Uspraviće se Crna Gora

Hodžić je govorio o aktuelnim temama na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni, od negiranja zločina u Srebrenici i odnosa manjina prema državi, do proslave 80. godišnjice Dana ustanka crnogorskog naroda. Govoreći o tom veličanstvenom otporu male Crne Gore, Hodžić ističe da se “vjernošću 13. julu potvrđuje misao Rože Garodija: ‘Vjeran ognjištu predaka ne znači čuvati pepeo, nego prenositi plamen'”.

Govoreći o izazovima pred kojima se našla Crna Gora nakon 30. avgusta prošle godine, Hodžić kaže kako se sve čini da se Crna Gora razgradi i minira.

“Što bi rekao Njegoš: ‘Strašilo je slušat što se radi’. Ipak, i opet ipak, Crna Gora će se uspraviti. Crna Gora je vječna”, poručuje Hodžić.

Izjava ministra pravde Vladimira Leposavića kojom negira genocid u Srebrenici i dalje izaziva reakcije kako unutar Crne Gore, tako i od strane naših međunarodnih partnera, koji kažu da je nedopustivo bilo kakvo relativizovanje zločina nezapamćenog na prostorima Evrope nakon II svjetskog rata. Kako ste Vi doživjeli izjavu Leposavića?

HODŽIĆ: To što se kao crkveni advokat i nacionalistički Srbin suprotstavlja istini o Srebrenici možda i može da se razumije, ali kada iza toga stoji ministar pravde, ravno je opravdanju genocida. A to je već krivično djelo za koje ako gospodin ministar ne podnese ostavku, premijer bi morao da ga smijeni. Naravno, nemam iluziju da će oni to i učiniti, tim prije što su gotovo svi u Vladi istomišljenici. Ne kažem da svi opravdavaju genocid, ali braneći Leposavića ne samo da se brukaju i sramote pred domaćom i međunarodnom javnošću, nego i šegaju granu na kojoj sjede.

Kakve mogu biti posljedice i po Crnu Goru i po region ukoliko i naša država uđe u proces revizije istorije, kao što se u okruženju već radi?

HODŽIĆ: Duboko sam uvjeren da država, odnosno privremena vlast, neće ulaziti u reviziju istorije. Ona je to i planirala, na toj platformi je došla na vlast, ali streca od reagovanja izazvane i ujedinjene crnogorske opozicije, od toga šta može biti “kad voda dođe do poda”, a kamoli da ga preplavi. Strah čuva granicu. Ni oni jaki ni opozicija slaba. Biće nadgornjavanja, produbljenih podjela, zamajavanja i preganjanja do “bacanja koplja u trnje” Kao i uvijek pobijediće Crna Gora, kao i uvijek uz velike gubitke, ovog puta, srećom, bez ljudskih žrtava.

Vjerujete li da Crna Gora i u novim okolnostima ima dovoljno snage da zadrži građanski karakter i odoli izazovu pred kakvim se našla nakon 30. avgusta prošle godine?

HODŽIĆ: Usuđujem se da kažem, u opasnosti je i sama država. Sve se čini da se ona razgradi i minira. Što bi rekao Njegoš: “Strašilo je slušat što se radi”. Ipak, i opet ipak, Crna Gora će se uspraviti. Crna Gora je vječna.

Podsjetiću na Vaše riječi od prije otprilike jedne godine da ni na Balkanu, a ni šire, nema takvog odnosa manjina prema državi, a ni odnosa države prema manjinama kao u Crnoj Gori. Šta imate da kažete danas?

HODŽIĆ: Odnos aktuelne vlasti prema manjinama se promijenio, ali ne njihov odnos prema državi. One, kao i njihovi predstavnici, ponašaju se veoma mudro, svjesni zapaljive političke situacije, svjesni da negatori Srebrenice i sljedbenici Đurišićevih jurišnika ne misle nikome dobro, a pogotovo onima koje su željeli da istrijebe. Vrlo su živa sjećanja na hiljade ubijenih Muslimana, staraca, žena i djece na sjeveru Crne Gore, koljača Macu i njegovo maljem ubijanje Crnogorki.

