Čarapić je prošle sedmice u skupštinsku proceduru predao amandman i traži da se u članu 50 doda novi stav, koji predviđa da “troškove upravnog spora snosi tužilac”. Poslanik PES-a nije odgovarao na pitanja “Vijesti”, a u obrazloženju amandmana koji će se uskoro naći pred njegovim kolegama na Zakonodavnom i Odboru za politička pitanja Skupštine, tvrdi da “ovakvo rješenje ima za cilj da obezbijedi efikasnost upravnog postupka i racionalno korišćenje državnih resursa, odnosno spriječi zloupotrebe koje se dešavaju u praksi, u vezi sa primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacija i instituta upravnog spora”.

“Propisivanjem obaveze tužioca da snosi troškove upravnog spora u navedenim slučajevima, jača se odgovornost stranaka prilikom pokretanja sudske zaštite i podstiče podnošenje tužbi samo onda kada za to postoje stvarni i opravdani razlozi”, tvrdi u obrazloženju Čarapić.

Zamjenik izvršnog direktora Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac poručuje da taj predlog predviđa “finansijsko kažnjavanje građana, kada na sudu dokažu da su državne institucije kršile zakon”.

“Takva norma suprotna je Ustavu Crne Gore, jer ograničava pravo na sudsku zaštitu, uvodi nejednaka pravna sredstva za građane i državu i suštinski omogućava institucijama da nezakonito uskraćuju informacije bez posljedica”, rekao je Milovac “Vijestima”.

I koordinator Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić poručuje da se predlogom Čarapića dovodi u pitanje jednakost pravnog oružja, kao i motiv eventualnog uvođenja obaveze snošenja sudskih troškova.

“Pristup pravdi ili slobodan pristup informacijama mora biti stvaran i djelotvoran, a ne samo formalan. Mislim da bi ovaj amandman trebalo povući iz procedure i prestati sa dodatnim opterećivanjem procesa donošenja Zakona o SPI, na koji se već čeka isuviše dugo.

Šta u praksi znači Čarapićev predlog

Milovac objašnjava da Čarapićev predlog u praksi znači da kada vlast sakrije podatke o svom radu, građanin može pokrenuti upravni spor, na sudu dokazati kršenje zakona, ali da za to plati troškove postupka.

“…Uključujući i rizik da plati i troškove druge strane, odnosno države. Predloženo rješenje bi dovelo do toga da mnoge informacije koje vlast sakrije i ostanu tajna, jer građani neće moći da plate nesrazmjerno velike sudske troškove koji predstavljaju ogromnu barijeru za pristup podacima od javnog značaja”, precizira Milovac.

Naglašava da se to posebno odnosi na informacije o ugovorima o javnim nabavkama, potrošnji javnih fondova, poslovanju državnih preduzeća, beneficijama javnih funkcionera, kao i na podatke o zapošljavanju članova partija, porodice i glasača, koje vlast često krije od građana.

“Zakon o slobodnom pristupu informacijama dobio je pozitivno mišljenje Evropske unije upravo zato što nije sadržao normu koja ovako drastično ograničava sudsku zaštitu prava na pristup podacima. Usvajanjem ovakvog amandmana pokazala bi se jasna nespremnost ove vlasti da bude transparentna, ali i da se bori protiv korupcije u sopstvenim redovima – posebno imajući u vidu da su zahvaljujući podacima dobijenim na osnovu Zakona o SPI otkrivene brojne zloupotrebe”, kaže Milovac.

Podsjetio je na to da je pravo na pristup informacijama garantovano Ustavom Crne Gore.

To pravo, stoji u Ustavu, “može se ograničiti ako je to u interesu zaštite života, javnog zdravlja, morala i privatnosti, vođenja krivičnog postupka, bezbjednosti i odbrane Crne Gore, spoljne, monetarne i ekonomske politike”.

“Predloženi amandman je očigledno suprotan Ustav i iz razloga što se radi o ‘sprečavanju pristupa pravdi’ i uvođenju ‘nejednakih pravnih sredstava’ građanina i države. Ustav, garantuje i ‘pravo na pravni lijek’ protiv odluke o pravu ili zakonom zasnovanom interesu, kao i ‘pravo na pravično i javno suđenje pred nezavisnim sudom’. Ako se tužilac unaprijed obaveže da snosi troškove čak i kad uspije, sudska zaštita postaje formalna, a ne stvarna”, upozorava Milovac.

Podsjeća i na to da i evropski standardi potvrđuju da finansijske prepreke mogu predstavljati povredu prava na pristup sudu. Milovac ukazuje na praksu suda za ljudska prava, koji je u slučaju “Kreuz protiv Poljske” utvrdio povredu jer su pretjerane sudske takse spriječile podnosioca da uopšte iznese stvar pred sud.

“Dodatno, Ustav kaže da su svi jednaki pred zakonom i da svako ima pravo na jednaku zaštitu prava i sloboda. A sam Zakon o SPI polazi od toga da je pristup informacijama javni interes i da se može ograničiti samo radi interesa propisanih zakonom. Upravo zato je neprihvatljivo da se u jednoj uskoj kategoriji upravnih sporova (SPI) propiše da tužilac uvijek plaća troškove – time se uvodi posebno nepovoljan režim samo za one koji traže transparentnost, dok država dobija procesnu privilegiju i ostaje bez finansijskog rizika kad nezakonito uskraćuje informacije. To znači povredu principa ravnopravnosti, odnosno ‘jednakosti oružja’, jer se država stavlja u povlašćen položaj u odnosu na građanina”, ističe Milovac.

