prema Ratku Mladiću moraju da reaguju poslanici Evropskog parlamenta i podsjećaju na nešto što bi u zemlji kandidatu za članstvo trebalo da bude elementarni civilizacijski minimum.
Nije, dakle, problem samo u tome šta Andrija Mandić misli privatno, niti je riječ o još jednoj balkanskoj svađi oko prošlosti. Kada predsjednik Skupštine šalje poruke koje se sudaraju sa vrijednosnim temeljima zajednice kojoj Crna Gora želi da pripada, onda to prestaje da bude privatna stvar, baš kao što ni evropska integracija nije tehnički proces u kojem je dovoljno zatvoriti poglavlje, promijeniti zakon i fotografisati se u Briselu.
Evropa nije carinski prelaz kroz koji se može proći sa jednim vrijednosnim prtljagom za unutrašnju upotrebu, a drugim za Brisel.
KAD NEMAŠ SIGURNE GLASOVE, NAJLAKŠE JE DA NEMA NI GLASANJA
Zato je današnja sjednica mnogo važnija od samog odgovora na pitanje hoće li Mandić biti smijenjen.
DNP je prvo najavio da će doći i glasati protiv njegove smjene, što bi bilo potpuno legitimno – dođeš u parlament, glasaš za ono u šta tvrdiš da vjeruješ i preuzmeš odgovornost za svoj glas. Onda su se predomislili i otvoreno saopštili da neće prisustvovati sjednici kako ne bi obezbijedili kvorum.
Drugim riječima, više nije dovoljno odbraniti Mandića glasovima, sigurnije je pokušati da do glasanja uopšte ne dođe.
I upravo tu dolazimo do PES-a, koji je zvanično protiv Mandićeve smjene i koji bi, ako je siguran u svoj stav i u sopstvene poslanike, danas trebalo da ima najjednostavniji posao na svijetu, da dođe u Skupštinu i glasa protiv.
Problem je što je glasanje tajno, a PES odavno nije partija jednog političkog senzibiliteta, već konglomerat ljudi različitih biografija, vrijednosnih stavova i granica preko kojih nijesu svi jednako spremni da pređu. Zato bi eventualne prazne klupe danas govorile mnogo više od bilo kojeg partijskog saopštenja.
Jer ako vjerujete svojim poslanicima, onda ih pustite da glasaju. Ako, međutim, nijeste sigurni šta će uraditi kada ostanu sami iza paravana sa glasačkim listićem, onda je najbezbolnije da ih u sali uopšte nema.
SPAŠAVANJE REDOVA ANDRIJE MANDIĆA
Tu se, zapravo, spajaju priča o Mandiću i priča o novom „Euro modelu“, iako na prvi pogled nemaju nikakve veze.
Spajiću treba novi talas podrške pred naredni izborni ciklus, a Mandiću treba funkcija koja mu daje institucionalnu težinu, legitimitet i poziciju sa koje njegova politika više nije samo politika jedne partije nego dio državnog vrha.
Jedan građanima nudi veću platu, drugi vlasti nudi stabilnost konstrukcije bez koje bi ona bila mnogo krhkija, pa se između njih stvara vrlo praktičan politički savez u kojem više gotovo i nije važno što se evropska retorika jednog partnera sudara sa vrijednosnim porukama drugog.
Možda je upravo zato današnja sjednica mnogo veći test za PES nego za Andriju Mandića. Mandić je svoj stav odavno pokazao, pitanje je šta će pokazati Spajić.
Ako danas bude kvoruma, poslanici će makar morati da urade ono za šta su izabrani, da glasaju i preuzmu odgovornost za odluku. Ako ga ne bude, onda rezultat neće glasiti da Andrija Mandić ima većinu koja ga želi na čelu Skupštine.
Preporučeno
Glasiće da oni koji ga drže na toj funkciji nijesu bili sigurni da mogu da ga sačuvaju glasovima, pa su odlučili da ga spašavaju praznim klupama i nedolaskom na posao.
