Zenović u razgovoru za Standard posebno naglašava da završnica pregovora ne smije biti samo administrativno zatvaranje poglavlja, već stvarna promjena sistema koju građani mogu da osjete kroz pravnu sigurnost, bolju zaštitu potrošača, zdraviju životnu sredinu, veće šanse za mlade i sposobnost države da koristi evropske fondove.
EU NIJE DATUM, NEGO OSJEĆAJ SIGURNOSTI
STANDARD: Građani godinama slušaju o poglavljima, mjerilima, usklađivanju i reformama, ali mnogi i dalje ne vide šta se konkretno mijenja u njihovom životu. Možete li jasno reći: šta će prosječan građanin Crne Gore prvo osjetiti ako Crna Gora uđe u EU?
ZENOVIĆ: Mislim da je važno da razumijemo da se članstvo u Evropskoj uniji ne svodi samo na jedan politički događaj ili formalni čin pristupanja. Ono što će građani najprije osjetiti jeste izvjesnost da žive u državi koja je dostigla nivo institucionalne uređenosti, pravne sigurnosti i ekonomske predvidivosti koji karakteriše evropske demokratije.
Često govorimo o fondovima, investicijama ili slobodi kretanja, i sve su to važni benefiti; međutim, možda je najveća vrijednost članstva upravo činjenica da ono predstavlja potvrdu da su reforme uspjele, da institucije funkcionišu na stabilnim osnovama i da građani i građanke mogu da planiraju svoju budućnost sa mnogo većim stepenom sigurnosti.
Evropska unija nije samo zajedničko tržište ili politički savez. To je prostor zajedničkih standarda, povjerenja i pravila koja važe jednako za sve. Zato vjerujem da će prvi osjećaj biti upravo osjećaj sigurnosti da Crna Gora pripada krugu najrazvijenijih demokratija i da je njen razvojni pravac dugoročno stabilan.
STANDARD: Crna Gora je otvorila sva pregovaračka poglavlja, ali je veliki dio njih i dalje nezatvoren. Koja su, po Vašem mišljenju, tri poglavlja čije zatvaranje građanima najdirektnije mijenja svakodnevicu — kroz pravdu, zdravstvo, obrazovanje, posao, potrošačka prava ili standard?
ZENOVIĆ: Iako svako pregovaračko poglavlje na svoj način doprinosi kvalitetu života, postoje oblasti čiji se efekti najneposrednije osjećaju u svakodnevici građana.
Prije svega, tu je Poglavlje 2 koje uređuje slobodu kretanja radnika. Ono nije važno samo zbog mogućnosti rada u državama članicama, već prije svega zbog usklađivanja domaćeg tržišta rada sa evropskim standardima, boljih uslova rada, zaštite zaposlenih i jačanja socijalnog dijaloga.
Zatim Poglavlje 28, koje se odnosi na zaštitu potrošača i zdravlja. To su pitanja koja građani osjećaju svakog dana — od bezbjednosti proizvoda koje kupuju, preko kvaliteta zdravstvene zaštite, do zaštite njihovih prava na tržištu.
Poseban i veoma neposredan uticaj u svakodnevnom životu ima i Poglavlje 27, koje se bavi zaštitom životne sredine i implementacijom mreže Natura 2000 — to nije samo administrativna obaveza, već ključni test spremnosti društva da čuva prirodne resurse, kvalitet vazduha i vode, i prostor za obitavanje budućih generacija. Uspješna primjena standarda iz Poglavlja 27 direktno utiče na zdravlje ljudi, otpornost poljoprivrede i turizma, te smanjenje rizika od poplava i drugih ekoloških prijetnji.
I naravno, teško je govoriti o kvalitetu života bez poglavlja iz oblasti vladavine prava. Jer bez efikasnih i nepristrasnih institucija nijedno pravo nije potpuno zaštićeno. Zato je evropski proces zapravo spoj ekonomskih, socijalnih i pravnih reformi koje zajedno mijenjaju svakodnevni život građana.
REFORME NE SMIJU OSTATI NA PAPIRU
STANDARD: U javnosti postoji snažan osjećaj da se reforme često svode na papire, strategije i izvještaje. Kako ćete dokazati građanima da završnica pregovora neće biti samo administrativno zatvaranje poglavlja, nego stvarna promjena sistema?
ZENOVIĆ: Mislim da je upravo iskustvo posljednjih godina pokazalo da je Evropska unija odavno prevazišla pristup u kojem se napredak mjeri brojem usvojenih zakona ili strategija. Danas se od država kandidata traži ono što nazivamo bilansom rezultata.
