Uljarević: Vlada i vladajuća većina više se boje gnjeva SPC nego građana

Ocijenila je da SPC danas može biti zadovoljna Vladom i vladajućom većinom, jer se svi oni, kako je kazala, više boje gnjeva ove vjerske zajednice, nego građana čiji su ili glasovi (indirektno doveli tu gdje sjede.

“U međuvremenu, u SPC u Crnoj Gori je tokom protekle godine promijenjena organizacija, rijetki konstruktivni tonovi su marginalizovani, a izgubili su se i neki obrisi autonomnijeg djelovanja, kao posljedica promjene odnosa snaga u autoritetima mitropolita i patrijarha, a što uvijek spreman predsjednik Srbije koristi na svoj način. U toj konstelaciji, teško da su interesi ove Crkve u najboljoj namjeri usmjereni ka demokratizaciji i progresu Crne Gore kakve zaslužuju naši građani”, istakla je Uljarević.

Nedavno objavljena istraživanja pokazala su da građani u najvećoj mjeri nijesu zadovoljni radom Vlade u prethodnoj godini. Kako Vi komentarišete učinke izvršne vlasti?

ULJAREVIĆ: Ova Vlada je imala objektivnih izazova sa kojima se nosila pod teretom velikih očekivanja i u tome se, najblaže rečeno, nije snašla i zbog svojih subjektivnih slabosti. Arogancija njenih čelnika samo pojačava dominantno nezadovoljstvo i razočaranje izraženo u svim relevantnim istraživanjima. Građani joj daju mršavu dvojku, većinski je opisujući kao konzervativnu, klerikalnu, revanšističku, amatersku, bez kapaciteta za reformski kurs. Posljednji CG puls ukazuje i da preko polovine (56,8 odsto) građana ne vidi kvalitativne promjene u rukovođenju u odnosu na vlast DPS-a ili da je čak gore nego u vrijeme vlasti DPS-a. To prate i negativni stavovi opozicije, ali i najvećeg dijela parlamentarne većine, što ozbiljno dovodi u pitanje njen legitimitet.

Imali smo priliku da vidimo mišljenja ključnih spoljno-političkih oslonaca Crne Gore, ali i nezavisnih zapadnih analitičara, kroz koje oni opominju da je Vlada podbacila. Moje su ocjene konsekventne. I prilikom formiranja Vlade sam cijenila da joj je značajan nedostatak nepoznavanje sistema državne uprave i složenosti procesa evropskih integracija. Nakon 100 dana, pokazalo se da tu postoji i deficit elementarnog političkog znanja, integriteta i stručnosti, a suficit ambicije, bahatosti i otuđenosti. Vrijeme samo razotkriva i štete po javni interes koje ova vlada proizvodi.

Prije smjene DPS vlasti, aktuelna parlamentarna većina oštro je kritikovala zapošljavanje po dubini, da bi nakon pobjede na izborima pravili i sporazume u kojima su postavljali kvote što će kome pripasti. Da li je takva praksa dodatno urušila sistem i koliko je za takvo stanje odgovoran DPS?

ULJAREVIĆ: DPS je izopačila nekadašnji sistem socijalizma ili komunizma, kako god ga zvali, prilagođavajući rad u javnoj upravi i javnim preduzećima isključivo partijskim interesima. To smo kritikovali i mi u kritički orijentisanom civilnom sektoru i tada opozicione političke partije. Izbornim porazom u avgustu 2020. DPS je platio i za taj dio lošeg rukovođenja. Razumno je bilo očekivanje građana da će doći do raskida sa starim praksama nepotizma i partijskog zapošljavanja uz uspostavljanje jednakih šansi, kao i sistemske promjene koje vode boljem životu. Umjesto toga smo dobili neodgovorno eksperimentisanje, netransparentnost, „Potemkinova sela“ i trčanje u sprintu svim pogrešnim putevima kojima je DPS hodio tokom tri decenije kao da nova struktura hoće da prigrabi što više u što kraćem roku. Pored činjenica koje svakodnevno ,,isplivavaju“, uvreda je za zdrav razum svaki pokušaj članova Vlade, ali i predstavnika parlamentarne većine, da to demantuju.