“Na kraju, iako se ovakvo rješenje pokušava opravdati postojanjem zloupotreba, one se godinama ne procesuiraju, već služe kao izgovor da se faktički sakriju podaci od javnog interesa uvođenjem velikih troškova sudskih postupaka. Čak i ako je zaista cilj suzbijanje zloupotreba, mjera je blanketna i nesrazmjerna, jer pogađa i one koji postupaju u dobroj vjeri i uspješno dokažu da im je prekršeno pravo”, zaključuje Milovac.

Marić: Kazna za kontrolu institucija

I Marić upozorava na to da u upravnim sporovima koji se vode protiv negativnih rješenja nadležnih organa u vezi sa slobodnim pristupom informacijama, stranke ne smiju biti opterećene troškovima postupka.

“Pravo na slobodan pristup informacijama predstavlja osnovno ustavno i zakonsko pravo građana, a njegovo ostvarivanje je od ključnog značaja za transparentnost i odgovornost rada organa vlasti. Zloupotrebe koje su se javljale u praksi mogu se riješiti na razne načine, ali svakako ne tako što će se troškovima postupka opteretiti građani i civilni sektor”, naglašava Marić.

Precizira da građani i organizacije koje pokreću ovakve sporove ne štite isključivo svoj privatni interes, već djeluju u javnom interesu, omogućavajući kontrolu zakonitosti rada institucija.

“Nametanje sudskih troškova u ovim postupcima imalo bi odvraćajući efekat i jednim dijelom bi obeshrabrilo građane da koriste pravo koje im je zagarantovano zakonom. Takođe, upravni spor nastaje kao posljedica postupanja samog organa vlasti koji je donio negativno ili nezakonito rješenje. Nije pravično da teret troškova snosi stranka koja je bila primorana da sudskim putem traži zaštitu svog prava. Posebno treba imati u vidu neravnopravan položaj građana u odnosu na organe vlasti koji raspolažu javnim sredstvima”, zaključio je Marić.

Začarani krug

Predlog zakona o SPI rijedak je propis o kojem su poslanici u plenarnoj sali raspravljali dva puta u nešto manje od pet mjeseci.

Posljednja verzija tog akta, koji pet godina kruži u začaranom krugu od Vlade do Skupštine, u parlamentarnu proceduru je ušla u februaru ove godine.

Do 24. jula je prošao sva skupštinska radna tijela, a tog dana ministar javne uprave Maraš Dukaj ga je predstavio poslanicima u plenarnoj sali.

Međutim, poslanici se ljetos nijesu izjasnili o tom propisu.

On se ponovo našao na dnevnom redu aktuelnog jesenjeg zasjedanja Skupštine, a resorni ministar je na početku izlaganja naglasio da se drugi put raspravlja o istom propisu.

“Rijedak slučaj u parlamentarnom radu”, rekao je Dukaj prošle sedmice u parlamentu.

Naglasio je i da je Predlog zakona, uz amandmane, ranije prošao sve skupštinske odbore i procedure, ali i da je pozitivno ocijenjen od svih relevantnih domaćih i međunarodnih aktera.

Civilni sektor je još krajem 2020. godine Vladi Zdravka Krivokapića dostavio inicijativu za izmjene i dopune Zakona o SPI. Većina njihovih sugestija je uvažena, a propis je u skupštinsku proceduru upućen u januaru 2022. godine.

Dva puta je vraćen iz Skupštine: jednom zbog promjene resornog ministra (2022), drugi put zato što sadrži “niz nedostataka” (2024).

U međuvremenu ga je jednom i Vlada povukla iz procedure, i to 2023, jer je parlament bio raspušten u susret parlamentarnim izborima te godine.

Premijer Milojko Spajić je u svom mandatarskom ekspozeu iz oktobra 2023. obećao borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i korupcije na visokom nivou. Tada je naglasio da će aktuelna izvršna vlast kreirati “jak pravni i institucionalni okvir koji će omogućiti jači odgovor na kriminal i korupciju” i to kroz usvajanje više propisa, među kojima i novog Zakona o slobodnom pristupu informacijama, “u cilju uspostavljanja maksimalne transparentnosti kao ključnog instrumenta u borbi protiv korupcije”.

Neusvajanje tog propisa remeti ispunjavanje obaveza Vlade iz Akcionog plana za ispunjavanje završnih mjerila u pregovaračkom poglavlju 23 – pravosuđe i temeljna prava u procesu pregovora sa Evropskom unijom.

Prema Akcionom planu, u ovom kvartalu trebalo je već da bude otpočeto “jačanje administrativnih kapaciteta kroz povećanje broja zaposlenih u nadležnoj Agenciji zbog implementacije novih zakonskih nadležnosti koje proizilaze iz novih zakonskih rješenja Zakona o SPI…”