To znači da nije dovoljno usvojiti normu; potrebno je dokazati da ona proizvodi konkretne efekte u društvu. Nije dovoljno reformisati instituciju na papiru; potrebno je pokazati da ona efikasnije radi, da građani imaju više povjerenja u njen rad i da su njihova prava bolje zaštićena.
Zato završnica pregovora neće biti administrativni posao. Naprotiv, ona predstavlja najzahtjevniju fazu procesa, jer podrazumijeva da reforme postanu dio institucionalne kulture i svakodnevne prakse. Tek tada možemo govoriti o stvarnoj evropskoj transformaciji društva.
U tom duhu, moramo istaći da evropski put nije samo puka transpozicija normi i odredbi — to je svakodnevni korak prema boljem životu. Ključ nije u samoj formi propisa nego u njihovoj primjeni: ako zakon ne mijenja navike, navike neće promijeniti život. Od građana očekujemo rezultate koji se ogledaju u uređenijoj životnoj sredini, pouzdanijim uslugama i većem povjerenju u institucije; od vlasti očekujemo rad koji je vidljiv i mjerljiv, a ne samo deklarativan. Tek kad reforme postanu svakodnevna praksa, možemo reći da smo ostvarili stvaran napredak.
STANDARD: Poglavlja 23 i 24 se najčešće pominju kao ključna. Šta konkretno građanin dobija ako pravosuđe, policija i tužilaštvo zaista počnu da funkcionišu po evropskim standardima — manje korupcije, brže suđenje, veću sigurnost, veću odgovornost vlasti?
ZENOVIĆ: Suština ovih poglavlja nije u samim institucijama, već u odnosu države prema građaninu. Kada govorimo o evropskim standardima u pravosuđu, bezbjednosti i zaštiti prava, zapravo govorimo o tome da svaki građanin i građanka, bez obzira na svoje političko opredjeljenje, društveni status ili lične veze, može očekivati da ih zakon štiti jednako.
To podrazumijeva profesionalno i nezavisno sudstvo, tužilaštvo koje djeluje bez političkih uticaja, efikasne institucije i sistem odgovornosti koji garantuje da niko nije iznad zakona.
U tom smislu, poglavlja 23 i 24 nijesu samo tehnička pregovaračka poglavlja. Ona predstavljaju samu srž evropskog projekta, jer uređuju pitanje kvaliteta demokratije i odnosa između države i građana. Građani dobijaju pravdu koja je dostupna, efikasna i predvidiva, a to je možda i najvažniji preduslov svakog drugog društvenog razvoja.
Pored toga, građani dobijaju veću pravnu sigurnost u svakodnevnom životu – od zaštite imovine i ugovornih prava, do efikasnijeg ostvarivanja socijalnih, radnih i drugih prava pred institucijama. Jačanje borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala doprinosi stvaranju pravednijeg društva u kojem uspjeh ne zavisi od političkih ili ličnih veza, već od znanja, rada i jednakih mogućnosti.
Takođe, unaprjeđenje rada javne uprave, digitalizacija usluga i veća transparentnost institucija omogućavaju građanima lakši pristup informacijama i efikasnije ostvarivanje njihovih prava. Krajnji cilj svih ovih reformi jeste izgradnja države u kojoj građani imaju povjerenje da će institucije djelovati zakonito, profesionalno i u njihovom interesu.
BEZ VLADAVINE PRAVA NEMA PUNOG USPJEHA
STANDARD: Može li Crna Gora ući u EU ako formalno ispuni mjerila, ali građani i dalje osjećaju da institucije nijesu pravedne, efikasne i jednako dostupne svima? Drugim riječima, može li se evropski proces završiti bez stvarne vladavine prava?
ZENOVIĆ: Formalno gledano, evropski proces se zasniva na ispunjavanju jasno definisanih mjerila. Međutim, politički i društveni smisao tog procesa mnogo je širi od samog ispunjavanja kriterijuma.
Percepcija građana je izuzetno važna kategorija. Iskustva brojnih država pokazuju da često postoji vremenski jaz između sprovedenih reformi i trenutka kada građani počnu da osjećaju njihove efekte.
Ali upravo zato je važno da reforme budu održive i dubinske. Evropska unija ne traži samo formalnu usklađenost sa pravnom tekovinom, već i izgradnju kulture vladavine prava, povjerenja u institucije i demokratske odgovornosti.