Znači, sve nakon što je nova struktura preuzela vlast je njena odgovornost, uključujući i preuzimanje DPS modela. Pošto je ta grabež brža, otvorenija i drastičnija, dobili smo i karikaturu tog lošeg modela i dalje slabljenje inače nefunkcionalnog sistema.

Tzv. zapošljavanje po dubini je najjasniji primjer predatorskog politikantstva i neiskrenog narativa o reformama, a onaj ko tako postupa ne može ukloniti negativne tekovine DPS-a. I, ponavljam, za to treba kritikovati novu vlast isto onako kako smo kritikovali DPS kad je on to radio sa pozicija vlasti, ako držimo do principa.

Politička kriza eskalirala je događajima na Cetinju od 5. septembra. Zašto?

ULJAREVIĆ: Ti događaji su dramatično osvijetlili slabosti političkog sistema od toga da Vlada nema kapacitet da pomiri društvo niti da samostalno odlučuje, da nije postojalo jedinstvo unutar vladajuće većine već su se partije primarno orijentisale prema (za)držanju političkog plijena, da značajan dio opozicije na toj pogrešnoj bazi nadograđuje svoje političko djelovanje, ali i da to sve aktivno prati zvanična Srbija. Po CG pulsn, 42,2 odsto građana smatra da je Vlada dala prioritet vjerskim pravima jedne vjerske zajednice, a manje od trećine (30,4 odsto) da je našla balans u obezbjeđivanju vjerskih prava i slobode okupljanja.

Nalazi opominju da su građani tražili mudrije i hrabrije odluke, uz napomenu da to ne znači uskraćivanje prava za bilo koju stranu, ali Vlada nije bila sposobna da ih donese i umjesto spuštanja tenzija doprinijela je njihovom podizanju, a onda sve neodgovorno prebacila na policijsko-operativni nivo. U tome joj ie dobar sparing-partner bio i predsjednik države. Ovo pitanje je ubrzalo slabljenje i formalne kohezije u vladajućoj parlamentarnoj većini, a rezultati izbora na Cetinju su donijeli i poruku DPS-u da se igranjem sa identitetskim pitanjima ne može anulirati izostanak učinka u rukovođenju prijestonicom, ali ni činjenica da nije sprovedena neophodna unutarpartijska reforma. Moj je utisak da je sve nakon 5. septembra samo kupovina vremena u zauzimanju novih pozicija.

Nesporan je i jak uticaj SPC na aktuelnu vlast koja je i formirana u vjerskom objektu. Kako Vi vidite ulogu ove organizacije na društveno-političke događaje u Crnoj Gori?

ULJAREVIĆ: Srpska vlast, po mom sudu, svoj uticaj na preraspodjelu političke moći u Crnoj Gori pokušavaju ostvariti primarno kroz određene partijske strukture, dio medija nad kojima imaju kontrolu i SPC. Nažalost, djelovanje SPC, kao jedne od najznačajnijih i najuticajnijih društvenih organizacija u Crnoj Gori, kako decenijama ranije tako i naglašeno u proteklih godinu dana, pokazalo je da joj je interes samo širenje sopstvenog uticaja i moći.

Zato danas SPC može, u tom pogledu, biti zadovoljna Vladom i vladajućom većinom jer se svi oni više boje gnjeva SPC nego građana čiji su ih glasovi (in)direktno doveli tu gdje sjede. U međuvremenu, u SPC u Crnoj Gori je tokom protekle godine promijenjena organizacija, rijetki konstruktivni tonovi su marginalizovani, a izgubili su se i neki obrisi autonomnijeg djelovanja, kao posljedica promjene odnosa snaga u autoritetima mitropolita i patrijarha, a što uvijek spreman predsjednik Srbije koristi na svoj način. U toj konstelaciji, teško da su interesi ove crkve u najboljoj namjeri usmjereni ka demokratizaciji i progresu Crne Gore kakve zaslužuju naši građani.

Demokratska partija socijalista je duže od godinu opozicija poslije čak tri decenije. Je li naučila lekcije?

