Video
Krenulo je i prije izbora. Dvije novinarke Javnog servisa – Tanja Šuković i Snežana Rakonjac – bile su na stubu srama, bičevane lažima. Samo zato što su se drznule da podsjete kako je govorio Amfilohije Risto Radović, zaštitnik ratnih zločinaca, rušitelj crnogorskih svetinja i mrzitelj Crnogoraca.
Rođena medijska kuća nije ih zaštitila od inkvizitora unutar same RTCG. Ćutale su nevladine organizacije, ćutala su strukovna udruženja, ćutale su žustre borkinje za ženska prava i rodnu ravnopravnost. Neće oni protiv crkve, može stić neka kletva, plod se ugasiti, žito sasušiti…
Ne damo svetinje, bješe li tako?
Ćutanje nije dugo trajalo, odmah poslije izbora zalarmala je jedna NVO-heroinica. Ali ne da brani, već da napada. Šefica Sigurne ženske kuće krenula je u targetiranje – žena. Prvo je novinarki Tamari Nikčević poručila da joj nema puta za Beograd, a i ovđe će joj biti gusto ako ostane, ko zna? Pa se dohvatila i nekadašnje novinarke, sadašnje poslanice Aleksandre Vuković, preporučujući joj da će od sada moći samo da čuva tuđu djecu i da ih ,,podučava srpski“, jer Aleksandra, je li, priča onim đavoljim crnogorskim jezikom.
Kad je razotkrivena, mirno je rekla da je njeno crtanje meta bilo – šala. Biće da Raičević nije čitala Kunderu. Neke šale razore mnoge živote, baš kao što je ,,Sigurna ženska kuća“ svjesno poželjela da se Nikčević i Vuković osjete razoreno i nesigurno.
O, da – kolege i koleginice iz nevladinog sektora nijesu ni zucnule, niti je mrko pogledale. A i valja se držati zajedno: u pohodu na nove grantove koga briga za kolateralne žrtve.
Ne damo svete grantove, je li?
Onda se javio Crnogorac, samo prezimenom Crnogorac, iz prosrpske koalicije. Savjetnik Krivokapića, onoga što danas rukoljubi Amfilohija a juče teroristu Kavaju, smislio je jednostavan a efektan plan rješavanja pluralizma medija. Jedan od političkih ciljeva koalicije koju śetuje jeste – da ugase Dnevne novine. A onda, redom ide redica: Pobjeda, CDM, Antena M, Analitika…
Pridružio mu se i politički partner, demokrata u duši Dritan Abazović koji je, odmah nakon izbornog slavlja, požurio da potvrdi već pomenute političke ciljeve. Ne – neće dirati himnu, grb, zastavu. O, da – ukinuće ,,Statisov portal CDM“. A onda, pogađate, ispuniće i postizbornu volju mentora iz Vijesti – Pobjeda, CDM, Antena M, Analitika… Nije nužno tim redom, važno je da se niko ne preskoči. Čestitamo, nova vlast piše istoriju: prvi put u dugoj tradiciji cenzure u Crnoj Gori dva političara otvoreno su najavili gašenje nepodobnih medija.
,,Na gradove udariće trava/ i zavesti svoju strahovladu/ svi cvjetovi ostaće bez glava/ da bi bili sa travom u skladu“, kako to kaže nezaboravni Vito Nikolić.
Taj užasni princip ,,kidanja cvjetova“ spoznala je nedavno i novinarka RTCG Duška Pejović koja je postala meta mizoginih, profašističkih komentara samo zbog pitanja na koje je uporno i profesionalno tražila odgovor. Novinarka kojoj je svojevremeno ukinuta emisija na ,,režimskom“ Javnom servisu preko noći je od nove vlasti, ali i dojučerašnjih bliskih ,,nezavisnih“ kolega dobila žutu traku sa etiketom – režimski novinar. A sve to uz amin Evrope koja se, je li, raduje promjenama i saradnji sa novom vlašću.
Biće da je i njih obuzela sladostrasnost posmatranja progona.
I, na kraju, kako to obično biva, iz gliba je izmigoljio još jedan opskurni lik, zavisni medijski tajkun i nezavisni kradljivac tuđih dionica, u suštini polupismeni intrigant Željko Ivanović, crnogorski Aleksa Žunjić, samo sa manje intelekta, ali jednako bez ikakvih skrupula.
Poput sitnih plaćenika novoj vlasti dostavio je spisak za odstrijel i progon: Tamara Nikčević (hm, možda je to već opsesija nedostižnim), Darko Šuković (to jeste opsesija manjeg prema većem), Andrej Nikolaidis (mora da je paklena ta opsesija netalentovanih prema talentu), Draško Đuranović (biće da je opsesivni kompleks niže vrijednosti), Viktor Ivančić (opsesija nepoznatog porijekla) i mnogi drugi…
Da li se to Ivanović kandiduje za zatvorskog čuvara i potkazivača ili je riječ o pokušaju ućutkivanja ili uklanjanja neželjenih svjedoka njegove pohlepe, laži i nesojluka – manje je bitno. Hajkač najbolje zna: sloboda progona neistomišljenika svih boja najveća je sloboda, jer nije ograničena istinom ili moralom.
Permanentni Goli otok, što bi rekao veliki Boro Krivokapić.
Progon i hajka, dvije tako crnogorske riječi, ponovo su zavladale Crnom Gorom. Sve uz prećutnu saglasnost domaćih boraca i borkinja za demokratiju i ljudska prava. I, što je važnije: znakovitu šutnju međunarodne zajednice koja licemjerno okreće glavu da ne primijeti očigledne znake fašizacije društva, vaskrsavanja četništva i stvaranje obrisa teokratske države u kojoj popovi sastavljaju vlast, dok njihove medijske spahije – koje su EU i SAD godinama obilato finansirali međunarodnim grantovima – crtaju mete na grudima neistomišljenika.
I sad kao Evropljani jedva čekaju da vide korjenite promjene u bliskoj budućnosti. Pa, eto, već imaju promjene, ali sve to više liči na povratak u mračnu prošlost.
Samo što im neće proći. Dok ima nas. Zalud vika i halabuka, hajke i crtanje meta – nema šutnje kad fašizam digne glavu.
Preporučeno
Draško Đuranović
