Međutim, prema riječima briselskih diplomata s kojima je Radio Slobodna Evropa (RSE) razgovarao, blok i dalje ima cilj da djeluje kao kanal za potencijalne direktne razgovore Sjedinjenih Država i Teherana.

Uz to, na stolu je i nekoliko ključnih političkih odluka – posebno u vezi s Ukrajinom.

Kada je Poljska preuzela šestomjesečno rotirajuće predsjedavanje Savjetom Evropske unije s mnogo pompe i okolnosti na početku godine, deklarisani cilj bio je da formalni pregovori o pristupanju EU s Ukrajinom i Moldavijom počnu tokom prvih šest mjeseci 2025. godine.

Poljske diplomate su čak samouvjereno izrazili nadu da će se tokom njihovog predsjedavanja otvoriti više od jedne od šest pregovaračkih poglavlja.

Može se reći da se stvari nisu odvijale kako se očekivalo.

Za otvaranje svakog klastera potrebna je jednoglasnost, a Mađarska je uporno blokirala svaki potez u tom smislu, čak je provela široko kritikovani konsultativni referendum o članstvu Ukrajine u EU.

Ovaj samit je svojevrsni “salon posljednje prilike” za deblokiranje situacije, ali malo diplomata vjeruje da će mađarski premijer Viktor Orban na to mnogo misliti.

Neki misle da će se stvari po ovom pitanju možda pokrenuti nakon samita u julu kada Danska preuzme predsjedavanje.

Međutim, budući da je ovo sve više postalo domaće političko pitanje u Mađarskoj, većina vjeruje da će Budimpešta nastaviti s vetom na napredak do parlamentarnih izbora u zemlji u aprilu 2026. godine.

Što se tiče Ukrajine i Moldavije, nacrt deklaracije samita u koji je RSE imao uvid navodi da “Evropski savjet s nestrpljenjem očekuje sljedeće korake u procesu pristupanja u skladu s pristupom zasnovanim na zaslugama, s otvaranjem klastera kada se ispune uslovi”.

Ključno pitanje sada je da li Ukrajinu i Moldaviju treba odvojiti u procesu pristupanja, budući da se čini da se nijedna od 27 država članica EU ne protivi tome da se Kišinjevu dozvoli da nastavi.

Međutim, nekoliko država članica nerado daje zeleno svjetlo za ovo “razdvajanje” jer ne žele, kako su to rekle, “podleći mađarskoj ucjeni” i vjeruju da bi par trebao nastaviti zajedno na putu ka članstvu. S druge strane, EU takođe želi dati Moldaviji mrkvu, s prvim samitom EU-Moldavija početkom jula i, kako se očekuje, tijesnim parlamentarnim izborima u septembru.

Međutim, najvjerovatniji scenario je da će se svi pripremni radovi na pregovorima o pristupanju nastaviti u nadi da će se svaki klaster moći otvoriti kada se dobije odobrenje svih.

Za sada, najvjerovatniji kandidat koji će pokazati konkretan napredak krajem juna je Crna Gora, za koju se očekuje da će zatvoriti niz poglavlja 27. juna.

Toliko o “zamahu proširenja EU” koji su eurokrate tako često žarko propagirale prethodnih godina.

Ako postoji jedno područje u kojem Mađarska – a sve više i Slovačka – mogu biti spremnije da krenu naprijed, to su sankcije protiv Rusije.

I postoje dvije odluke koje treba donijeti o sankcijama: novopredložena 18. runda restriktivnih mjera i šestomjesečno produženje svih sankcija nametnutih Kremlju od potpune invazije na Ukrajinu prije skoro tri godine.

Nekoliko evropskih diplomata je naznačilo da bi tokom samita moglo doći do neke vrste ustupka, pri čemu će obje odluke o sankcijama biti usvojene, ali će se uopšteno prihvatiti da Ukrajina za sada ne može napredovati na putu pristupanja.

Za većinu zvaničnika, najvažnije je dobiti produženje svih prethodnih sankcija.

To uključuje svu zamrznutu rusku imovinu u bloku, koja ukupno iznosi preko 200 milijardi eura (230 milijardi dolara).

Mađarska se prošli put u januaru poigravala idejom da ne odobri produženje, ali zvaničnici smatraju da ovaj put neće biti previše dramatično, s obzirom na to da pojačani ruski napadi na ukrajinske civilne ciljeve čine sve pozive na potencijalne mirovne pregovore besmislenim.

Činjenica da stvarni rok za produženje nije prije kraja jula znači da je većina osoba s kojim je RSE razgovarao uvjerena da se nešto može riješiti.

Što se tiče 18. paketa sankcija, većina stvari je već dogovorena na diplomatskom nivou.

Ovo nije previše iznenađujuće, s obzirom na to da je većina stavljanja na crne liste i predloga – poput uklanjanja SWIFT-a ruskim bankama i sankcioniranja Sjevernog toka 1 i 2 – bila relativno nekontroverzna.

Brzo odobrenje je takođe vjerovatnije sada kada se čini malo vjerovatnim da će glavni predlog o smanjenju gornje granice cijene ruske nafte sa 60 na 45 dolara po barelu dobiti podršku.

Sjedinjene Američke Države nijesu prihvatile ovu ideju na nedavnom samitu Grupe sedam, a malo ko vjeruje da je EU – čak i uz potencijalnu političku podršku saveznika poput Velike Britanije i Kanade – voljna ili sposobna sniziti gornju granicu bez Vašingtona.