Video
“Samo priznanje ministra da su uzroci svih naših problema nepriznavanje pojedinaca i institucija (nikako naroda u cjelini) nečega što je očigledno, što je suđeno i utvrđeno, dovoljno govori o postepenom sazrijevanju društva u cjelini pa i onih koji su uzroci problema. Naravno da to nikada nije, niti može biti dovoljno za kolektivnu katarzu društva i savladavanje međunacionalnih podjela, pa i političkog diskursa permanentnog straha i ugroženosti ili slavljenja zločin, a i zločinaca”, navode iz SPP-a.
Kako su kazali iz te stranke, Leposavić mora da zna da negiranje dokazanih genocidnih namjera političkih ili institucionalnih elita u određenom vremenu, u ovom slučaju političkog i vojnog rukovodstva Republike Srpske, ne doprinosi ozdravljenju odnosa Srba i Bošnjaka.
“Jednako kao što negiranje jasenovačkog genocida ne doprinosi ozdravljenju odnosa Hrvata i Srba. Odgovornost i težinu riječi koje ministar pravde, ljudskih i manjiskih prava ima nikako ne dopuštaju usko politički osvrt na više puta presuđen genocid u Srebrenici”, ističu iz SPP-a.
Iz te partije kazali i da ne žele da vagaju svaku izgovorenu riječ, niti da ulaze u namjere Leposavića.
“Nameće se zaključak da je i sam ministar žrtva te podmukle barijere zločinaca da se sakriju iza kolektiviteta. Kako drugačije objasniti stav u kojem ministar, maltene u jednoj rečenici, kaže da on lično ne može da prizna ili ne prizna događaj u kojem nije učestvovao, ali da će priznati genocid, o kojem on lično nema saznanja, kada se on dokaže (što je već učinjeno), a svakako neće negirati valjanost pravnih odluka međunarodnih tijela”, naglašavaju u SPP-u.
Kako dodaju, politička pozadina i (zlo)upotreba genocida u Srebrenici u crnogorskom društvu, ali i u okruženju je česta pojava upravo zbog prostora koje se ostavlja negiranjem genocida.
“Slične stvari su se dešavale i u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Nažalost, praksa nas uči da se tačka na tu bolnu priču stavlja samo kroz dva aspekta. Jedan je društvena katarza do koje dolazi moralnim ozdravljenjem društva, za šta su potrebne desetine, pa i stotine godina, kao u Skandinaviji, ili Zakonom o zabrani negiranja i veličanja holokausta, genocida i ratnih zločinaca kao u Njemačkoj. Ne možemo da ne spomenemo da, dok pričamo o Srebrenici, mi u Crnoj Gori imamo brojne nerasvijetljene zločine iz istog perioda koji su nam fizički bliži, a za koje imamo direktnu odgovornost i obavezu”, napominju iz SPP-a.
Iz te stranke navode da je tendencija da se genocid u Srebrenici pripiše kolektivitetu, odnosno srpskom narodu u cjelini, što je i bojazan Leposavića, upravo posljedica negiranja genocida.
“Ono što je naš zajednički zadatak, a što neminovno moramo izvesti na čistinu, jeste imenovanje zločinaca imenom i prezimenom i otklon od njihovih (ne)djela i rezultata, prije svega ljudi koji zauzimaju visoke državničke funkcije kakva svakako jeste funkcija ministra Vladimira Leposavića. To je put ka pomirenju Balkana. Danas imamo primjere da ljudi negiraju kvalifikaciju genocida i priznaju samo termin “teški zločin”, a istovremeno ljude koji su direktno odgovorni za ta zlodjela nazivaju herojima i ponose se njima. Suludo, ali istinito”, naglašavaju.
Iz Stranke pravde i pomirenja su kazali i da je zločinački lobi dobrim dijelom zarobio predstavnike srpskog naroda u začaranom krugu zvanom “kolektivna krivica”.
“Naravno da ne postoji kolektivna krivica, ali Leposavić mora da zna da je ključ pomirenja na Balkanu ili, preciznije Srba i Bošnjaka, imenovanje i osuda zločinaca, distanciranje od njih i nepriznavanje “dostignuća” njihovih rezultata, kao i naklon svim nevinim žrtvama. Poruka ili glasno razmišljanje Leposavića da sadašnji i budući odnosi Bošnjaka i Srba, kao i svih drugih naroda treba da se grade na uzajamnom poštovanju apsolutno nema alternativu, ali nam upravo tu treba zadovoljenje pravde, u kojoj je minimum priznanje kvalifikacije genocida počinjenog u Srebrenici kako su to najveće pravne instance u svijetu kvalifikovale”, navode u toj partiji.
Ukazuju da Crna Gora, kao brojčano malo i društvo sa srazmjerno malim brojem zločina iz 90-ih, zaslužuje i ima šansu da prva izađe iz začaranog kruga balkanske krvi.
Preporučeno
“Put ka tome je vladavina prava, a ona podrazumijeva ako ništa, a ono bar priznavanje najviših međunarodnih sudskih instanci i naporan rad na uspostavljanju pravednijeg društva u Crnoj Gori”, zaključuju iz SPP-a.