Ako građani dugoročno ne osjećaju da institucije rade u njihovom interesu, onda je teško govoriti o punom uspjehu reformi, bez obzira na formalne pokazatelje. Zato evropski proces nije samo proces zatvaranja poglavlja, već proces izgradnje povjerenja između države i društva.
Upravo zbog toga Evropska unija posebnu pažnju posvećuje poglavljima 23 i 24, koja se otvaraju među prvima, a zatvaraju posljednja. Time se želi osigurati da reforme nijesu privremene ili deklarativne, već da postanu trajni dio institucionalnog sistema i političke kulture države.
Stvarna vladavina prava podrazumijeva da zakoni važe jednako za sve, da institucije funkcionišu nezavisno od dnevne politike i da postoji mjerljiv rezultat u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Tek kada takvi rezultati postanu vidljivi i održivi, može se govoriti o punom uspjehu evropskog procesa i spremnosti države da preuzme sve obaveze članstva u Evropskoj uniji.
EU NE DONOSI PLATE PREKO NOĆI, ALI OTVARA VRATA RAZVOJA
STANDARD: Jedna od najvećih dilema građana je standard. Da li članstvo u EU realno znači veće plate, bolja radna prava i sigurniji posao — ili postoji opasnost da građani očekuju više nego što članstvo može odmah da donese?
ZENOVIĆ: Bilo bi neodgovorno reći da samo članstvo automatski donosi veće plate ili viši životni standard. Evropska unija nije mehanizam koji preko noći rješava ekonomske izazove.
Međutim, ono što članstvo donosi jeste okvir unutar kojeg je mnogo lakše ostvariti održiv ekonomski razvoj. Veće tržište, veća pravna sigurnost, pristup fondovima, privlačenje investicija i snažnija konkurentnost stvaraju uslove za rast životnog standarda.
Ako pogledamo iskustva država poput Poljske, Rumunije, Bugarske, vidimo da članstvo nije bilo garancija uspjeha, ali jeste predstavljalo snažan razvojni akcelerator. Drugim riječima, Evropska unija otvara vrata mogućnosti, a na nama je da kroz kvalitetne politike te mogućnosti pretvorimo u bolji životni standard građana.
Važno je razumjeti da ekonomski napredak nije posljedica samog čina pristupanja, već reformi koje prate evropski put. U tom smislu, evropske integracije podstiču izgradnju stabilnih institucija, predvidivog poslovnog ambijenta i pravne sigurnosti, što su ključni preduslovi za dugoročne investicije, otvaranje novih radnih mjesta i rast zarada.
Za malu državu kakva je Crna Gora, članstvo u Evropskoj uniji predstavlja priliku da bude dio najvećeg ekonomskog i političkog prostora stabilnosti na svijetu. To znači lakši pristup tržištu od stotina miliona potrošača, veće mogućnosti za domaće privrednike, snažniju zaštitu investitora i značajnije korišćenje evropskih razvojnih fondova. Upravo zato se benefiti ne mjere samo kroz visinu plata, već i kroz kvalitet institucija, sigurnost radnih mjesta, mogućnosti za mlade i ukupni kvalitet života.
STANDARD: Mladi sve češće odlaze jer ne vide perspektivu. Šta im EU članstvo konkretno otvara: lakši pristup obrazovanju, fondovima, tržištu rada, startup podršci — ili će im samo olakšati da još brže napuste Crnu Goru?
ZENOVIĆ: To je jedno od najvažnijih pitanja sa kojima se danas suočava ne samo Crna Gora, već gotovo sve evropske države. Međutim, mislim da je važno da na mobilnost mladih ne gledamo isključivo kao na problem odlaska, već i kao na pitanje mogućnosti izbora, sticanja znanja i povratka stečenog iskustva u sopstveno društvo.
Evropska unija mladima otvara čitav spektar prilika – od obrazovnih programa poput Erasmusa, preko inicijativa kao što je „Garancija za mlade“, do pristupa fondovima za inovacije, preduzetništvo, kulturu i kreativne industrije. Tu je i pristup evropskom tržištu rada kroz instrumente poput EURES-a, koji omogućavaju transparentnije i sigurnije zapošljavanje širom Evropske unije.