Koliko su danas ugrožene osnovne vrijednosti Crne Gore, prije svega antifašizam, kao njena temeljna vrijednost?

HODŽIĆ: Nije samo jedna ofanziva na Crnu Goru, nego osam, kao u NOB-u. I sve s jednim ciljem da je obezdržave i obesčovječe. Ko to ne vidi, slijep je kod očiju. Ko vjeruje da će im to uspjeti u najvećoj je zabludi. Ko vjeruje da će Crna Gora sačuvati svoje temeljne vrijednosti, među kojima i antifašizam, radovaće se i ponositi takvom Crnom Gorom i pobjedom.

U organizaciji SUBNOR-a i antifašista Crne Gore u Virpazaru će biti obilježen jubilej 80 godina od 13. jula, dana ustanka i početka borbe protiv fašizma. Kako teku pripreme za proslavu jubileja?

HODŽIĆ: Ako nam “zvijezde budu naklonjene” ako nas epidemiološka situacija ne spriječi, Trinaesti jul proslavićemo kao i ranije veličanstvenim skupom, dostojnim najvećeg događaja u crnogorskoj istoriji. Ove godine u Virpazaru, gdje je “udar našao iskru u kamenu”. Jeste da je varoški trg mali, ali je veliko virpazarsko polje. Imamo odličan kulturno-umjetnički program, dobro smo organizovani, više od 7.000 crvenih zastava će naši sljedbenici i nastavljači, naša mladost, zavioriti toga dana. Sadašnja vlast bi nas rado blokirala, ali zna da bi to bilo previše riskantno za njih.

Planirate li, ukoliko epidemiološka situacija dozvoli, da pozovete predstavnike organizacija boraca NORA-a i antifašista iz drugih država u okruženju? Koga biste rado vidjeli na toj proslavi?

HODŽIĆ: Predstavnici srodnih organizacija iz okruženja bi bili srećni da dođu, mi smo im uzor, zapravo svjetionik, simbol borbe i pobjede, snage i morala i od njih isključivo zavisi da li mogu doći. Znate li koliko su se obradovali spomeniku Titu u Podgorici? Kao da je u njihovoj sredini, kao što im je Tito u srcu.

Vjernošću 13. julu mi potvrđujemo misao Rože Garodija: “Vjeran ognjištu predaka ne znači čuvati pepeo nego prenositi plamen”. Taj plamen, zapravo Prometejevu vatru, koju je on ukrao bogovima, bogovi su dali nama da kao Njegoševa luča “nit dogori niti svjetlost gubi”.

“Četnička prvoborka”

Svjedoci smo napada na pojedine medije, na intelektualce, da se s nipodaštavanjem govori o vrsnim stručnjacima, naučnicima svjetskog ranga poput Vukića Pulevića… Vidjeli smo da je grubo izvrijeđan srpski istoričar Milivoj Bešlin samo zato što je javno saopštio svoje viđenje crnogorskih prilika.

HODŽIĆ: Prirodno je da se prvo i najžešće napadnu najbolji, ljudi od znanja, ugleda i morala. Ali, tvrd je orah voćka čudnovata. Osjetila je to i “četnička prvoborka”, ledi Bratić, koja se ponadala da će moći da pomete istaknute crnogorske stvaraoce, pa kad se opekla, napada pojedince, kao Vukića Pulevića, moralnu i intelektualnu gromadu. Optužila ga je za ono što zna pokazujući koliko ona ne zna.

A da je samo pogledala sadržaj njegove studije iz onomastike, ne bi se glupirala da ga proglašava nekompetentnim. Jer, riječ je o toponimiji iz oblasti u kojoj je Pulević evropsko ime. Ja bih je podsjetio da najbolji pisac studije o stilu nije književnik nego čuveni biolog Bufon, član Francuske akademije nauka i umjetnosti. Izvinjavam se čitaocima, ledi Bratić pominjem samo zato što je ona “lakmusov papir” koji pokazuje kakva je Vlada i njeni eksperti, odnosno apostoli.