Na prijedlog podgoričkih antifašista glavni grad Crne Gore dobiće Titov spomenik naredne godine. Uoči izglasavanja takve odluke u Skupštini Podgorice, čini se standardno, ljudi su zavađeni.
S jedne strane, iz Glavnog grada, nas podsjećaju da je Tito prvi rekao da je Crna Gora zapalila iskru evropskog antifašizma 13. jula 1941. godine, a s druge, iz Nove srpske demokratije, da ” samo neka velika budala mogla predložiti da se podigne spomenik onome ko je tražio da Englezi bombarduju Podgoricu i Nikšić na Vaskrs 1944. godine”.
Podgorica je postala Titograd 13. jula 1946. godine, a ime smo vratili 1992. Izvjesno je, većina u parlamentu postoji i maršal će dobiti spomenik kod nas.
Sliku i priliku onih koji su ZA najbolje je predstavio novinar Miljo Radojičić koji nas sve podsjeća da je Crna Gora još pod svjetlom njegovih hidrocentrala, putuje njegovim magistralama i željezničkim putevima, ljetuje i zimuje u njegovim hotelima i većinom stanuje u njegovim stambenim naseljima…
“Mi smo se, do Josipa Broza, vozili putevima kralja Nikole. Mi smo sve to zaboravili. Broz je infrastrukturu digao na viši nivo koji je standardizovan prema Evropi za to vrijeme. Ako u tom kontininuitetu ne pratimo šta je čije da damo svima kao poštu i priznanje, onda, naravno, ni naše vrijeme neće doći ne sa procjenom kakvi smo bili, nego nećemo znati da vrednujemo ono što smo naslijedili i nadgradili. Prema tome, nastaju nesporazumi i gubimo decenije u razgovorima je li to valjalo ili nije. Mi, iz dana u dan, unazađujemo vlastite mogućnosti iako ih sigurno imamo”, kaže Radojičić za Standard.
Preporučeno
Miljo Radojičić
On je svjestan da još ima naših sunarodnika koji danas kliču “‘Titograde, ko ti dade ime? – Dao Tito, nikog nije pit’o! – Vratiće ti ime Podgorice, da ne nosiš ime izdajice!’”.
“Oni su protiv sebe”, kaže Radojičić.
Na pitanje da li je spomenik maršalu djelić odgovora na najavu proslave Podgoričke skupštine, Radojičić odgovara:
“I to je kontekst našeg mentalnog stanja ‘važno je biti protiv’, makar i protiv onoga što je ZA vas. Podgorička skupština ima katastrofalne posljedice. Nekoliko hiljada mučenih paubijenih, nasilje koje nije zapamtio 20. vijek u Crnoj Gori. Ona je došla dvije godine pošto su Crnogorci žrtvovali na hiljade života u Mojkovcu. Tamo su stradali regruti, a to su đaci. Taj zadnji juriš podrazmijevao je čete đaka koji su u trećem naletu pobijedili Austriju. Nakon dvije godine, ti njihovi preci i ti koji su preživjeli dobili su neviđenu odmazdu od istih onih za koje su poginuli. Ako ćete da vrednujete 1918. godinu, morate da je pratite u kontinuitetu i razmatrate zajedno sa 1916. godinom. Od onih koje smo branili dobili smo najgore odmazde. Mi smo njih spašavali, a oni su nam napravili odmazdu kao da smo im život uzimali”.
Tito je, kako dodaje, pokušao da izbalansira ta vremena.
“Ja sam rođen u njegovo vrijeme, a iz moje kuće nas petoro je završilo univerzitet u njegovoj zemlji. Kažite mi u kojoj to zemlji možete da odškolujete petoro djece do univerziteta iz radničke porodice. To je moj odgovor na sve premise koje su ludosti i revanši ljudi koji žele da prave muku i nevolju. Mi to ne zovemo izdajom već demokratijom”, naglašava on.
Sjednica na kojoj će se odlučivati o spomeniku trebalo bi da se održi u utorak, 30. novembra.
M.M.
Video