Ali suština nije u tome da mladima olakšamo odlazak. Suština je da evropske standarde, prilike i mogućnosti dovedemo u Crnu Goru. Uspjeh evropskih integracija neće se mjeriti brojem mladih koji mogu da odu, već brojem onih koji će imati razlog da ostanu ili da se, nakon sticanja iskustva, vrate i grade svoju budućnost ovdje.
Zato evropski put posmatram kao proces stvaranja društva u kojem mladi neće birati između profesionalnog razvoja i života u svojoj zemlji, već će imati mogućnost da ostvare i jedno i drugo.
FONDOVI SU ŠANSA, ALI I TEST ZA DRŽAVU I OPŠTINE
STANDARD: Koliko je Crna Gora stvarno spremna da koristi evropske fondove? Imamo li dovoljno sposobnu administraciju, lokalne samouprave i institucije da povuku novac, ili postoji rizik da članstvo dočekamo nespremni za ono što nam se nudi?
ZENOVIĆ: Korišćenje evropskih fondova nije pitanje samo pristupa novcu, već prije svega sposobnosti države da prepozna razvojne prioritete, pripremi kvalitetne projekte i obezbijedi efikasno upravljanje javnim politikama.
Crna Gora je tokom pregovaračkog procesa izgradila značajno iskustvo u upravljanju pretpristupnim fondovima i danas već posjeduje institucije i stručne kapacitete koji godinama rade u toj oblasti. Kroz Poglavlje 22 i uspostavljanje sistema za upravljanje kohezionom politikom, mi zapravo gradimo administrativnu infrastrukturu koja će sjutra upravljati znatno većim sredstvima nego što su ona koja su nam danas dostupna.
Naravno, bilo bi neodgovorno reći da je posao završen. Poseban izazov ostaje jačanje kapaciteta lokalnih samouprava, jer će upravo opštine biti među najvećim korisnicima evropskih fondova u oblastima infrastrukture, zaštite životne sredine, lokalnog razvoja i socijalnih politika.
Međutim, ono što ohrabruje jeste činjenica da ovaj proces ne počinje ulaskom u Evropsku uniju. On traje već godinama i upravo je pregovarački proces omogućio da razvijamo znanja, institucije i mehanizme koji će nam omogućiti da članstvo dočekamo spremni i da koristimo prilike koje ono donosi.
STANDARD: Često se govori o koristima, ali članstvo u EU nosi i obaveze, konkurenciju i stroža pravila. Koji sektori u Crnoj Gori će najteže podnijeti ulazak u EU i šta država sada radi da ih pripremi?
ZENOVIĆ: Svaka integracija u veliko i konkurentno tržište podrazumijeva određene izazove. To je iskustvo kroz koje su prošle sve države koje su postale članice Evropske unije i Crna Gora neće biti izuzetak.
Najveće prilagođavanje očekuje sektore koji će se suočiti sa intenzivnijom tržišnom konkurencijom, prije svega određene djelove poljoprivrede, mala i srednja preduzeća, ali i pojedine segmente javne uprave koji će morati da rade prema znatno zahtjevnijim standardima efikasnosti i odgovornosti.
Međutim, važno je razumjeti da evropska integracija nije proces u kojem država ostaje sama pred tim izazovima. Naprotiv, Evropska unija upravo kroz pregovarački proces pomaže državama kandidatima da pripreme privredu, institucije i lokalne zajednice za funkcionisanje na jedinstvenom tržištu od gotovo 450 miliona ljudi.
Zato ja na ovo pitanje ne gledam prvenstveno kroz prizmu rizika, već kroz prizmu transformacije i prilika. Ono što danas izgleda kao izazov sjutra može postati razvojna šansa. Veće tržište znači veći prostor za izvoz, više investicija, pristup novim tehnologijama i viši nivo konkurentnosti. Ključno je da ovaj period iskoristimo za modernizaciju ekonomije, unapređenje produktivnosti i jačanje kapaciteta naših privrednih subjekata. Upravo zbog toga evropski proces nije samo priprema za članstvo, već priprema Crne Gore za ekonomiju budućnosti.
STANDARD: Ako biste građaninu koji je umoran od politike, nepovjerenja i velikih obećanja morali u jednoj rečenici objasniti zašto je ulazak u EU važan za njegov život, a ne samo za političare i institucije – šta biste mu rekli?
ZENOVIĆ: Evropska unija je važna zato što predstavlja okvir u kojem sloboda, pravda i dostojanstvo građanina nijesu stvar sreće ili okolnosti, već rezultat uređenih i odgovornih institucija.
Preporučeno
TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.