ULJAREVIĆ: Djelovanje DPS-a nakon odlaska u opoziciju je interesantan fenomen. Svima je j sno, a čini mi se i njihovom rukovodstvu, da su bolne reforme unutar te partije neophodne. Međutim, još uvijek se ne vidi spremnost da do toga dođe, a Đukanović je propuštajući priliku da se prošlog januara povuče sa mjesta predsjednika partije, makar na mjesto počasnog predsjednika, značajno DPS ograničio. Negdje sam ranije rekla daje Đukanović toj partiji i sidro i teg, a ova godina je pokazala da teg sve više preteže, ali i da je DPS-u potrebno hitno oslobađanje od kontroverznih kadrova iz skupštinskih klupa, uz promjenu pristupa u politici ako kani da ostane nezaobilazan i jak igrač.

To što DPS i dalje relativno stabilno stoji, odnosno što nije doživio sudbinu mnogih partija koje su se strmoglavile nakon gubitka dugotrajuće vlasti, može primarno da zahvali ovoj vladi i vladajućoj većini. Međutim, pogriješila je svaka struktura koja se oslanjala više na slabosti drugih nego na svoje snage. Ako DPS planira da bude dio reformskog proevropskog kursa Crne Gore, mora i sam da se reformiše i evropeizuje. Kako sada stvari stoje, ta se lekcija u partiji teško prihvata.

Da li je Memorandum o saradnji koji su potpisali URA, SNP, Civis i manjinske partije korak ka manjinskoj vladi i što mislite kako će se ova kriza riješiti?

ULJAREVIĆ: Taj memorandum je izazvao dosta oprečnih partijskih reakcija, a zanimljivo je da, po posljednjem CGpulsu iz decembra, ima podršku skoro polovine građana, uz njihovo većinsko uvjerenje da će doprinijeti prevazilaženju polarizacije u društvu ili da daje važan doprinos demokratizaciji društva i uključenju manjina. Ovo bi mogla biti poruka i političkim akterima da su građani siti rovovskog vođenja politike i da žele da oni koji ih zastupaju djeluju u javnom interesu. Lično mislim da oročena manjinska vlada može biti, u ovoj konstelaciji odnosa, iznuđen, ali dobar model premošćavanja perioda do vanrednih parlamentarnih izbora i tako doprinijeti snižavanju tenzija, toksičnog populizma i jačanju društvene kohezije.

Vesna Bratić je primjer kakvo se razaranje može napraviti kad se kadrovski izbor pravi isključivo na osnovu ideološke profilacije

Po istraživanju CGO-a i agencije Damar, najgore ocijenjena je ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Kako ocjenjujete njen radi kako tumačite činjenicu da je na čelo ovako važnih resora osoba koja je prije angažmana u Vladi na društvenim mrežama širila govor mržnje, uz brutalne kvalifikacije istaknutih javnih ličnosti?

ULJAREVIĆ: I ranije sam kazala da se Vesni Bratić mora priznati da je podvig kad neko uradi toliko malo, a proizvede tako veliku štetu na svim nivoima. Teško da je protekla i jedna njena aktivnost, a da nije propraćena oprečnim reakcijama javnosti, tužbama ili podizanjem nacionalnih tenzija, a u četiri resora je uspjela za godinu napraviti štetu obima četiri najgora resorna ministra bivše vlasti.

Bratić je primjer kakvo se razaranje može napraviti kad kadrovski izbor pravite isključivo na osnovu ideološke profilacije, a ne kompetencija, profesionalnog i personalnog kapaciteta. Konačno, njen svjetonazor koji se temelji na ekstremističkoj ideologiji je suprotan konceptu savremenog crnogorskog, ali i evropskog društva. Bezrezervna podrška premijera takvoj osobi ukazuje da on ne drži do načela, jer je u demokratskim društvima nezamislivo da premijera ne obavezuju većinska glasanja u Skupštini, uz podsjećanje da mu ista većina koja je glasala protiv Vesne Bratić nije bila sporna u glasanju protiv Leposavića. Poštenije bi bilo da je izašao da kaže da će svojom imovinom plaćati sudske postupke koje je Bratić indukovala nezakonitim odlukama ako smatra da je tako prepodobna.